130. brigada HV

Izvor: Wikipedija
130. brigada HV
GRB 130 BRIGADE HV-1.png
Aktivna 25. listopada 1991.30. rujna 1994.
Država Hrvatska
Grana Hrvatska kopnena vojska
Vrsta brigada

130. brigada Hrvatske vojske (Osijek) osnovana je 25. listopada 1991. godine.

Ratni put[uredi | uredi kôd]

130. brigada Hrvatske vojske ustrojena je 25. listopada 1991. godine temeljem zapovijedi načelnika GS OSRH. Brigada se popunjava iz Uprave i Ureda za obranu Osijek. Već sutradan 26. listopada 1991. Zapovjedništvo brigade smješta se u Osnovnu školu u selu Gorjani odakle kreće ratni put brigade.

Tijekom dva dana popunjeno je Zapovjedništvo brigade, 1 pb. i podstožerne postrojbe. Već 27. listopada brigada prima prvu operativnu zapovijed, kojom u njen sastav ulazi i 3. pješačka bojna 106. brigade HV (Čepinska bojna "Veprovi"). Zadaća brigade bila je izvršiti žurnu popunu ljudstvom i materijalno tehničkim sredstvima, zaposjesti crtu bojišnice koja se protezala južnom stranom grada Osijeka i mjesta Antunovac, Ernestinovo, Laslovo.

Tijekom studenog '91.nakon okupacije Vukovara brigada se našla na glavnom pravcu djelovanja neprijatelja s ciljem presijecanja ceste Osijek-Đakovo i stvaranja obruča oko grada Osijeka. Brigada trpi veliki pritisak neprijateljskih snaga, što rezultira znatnim brojem poginulih i ranjenih. Neprijatelj bez obzira na svoju veliku nadmoć uspijeva samo neznatno ostvariti svoj cilj, te okupira mjesta Divoš, Ernestinovo, Antunovac, Laslovo i Paulin Dvor. Na novo izgrađenim linijama obrane ispred Josipin dvora, Ivanovca, Vladislavaca i Hrastina izuzetnom hrabrošću i odlučnošću pripadnika 130. brigade slomljena je napadna nadmoć velikosrpskog agresora i zauvijek zaustavljena agresija na Slavoniju i Istočnu Hrvatsku.

Posebnu uspješnu ulogu imali su inženjerci 130. brigade u proljeće 1992. predvođeni načelnikom Inženjerije Zlatkom Dernaj koji su prvi u Hrvatskoj započeli razminiranje. Uspješno je razminirano više od 10.000 hektara poljoprivrednih površina IPK Osijek i vraćeno za svrhu proizvodnje hrane, očišćeno i razminirano selo Ivanovac s kompletnim atarom, sjeverna i južna trasa dalekovoda prema TF Ernestinovo, vojni poligon "Lug", u Čepinu, "C" poligon u Osijeku i drugo. S pojedinih razminiranih polja skidani su usjevi, koji se zbog ratnih djelovanja nisu uspjeli skinuti u jesen 1991. god.

Također treba istaknuti i izlaženje posebnog biltena 130. brigade HV pod ratnim geslom "Tu smo tu ćemo i ostati", koji je služio za dizanje morala i ratnog elana vojnika brigade. Brigadom su uspješno zapovijedali pukovnici Nikola Huđin i od sredine 1991. Živko Mijić. Stožer brigade bio je sastavljen od visokoobrazovanih pričuvnih časnika, doktora znanosti, profesora, liječnika, inženjera i time je zapovjedništvo brigade bilo zaista intelektualno impresivno, čime se ponose njeni pripadnici, a koji su dali velik i nemjerljiv doprinos u obrani svoga grada.

130. brigade Hrvatske vojske Osijek tijekom najtežih ratnih dana koncem 1991. dobila je i ratnu himnu Pjesma 130. brigade", koja je kompletno djelo pripadnika voda veze. Igor Delač i glazbeni sastav "Vod veze" prvi puta su je javno izveli na obilježavanju 6. mjeseci ustroja brigade u hotelu "Thermia" u Bizovcu 25. travnja 1992. godine.

Tijekom jeseni 1992. i proljeća 1993. godine 130. brigada HV Osijek uspješno sudjeluje i u borbenim zadaćama u Posavini.

Preustrojem OS RH 1994. godine gasi se mobilizacijski razvoj 130. brigade HV, dio vojnika prelazi u 5. Domobransku pukovniju, a brigada prestaje s djelovanjem 30. rujna 1994. Tijekom bojnih djelovanja brigada je imala 63 poginula, 22 nestala i 370 ranjenih pripadnika, od toga 8 teških invalida.[1]

Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao je 130. brigadu HV »R« – Osijek Redom Nikole Šubića Zrinskog u prigodi 15. obljetnice osnutka i ustrojavanja Oružanih snaga Repubiike Hrvatske 22. svibnja 2006. godine za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu.

Ostalo[uredi | uredi kôd]

O brigadi je snimljen dokumentarni film Heroji Osijeka - 130. brigada Hrvatske vojske.

Izvori[uredi | uredi kôd]