Prijeđi na sadržaj

Šime Ljubić

Izvor: Wikipedija
Šime Ljubić (1885)

Don Šime Ljubić (Stari Grad na Hvaru, 24. svibnja 1822. – Stari Grad na Hvaru, 19. listopada 1896.), župnik, teolog, hrvatski arheolog, povjesničar, političar[1] i biograf.

Studirao je teologiju u Zagrebu, a povijest i slavistiku u Beču. Bio je upravitelj Arheološkog muzeja u Splitu, a boravio je u Mletačkim arhivima gdje se skupljao građu koju je kasnije objelodanila JAZU. Kasnije je bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. Osnovao je Hrvatsko arheološko društvo i pokrenuo njegovo glasilo "Viestnik hrvatskoga areheologičkoga družtva". Pisao je radove iz antičke numizmatike, o prepovijesnim i rimskim nalazima, skupljao građu za Narodni muzej, objavio srednjovjekovne statute Budve, Skradina i Hvara te radove o odnosima Dubrovnika i Mletaka, o Markantunu de Dominisu, Petru Hektoroviću. Sudjelovao je u narodnom preporodu u Dalmaciji, a bavio se i književnim radom.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. SANU. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 19. ožujka 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Šime Ljubić koji govori o hrvatskom znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.