Kineska umjetnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kineski zid je najveća ljudska tvorevina na svijetu.

Kineska umjetnost (na kineskom: 中國藝術/中国艺术) je umjetnička produkcija Kineza i naroda koji danas žive u Narodnoj Republici Kini.

Predcarska Kina[uredi VE | uredi]

Brončana posuda s licem zvijeri (兽面扁足鼎) iz rane Shang dinastije, 1600. - 1350. pr. Kr.
Vojska terakota prvog kineskog cara Qina.

Najstariji tragovi ljudskog prebivanja u Kini potječu iz paleolitika (Pekinški čovjek, Sinanthropus pekinesis), a već u 3. tisućljeću prije Krista razvijene su uz more na sjeveru i jugu neolitske kulture. Tek početkom 20. st. se otkrilo da je Kina imala jako razvijenu kulturu u kamenom dobu. U nizu nalazišta u gradu Yanshao (仰韶文化, pokrajina Gansu) otkriveno je mnogo ostataka bogato obojenog glinenog posuđa i kamenog alata.

Još vještije urađene su bile tanke crne posude kulture Longshan, a vrhunac ovog slijeda kultura obilježila je brončana kultura Shang (kasnije nazvana dinastijom Yin po otkriću njezine posljednje prijestolnice Yin Xu, 16. - 12. st. pr. Kr.). Za vrijeme ove kulture nastale su ponajbolja i najvještija djela u bronci, ustanovljen je kineski način gradnje drvenih kuća sa konzolskim nosačima, ukrasnih predmeta od žada itd.

Slijedila je željezna kultura Zhou (Chou, 1122. pr. Kr. - 221. g.) u kojoj su Kinezi usavršili svoju obradu bronce i keramike, te njenog oslikavanja lakom, započelo se s proizvodnjom svile, nastali su prvi kraljevski pečati i ukrasno kinesko pismo na bambusu.

Od 772. pr. Kr. do 481. pr. Kr. traju međusobne borbe moćnih velikaša koji se naposljetku ujedinjuju u nekoliko snažnijih država zbog opasnosti od Huna. Za to vrijeme posebno se razvija kultura (Lao Ce, Konfucije, školstvo) i gospodarstvo (trgovina, kolonizacije, osnutak gradova). Od 480. - 221. pr. Kr. traju borbe država za premoć.

Konfucije (551. pr. Kr. - 479. pr. Kr.) je bio najvažniji kineski filozof, veliki učitelj i mudrac, čiji su učenici zabilježili njegov nauk o pravilnom ponašanju intelektualne i upravljačke elite, konfucijanizam. Riječ je o složenom sustavu moralnih, socijalnih, političkih i religioznih misli koji je imao veliki utjecaj na kinesku civilizaciju do danas. Konfucijev hram je hram posvećen sjećanju na Konfucija, a prvi takav hram je sagrađen 478. pr. Kr. u Qufuu, Konfucijevom rodnom gradu, te je dograđivanjem i obnovama tijekom 2.000 godina postao najveći takav kompleks na svijetu, s više od 100 zgrada.

Prvo Carstvo[uredi VE | uredi]

G. 221. pr. Kr. Kineske države je ujedinio car Qín Shǐ Huáng (Ćin Ši Huangdi), osnivač dinastije Qin (čita se "Ćin"), odatle naziv za državu: Kina. Qín je krvlju i mačem podjarmio jedno po jedno kraljevstvo (proširio granicu sve do Kantona), ali zbog golemih graditeljskih apetita (započeo kineski zid na sjeveru, glomaznu palaču u prijestolnici Xi'anu i monumentalnu grobnicu s oko 6.000 realističnih figura od terakote (vojska terakota) i uzdržavanja goleme vojske, odmah nakon njegove smrti raspalo se njegovo Carstvo.

Slijedećih 2000 godina Kineskog carstva smjenjivale su se dinastije, neke su vladale tako dugo da su obilježile Kinesku povijest i kulturu. Nakon dinastije Qin došla je dinastija Han (206. pr. Kr. do 220. g.) koja je organizirala carstvo i Kinesko društvo s jakom upravom pod utjecajem učenja filozofa Konfucija. Oni su utjecali na kinesku poeziju, glazbu, slikanje na svitku i kaligrafiju, lončarstvo, kiparstvo i arhitekturu. To je bila jedna smirena umjetnost koja je izbjegavala svaku krajnost. Za kasnije dinastije Han (25.-220. g.) započinje prodor budizma, a „Put svile“ je bila veza sa zapadom, tada antičkim Rimom.

Slijedeće razdoblje je „Vrijeme šest dinastija“ (220.-618. g.), ili vrijeme raspadanja. Tada dolazi do jake pojave budizma na sjeveru, gdje je postojala stalna barbarska prijetnja, i taoizma na jugu. Skulpture kineskog budizma su vitkije i više stilizirane od naturalizma indijske umjetnosti. Najznačajnija budistička djela su skulpture i hramovi u Longmen i Mogao špiljama (4.-12. st.), a jedinstven oblik jedinstva budizma, taoizma i konfucijanizma su skulpture u stijenama Dazua (7.-13. st.).

Krajolik Lushana, slika tušem slikara Dong Yuana iz južne dinastije Tang, početak 10. st.

Ponovno ujedinjeno Carstvo pod dinastijom Sui doživjelo je vrhunac pod vladavinom careva T'anga (618.-906. g.). U umjetnosti, naročito u grobnim predmetima osjeća se težnja k realnosti. Tada se razvija i umjetnost lončarstva koje je uvijek u više boja, a dijeli se po kvalitetu na: grnčariju, finu keramiku i porculan.

Drvena obojena skulptura Bodisatve iz Song dinastije.

Slijedilo je razdoblje kaosa poznato kao „Pet dinastija i Deset kraljevstava”, do uspostave Sung dinastije (960.-1279. g.). Lončarija ove dinastije je nedostižna po svojoj profinjenoj dekoraciji i plemenitim dekoracijama; vrhunac Kineske umjetnosti. Tad su osnovane prve slikarske i grafičke škole, kao i umjetničke kolekcije. Slikarstvo je bilo delikatno i prozračno, pejzaži su magloviti, naslikani perom i u njima je čovjek odsutan ili beznačajan. Alternativna tradicija slikarstva je povezana sa Zen budizmom, koji naglašava neposrednost iskustva i intuiciju – slike nastale sa samo par poteza kistom. Ovaj stil će biti bolje prihvaćen u Japanu.

U Yüan razdoblju (Dinastija Yuan, 1260.-1368. g.), Kina je uklopljena u Mongolsko Carstvo koje se rasprostiralo kroz cijelu Aziju i europsku Rusiju. Kao otpor novom mongolskom realizmu javio se ponovno crtački, delikatni stil Taoističkih svećenika, prvenstveno Huang Gongwanga.

Novo Carstvo[uredi VE | uredi]

Slika na svili iz dinastije Ming koja pokazuje Zabranjeni grad 1500. god.

Kada je domaća Dinastija Ming (1368.-1644.) protjerala Yuan Mongole, javila se težnja za obnovom starih oblika i ideja (obnova i nadogradnja kineskog zida). Ming carevi su napravili prekrasne grobnice do kojih su vodili putovi obilježeni kipovima ljudi i zvijeri. Za dinastije Ming Kina širi domete trgovine i kolonizira susjedna područja, a Europljani započinju prodor na kineski prostor (Portugalski Macao osnovan 1557. g.) i isusovci dolaze kao misionari.

Mramorni brod ispred Ljetne palače dinastije Ming, podignut 1755.

Kasnija Dinastija Qing (Tsing ili Manchu, 1644.-1912.) odvela je Kinu u kulturnu izolaciju koja je trajala sve do pojave zapadnjačkih topovnjača. Za vladanja Chieng Lunga (1736.-1795.) Kina doseže najveći prostorni opseg, ali brojni ratovi, drastično povećanje stanovništva i neodgovarajući gospodarstveni razvoj, dovode do osiromašenja najvećeg broja stanovnika te početkom 19. st. izbijaju brojni ustanci. Engleski i Američki trgovci postupno osvajaju kinesko tržište, a nakon Opijumskih ratova s Velikom Britanijom poražena Kina, dodatno oslabljena teškim socijalnim stanjem i seljačkim ustancima, bila je prisiljena dopustiti strancima kretanje po cijeloj zemlji, Hong Kong prepustiti Britancima, a uvoz opijuma je ozakonjen.

Od tada kineska umjetnost i kultura doživljavaju degradaciju i prate slabljenje same države. Najljepši proizvodi kasnijih dinastija su porculanske i lakirane vaze koje su bile nenadmašnog sjaja i ukrašene crtežima u kojima je dominirala jedna od tri boje, ovisno od dinastije, dakle crvene, zelene ili crne.

Dvadeseto stoljeće[uredi VE | uredi]

Skulptura Mao Ce Tunga na Narodnom trgu u Chengdu.
Skulptura ispred Maovog mauzoleja na trgu Tijananmen.

Nakon revolucije (1911.-1912.) abdicirao je posljednji car Pu Yi i proglašena je republika koja je narušena diktaturama vojnih guvernera pokrajina. KP Kine postupno jača i u Pekingu je 1949. proglašena NR Kina. Ujedinjena Kina je imala preduvjete za obnovu umjetnosti, ali sada se razvija komunistički soc-realizam kulta Mao Ce Tunga. God. 1957. Mao Ce-tung pokreće kratkotrajnu etapu pod nazivom "Neka cvjeta sto cvjetova, neka se natječe sto škola mišljenja", zamišljena kao slobodu iskazivanja mišljenja, što je dovelo do jakih intelektualnih kritika i ubrzo je zamijenjena "borbom protiv desničara", žestokim progonom oporbe. God. 1966. objavljen je početak tzv. "kulturne revolucije" (do 1969.) koju karakterizira snažna mobilizacija mladeži u političkim borbama u cilju pružanja potpore hijerarhijskom vrhu države i komunističke partije. Njenim kontradiktornim djelovanjem ruše se mnogi kulturno-povijesni spomenici, ukidaju pokrajinske vlade. Tek od 1976., sa smrću Mao Ce-tunga, započinje spori proces rehabilitacije kadrova smijenjenih u godinama "kulturne revolucije".

Unatoč centralističkom razvoju realistične umjetnosti kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih, nitko nije mogao pretpostaviti da će nakon Maove "kulturne revolucije", a posebice nakon masakra studenata 1989. na trgu Tijananmen (nazvan ironično "Trg nebeskog mira"), u Kini 1990-ih godina nastati umjetnost širokog stilskog raspona, od realizma do apstrakcije, od nadrealizma do monokromnog minimalizma. Teme nove generacije umjetnika su prije svega kritika životnih uvjeta u Kini (Zhang Xiaogang i Wang Cheng), borba protiv tabua (Dai Guangyu) i protiv lažnog morala (Wei Guangqing i Liu Wei). Ovi umjetnici stvaraju dojam da je suvremeno kinesko slikarstvo pronašlo samosvojan i originalan jezik koji je usvojio zapadnjačke utjecaje, ali ne kao eklektičan izraz, niti kao puka sljedba.

Kineska arhitektura[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kineska arhitektura

Kineska tradicionalna arhitektura je arhitektura od drveta s originalnim sustavom konzola na široko razmaknutim stupovima koji su činili pravokutni tlocrt jasnih linija i raskošno ukrašenim krovovima. U Kini je nastala tradicija drvene gradnje koja je prihvaćena po cijeloj jugoistočnoj Aziji i Japanu. Taj jedinstven oblik arhitekture je snažno utjecao na povijest arhitekture, zbog čega je zaštićen kao UNESCO-va nematerijalna svjetska baština.

Kineska kaligrafija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kineska kaligrafija

Mi Fu, kineska kaligrafija stila Xinshu iz razdoblja dinastije Song (1051.-1108.)

Kineska kaligrafija je vrsta kaligrafije, ne samo u kineskoj umjetnosti i kulturi, nego i cijeloj istočnoazijskoj civilizaciji gdje se koristi, ili se koristilo, kinesko pismo. U tim državama (Kina, Japan, Koreja, i u manjoj meri Vijetnam) kaligrafija još uvijek ima visoki položaj u društvenom i umjetničkom životu.

Dalekoistočna tradicija kaligrafije nastala je i razvila se u Kini, posebno za pisanje kineskih znakova s tušem i kistom. Kineska kaligrafija je također dovela do razvoja mnogih drugih oblika umjetnosti u istočnoj Aziji, uključujući rezbarenja kineskih pečata, slikovitih predmeta i pisarskog kamena, zbog čega je zaštićena kao UNESCO-va nematerijalna svjetska baština.

Kineska književnost[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kineska književnost

Kineska glazba[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kineska glazba

Podjela kineske umjetnosti[uredi VE | uredi]

Kineski zmaj, skulptura na krovu Zabranjenog grada.
Wang Hui, Motiv iz Wang Menga, 1674., Pariz.
Tradicionalni kineski instrumentalni koncert.
Vrsta umjetnosti Umjetnost Glavna kategorija Vrijeme početka
Kineska narodna umjetnost Modeliranje od papira Kinesko modeliranje papira Istočna Han dinastija
Kinesko modeliranje papira Istočna Han dinastija
Lutkarstvo Lutke rukavice -
Kinesko kazalište sjena Han dinastija
Obrt Kineski čvorovi Tang dinastija
Lirika Poezija Kineska poezija Proljetni i jesenji period
Likovna umjetnost
Lončarstvo Kineska keramika Paleolit
Slikarstvo Slikarstvo Ming dinastije Ming dinastija
Slikarstvo Tang dinastije Tang dinastija
Crteži tušem Tang dinastija
Shan Shui slikarstvo Song dinastija
Kineska kaligrafija Vračanje na kostima Shang dinastija
Kinesko pismo Han dinastija
Stripovi Lianhuanhua 1880.-tih
Manhua 1880tih, pojam stvoren 1920.-tih
Film Kineski film 1890.-tih
Animacija 1920.-tih
Kineska glazba
Tradicionalna Instrumentalna Zhou dinastija
Yayue Zapadna Zhou dinastija
Moderna Guoyue nacionalna glazba 1910.-tih
Pop glazba 1920.-tih
Rock glazba 1980.-tih
Kazalište Predstave Kineske priredbe Han dinastija
Kineska opera Pekinška opera -
Kunqu -
Kantonska opera -
Shuochang naracija Quyi Dinastijsko vrijeme, pojam nastao 1940.-tih
Ples Zmajev ples -
Lavlji ples -
Arhitektura Pejzažna arhitektura Kineska arhitektura -

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kineska umjetnost