Arheološki muzej u Splitu
| Arheološki muzej u Splitu | |
|---|---|
 | |
| Osnovan | 1820. |
| Lokacija | Zrinsko-Frankopanska 25 Split, Hrvatska |
| Izlošci | oko 150 000 artefakata |
| Ulaz | odrasli 20 kn đaci i studenti 10 kn umirovljenici 20 kn, ponedjeljkom ulaz besplatan članovi: ICOM-a, HMD-a, HAD-a i ICOMOS-a, besplatan ulaz Split card 10 kn nedjeljom zatvoreno |
| Ravnatelj | Ante Jurčević[1] |
| Kustos | Zrinka Buljević, Jagoda Mardešić, Ante Piteša, Damir Kliškić, Ema Višić-Ljubić, Boris Čargo[2] |
| Web | Službene stranice muzeja |
Arheološki muzej u Splitu, najstariji je muzej u Hrvatskoj, osnovan davne 1820. godine dekretom Dalmatinske vlade u Zadru.[3] Prvi ravnatelj bio je liječnik i arheolog Frano Lanza.[4] Prvotna zgrada muzeja stajala je uz istočne zidine Dioklecijanove palače. Današnja zgrada muzeja građena je 1912. – 1914.[5] Od 1878. godine Muzej izdaje prvi arheološki časopis, koji pod nazivom Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (tal. Bullettino di archeologia e storia dalmata), izlazi do danas.
Muzej čuva oko 150 000 arheoloških spomenika i artefakata od čega je jedan dio prezentiran putem stalnog postava.[6] Muzej posjeduje vrijednu zbirku arheoloških predmeta iz prethistorije, iz doba grčke kolonizacije Jadrana, rimskog i starokršćansko razdoblja te ranog srednjeg vijeka.
Muzej provodi sustavna arheološka istraživanja na lokalitetima u Saloni i Issi, te posjeduje priručnu zbirku i lokalitet Salona kao i priručnu zbirku Issa u zgradi Gospine Batarije i istoimeni lokalitet u gradu Visu.[6]
Od 1884. godine dugogodišnji ravnatelj muzeja bio je don Frane Bulić.
Muzej je 1922. godine preseljen u današnju namjenski građenu zgradu, koju su projektirali bečki arhitekti August Kirstein i Friedrich Ohmann.[7] Arhitektonski kompleks muzeja sastoji se od glavne zgrade s izložbenom dvoranom u prizemlju te knjižnicom i radnim kabinetima na katu, lapidarija i uređenoga vrta.[8]
U lapidariju ispred muzejske zgrade izloženi su veći kameni spomenici od helenističkoga do srednjovjekovnoga razdoblja, među kojima su antički natpisi, nadgrobni spomenici, sarkofazi i arhitektonski ulomci.[8] Među istaknutim izlošcima nalaze se sarkofazi s prikazima lova na kalidonskoga vepra, Hipolita i Fedre te erota u berbi grožđa, kao i antički mozaici iz Namjesnikove palače u Saloni s prikazima Apolona, Orfeja i Tritona.[8] U starokršćanskom dijelu zbirke ističu se sarkofag s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenoga mora, sarkofag Dobroga pastira s Manastirina i ulomak nadgrobne ploče kršćanskoga mučenika Domnija.[8] Među kronološki najmlađim spomenicima u lapidariju nalazi se srednjovjekovni sarkofag nadbiskupa Ivana iz 10. stoljeća, pronađen u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače.[8]
Muzejski je fundus raspoređen u jedanaest zbirki: prapovijesnu, grčko-helenističku, rimsko-provincijalnu, kasnoantičku, srednjovjekovnu, epigrafičku, numizmatičku, zbirku podvodne arheologije, zbirku umjetnina i predmeta umjetničkoga obrta, zbirku novovjekovnih spomenika i zbirku spomenika modernoga doba.[7] Među brojčano i kulturno-povijesno značajnijom građom ističu se grčko-helenistička keramika, rimsko staklo, antičke glinene svjetiljke, približno 6000 kamenih natpisa iz Salone te više od 70 000 primjeraka antičkoga i srednjovjekovnoga novca.[7]
Prapovijesni dio postava obuhvaća razdoblje od najranijih tragova ljudske djelatnosti u paleolitiku do početka nove ere, dok su u središnjoj dvorani predmeti raspoređeni kronološkim slijedom od grčke kolonizacije Jadrana do ranoga srednjeg vijeka.[8] Grčko i helenističko razdoblje predstavljeno je keramičkim vazama iz Ise, terakotnim figurama, zlatnim nakitom, mramornim reljefima i Kalijevom nadgrobnom stelom iz 4. stoljeća prije Krista.[8]
Rimsko razdoblje zastupljeno je predmetima svakodnevne uporabe, antičkim staklom, brončanim figurama rimskih božanstava, zlatnim i srebrnim nakitom, keramičkim svjetiljkama, skulpturama i portretnom plastikom.[8] Među skulpturama i reljefima ističu se Dijanin reljef sa signiranim imenom kipara, kip Venere s Prijapom iz Nina te reljefi s prikazom Silvana.[8] Kasna antika predstavljena je osobito predmetima povezanima sa širenjem kršćanstva, uključujući keramičke svjetiljke ukrašene kršćanskim simbolima.[8]
Razdoblje hrvatskih narodnih vladara predstavljeno je, među ostalim, ulomkom oltarne pregrade s uklesanim imenom kneza Trpimira, pronađenim u Rižinicama nedaleko od Solina, zlatnim triljskim nakitom s kraja 8. stoljeća, naušnicama iz 9. i 10. stoljeća te mačevima karolinškoga tipa.[8]
U sastavu muzeja djeluje Tusculum, područna zgrada sagrađena 1898. godine na Manastirinama u Solinu, pokraj ostataka starokršćanske bazilike.[8] Zgradu je za potrebe arheologa i njihova istraživačkog rada dao podignuti don Frane Bulić, a njezino je pročelje ukrašeno kapitelima, natpisima, skulpturama i drugim spolijama, dijelom iz Salone, a dijelom sa staroga zvonika splitske katedrale.[8] U prizemlju Tusculuma uređena je spomen-soba don Frane Bulića s namještajem, osobnim predmetima i fotografijama povezanima s njegovim životom i radom.[8]
Salona, smještena na prostoru današnjega Solina, bila je glavni grad rimske provincije Dalmacije i jedan od najvažnijih europskih urbanih kompleksa za proučavanje ranoga kršćanstva.[8] Među njezinim najvažnijim ostatcima nalaze se gradske zidine, Porta Caesarea, forum, hramovi, teatar, terme, amfiteatar te ranokršćanski lokaliteti katedralnoga kompleksa, Manastirina, Marusinca i Kapljuča.[8]
Arheološka zbirka Issa u Visu utemeljena je 1983. godine i smještena je u austrijskoj utvrdi Gospina baterija, podignutoj 1842. godine.[8] U zbirci su izloženi prapovijesni nalazi s otoka Visa, grčke i helenističke vaze te hidroarheološki nalazi s brodoloma u uvali Vela Svitnja.[8] Među značajnijim predmetima nalaze se brončana glava božice Artemide iz 4. stoljeća prije Krista, predmeti iz helenističkih grobnica, nakit, novac, ostatci mozaika, žrtvenici, figurice i kazališne maske.[8]
Fond muzejske knjižnice obuhvaća približno 50 000 svezaka, među kojima se nalazi osam inkunabula i oko 170 knjiga iz 16. stoljeća.[7] Muzej posjeduje i bogat arhivski fond povezan s arheološkim istraživanjima, muzejskom građom i poviješću Dalmacije.[8]
Djelatnost muzeja obuhvaća sustavno prikupljanje, čuvanje, stručnu zaštitu, dokumentiranje, znanstvenu obradu i objavljivanje arheološke građe, kao i provođenje arheoloških iskopavanja i drugih terenskih istraživanja.[8] Muzej surađuje s arheološkim i drugim srodnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu te stručnim i znanstvenim djelatnicima omogućuje proučavanje muzejske građe.[8] Uz stalni postav i održavanje arheoloških lokaliteta, muzej organizira povremene izložbe, znanstvene skupove, stručna vodstva, radionice i druge kulturno-obrazovne programe.[8]
- ↑ Slobodna Dalmacija, Ante Jurčević, novi v.d. ravnatelja Arheološkog muzeja Split, tvrdi da su Salona i muzej povezani pupčanom vrpcom pa misli da je iz grada Solina došao poziv za suradnju, a ne za odvajanje, objavljeno 3. siječnja 2020., pristupljeno 8. listopada 2020.
- ↑ Arheoloski muzej u Splitu - Opći podaci
- ↑ Arheoloski muzej u Splitu - Povijest muzeja
- ↑ (nje.) Lanza, Frano (1808-1892), Mediziner und Archäologe ÖBL 1815-1950, sv. 5 (Lfg. 21, 1970), str. 21f.
- ↑ Belamarić, Joško, Obala, Kulturno-povijesni vodič Splitsko-dalmatinske županije, str. 38.
- 1 2 Arheološki muzej u Splitu - arheologija.hr
- 1 2 3 4 Arheološki muzej u Splitu, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026., pristupljeno 13. srpnja 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Arheološki muzej u Splitu, Muzejski dokumentacijski centar, pristupljeno 13. srpnja 2026.
- Belamarić, Joško, Obala, Kulturno-povijesni vodič Splitsko-dalmatinske županije, Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za pomorstvo i turizam, Split, 2010.
43°30′56″N 16°26′07″E / 43.51568876188746°N 16.435369849205017°E