Kineska kaligrafija
| Kineska kaligrafija | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština | |
 | |
 NR Kina | |
| Regija: | Azija i Oceanija |
| Godina upisa: | 2009. |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO:00216 |
Kineska kaligrafija (kineski: 漢字字體) je vrsta kaligrafije, ne samo u kineskoj umjetnosti i kulturi, nego i cijeloj istočnoazijskoj civilizaciji gdje se koristi, ili se koristilo, kinesko pismo. U tim državama (Kina, Japan, Koreja, i u manjoj meri Vijetnam) kaligrafija još uvijek ima visoki položaj u društvenom i umjetničkom životu.
Dalekoistočna tradicija kaligrafije nastala je i razvila se u Kini, posebno za pisanje kineskih znakova s tušem i kistom. Pored toga što je kaligrafija samostalna umjetnost, također je utjecala na razvoj japanskog sumi-e, koji su rađeni sličnim predmetima i tehnikom. Kineska kaligrafija je također dovela do razvoja mnogih drugih oblika umjetnosti u istočnoj Aziji, uključujući rezbarenja kineskih pečata, slikovitih predmeta i pisarskog kamena, zbog čega je zaštićena kao UNESCO-ova nematerijalna svjetska baština.
Najčešće se za pisanje koriste: kist, štapići tuša, kamen za tuš (pisarski kamen) i papir. Ovi predmeti su u kineskom jeziku poznati kao „četiri dragocijenosti radionice“ (文房四宝), a na korejskom „četiri prijatelja radionice“ (文房四宝).
Prije samog pisanja, dio štapića tuša se nariba i u kamenoj posudi miješa s vodom ili vinom. Čin pisanja je danas najčešće impulzivan što znakove čini teško čitljivim, ali zato utoliko izražajnijim.
Držanje kista ovisi o kaligrafijskom žanru. Za kinesku kaligrafiju kist se drži uspravno između palca i srednjeg prsta. Kažiprst lagano dodiruje gornji dio drške (stabilizajući je), dok su prstenjak i mali prst utureni ispod donjeg dijela drške, dok je dlan prazan. Ova metoda, iako početnicima teška, omogućava veću slobodu kretanja, kontrolu i izvršenje poteza. Za japansku kaligrafiju, kist se drži u desnoj ruci između palca i kažiprsta, slično kao olovka u Zapadu.
Kaligrafski radovi su obično završeni stavljanjem umjetnikova pečata na samom kraju, crvenim tušem. Pečat služi kao potpis, koji govori o autentičnosti djela.
Kaligrafska umjetnička djela u kineskim vrtovima se postavljaju kao okomite pločice u paru ili kao vodoravne pločice. U organiziranju kineskog vrta one su gotovo neizostavne i čine njegov značajan ukrasni element. To su često stihovi iz poznatih pjesama, kojima se naglašava posebnost okoline u koju se stavlja.
Kineska kaligrafija, kao jedan od najznačajnijih oblika umjetnosti u Kini, odrana se počela dijeliti na nekoliko stilova. Kaligrafi tradicionalnim kretnjama žele zabilježiti energiju svijeta prirode (chi) i pisaljkom (kistom) se koriste kao produžetkom ljudskog tijela, oruđem za oslobađanje tih sila. Oblikovanje svakog pojedinog znaka prelazi granice pukog grafičkog značenja, pretvarajući znak u samodostatan čisti oblik, čime umjetnik-kaligraf postiže changli, stalno načelo prisutno u svim prirodnim bićima.
Kaligrafsko se umijeće temelji na vjerovanju da je umjentičko izražavanje neposredan, naoko spontan čin, premda u biti zahtijeva mnogo razmišljanja i unutarnje pripreme. Ovaj način razmišljanja je potaknut chan (japanski zen) budizmom koji se oslanja na načelo prosvijetljenja i drevne taoističke teorije koje govore o intuitivnoj spoznaji kao biti enomenološkog svijeta. Tako je kineska kaligrafija u kineskoj umjetnosti vrhunac u oslobađanju umjetnikovih osjećaja, iako ima jako stroga pravila oblikovanja.
Preslik na kamen kaligrafskog djela 九成宮醴泉銘 Ouyanga Xuna iz 632. god. 
Jadikovka za plemenitu Saichō (哭最澄上人), djelo japanskog cara Saga iz 9. st. 
Detalj djela „Uvod za pjesme skladane u paviljonu orhideja” Wanga Xizhija (303.-361.), visina 24,5 cm, Muzej palače, Peking
.jpg)
 | Kulturna dobra (41) | Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske grobnice Zapadne Xia (2025.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Kulturni krajolik šuma čaja planine Jingmai u Pu'eru (2023.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Središnja os Pekinga (2024.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna dobra (15) | Pustinja Badain Jaran (2024.) • Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.) | ||
| Mješovita dobra (4) | Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.) | ||
| Nematerijalna svjetska baština (36) | Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Kam (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.) | ||
|
1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti | |||