Apsint

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Absinth)
Skoči na: orijentacija, traži

Apsint je liker koji se proizvodi od pelina, anisa, komorača i šećera s volumnim udjelom alkohola i do 74 posto.

Iako je točno porijeklo apsinta nejasno, prema nekim navodima prvi ga je proizveo dr. Pierre Ordinaire 1792. godine kao lijek protiv dizenterije i malarije. Napitak ubrzo dobiva nadimak La Fée Verte ili "zelena vila", zbog svoje specifične boje. Ovaj lijek ubrzo postaje omiljeno piće, pogotovo među francuskim vojnicima u Sjevernoj Africi, koji su u apsint počeli dodavati anis kako bi mu popravili okus. Francuska riječ absinthe koja može značiti apsint ili rijeđe samu biljku pelina, potječe od riječi absinthium koja je pak latinizirana inačica grčke, izvorne riječi ἀψίνθιον (apsínthion), u približnom prijevodu nepitak ili također sama biljka pelin.

Apsint počinje stjecati sve veću popularnost i uskoro ga prihvaćaju umjetnici i pripadnici visokog društva.

Poznate osobe koje su pile apsint među ostalim su Charles Baudelaire, Paul Gauguin, Vincent van Gogh, Ernest Hemingway, Edgar Allan Poe, Arthur Rimbaud, Henri de Toulouse-Lautrec, Brian Warner, Oscar Wilde.

Najveću popularnost doživljava u razdoblju od 1880. do 1914, a samo 1910. popijeno je više od 36 milijuna litra tog pića. Osim u Francuskoj, konzumiranje apsinta brzo se proširilo i u Sjedinjenim državama, najviše u New Orleansu, gradu s francuskim korijenima. Američke vlasti zabranjuju apsint 1912. zbog velikog broja alkoholičara, a 1920. započinje doba prohibicije, potpune zabrane alkohola.

Absinth Try and Fly, 2003.

Sljedeći primjer SAD, uskoro i ostale države zabranjuju apsint, a Francuska uvodi zabranu 1915. No piće je bilo toliko popularno da se i dalje prodavalo. Proizvođači su se na razne načine smišljali kako prikriti činjenicu da ne prodaju apsint. Neki su išli čak toliko daleko da su apsint prodavali kao tonik za kosu. Zanimljivo je da apsint nikada nije bio zabranjivan u Velikoj Britaniji, niti u Španjolskoj.

Priprema

Francuska, međutim, ponovno obnavlja proizvodnju tog slavnog kontroverznog pića. Tako François Guy, nasljednik poznate destilerije iz Pointiers, ponovno počinje proizvoditi apsint, no njegov napitak mora biti znatno blaži od svojih "originalnih" prethodnika. U litri pića količina tujonea- neurotoksina koji se neosnovano smatrao glavnim krivcem za halucinacije uživatelja apsinta - ne smije biti veća od 10 - {mg} -, budući da je tujon u većim količinama toksičan za bubrege i jetru, te može izazvati konvulzije. Danas većina država osim Švicarske nema službenu definiciju apsinta, zbog čega proizvođači smiju označiti bilo kakvo piće apsintom.

Apsint se pije na specifičan način. U visoku čašu ulije se malo apsinta, a zatim se na žlicu na kojoj je šećer, lagano dolijeva hladna voda, koja treba polako kapati u čašu s apsintom. Pravilo je na svaku mjeru apsinta dodati tri do pet mjera vode. Svaka kap pretvara se u blještavobijelu pahuljicu u zelenom apsintu. Šećer služi za ublažavanje gorčine pelina, a sama metoda pripremanja daje piću dodatnu čar. New Orleans old apsinth house bila je poznata po velikoj fontani iz koje je stalno kapala hladna voda u čaše s apsintom.

Mnogi umjetnici i poznate osobe obožavali su apsint. Slikar Toulouse-Lautrec radio je poseban koktel, koji je nazvaoun tremblement de terre (potres), a koji se sastojao od apsinta i konjaka. Umjesto vode, apsint se može miješati i s crnim ili bijelim vinom, a neki ga piju čistog. Oscar Wilde (Oscar Wilde), jedan od uživalaca ovog neobičnog pića, jednom je napisao: "Prvi stupanj opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se počinju priviđati čudovišne i okrutne stvari, ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stupnja i tada ćete vidjeti stvari koje želite vidjeti - prekrasne, neopisive stvari ".

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Absinthe kao tema je do danas mnogima nepoznanica jer se godinama šire lažne informacije od strane medija pa kao autor ovog teksta iz 2010.(Daniel Dragojević - vlasnik Artemisia Absinthium d.o.o.) prenosim znanje od vlastitog mentora, svjetski priznatog proizvođača Kyle Bairnsfathera, vlasnika Bairnsfather Lykerke koji posjeduje zbirku knjiga o Absinthe-u 2500 godina starosti. Absinthe (pravilno pisano) se prvi puta spominje kao biljni eliksir i prvenstveno lijek u antičkoj Grčkoj dok se kao proizvod i komercijalizirana prića prvi puta pojavljuje od strane alkemičara na području Švicarske, Njemačke, Češke. Francuske početkom 19 stolječa te je nemoguče tvrditi da je nastao u određenoj zemlji. Absinthe se proizvodi od gorskog pelina Artemisia Absinthium (jedna od dvjestotinjak vrsta pelina) te sadrži psihoaktivne terpene koji su razlog ispijanja tog pića. Na području današnje EU doktori su odlučili napraviti prirodni napitak od gorskog pelina - Artemisia Absinthium koji pomaže u borbi protiv parazita u želucu i ostalih želučanih i mokračnih tegoba zbog dodatne zarade ne imajuči u vidu da je psihoaktivnog djelovanja. Absinthe se legalno vratio u Europu 1993. godine - definiran u Anexu komisije za hranu i pića EU koji kaže da Absinthe - piće rađeno od gorskog pelina Artemisia Absinthium (ekstrakcijom Thujone-a iz sjemenki Artemisie Absinthium) koje može sadržavati maksimalno 10 mg Thujone-a dok GORKA pića mogu sadržavati do 35 mg Thujone-a (Bairnsfather Bitter primjerice) te je obvezna količina alkohola 55 % (zahvala pivskom i vinskom lobiju). Zakon je kao takav doslovce prepisan u Hrvatskoj 2008. te je Thujone kao psihoaktivna komponenta strukturalno slična THC-u stavljen u pravilnik o aromama. Što se tiće proizvođača postoji oko tristotinjak brendova u svijetu. Od svih brendova desetak sadrže Thujone dok Bairnsfather (Kyle Bairnsfather) jedini proizvodi Absinthe i Bitter starom metodom filtracije, bez aditiva, boja i kemije, s minimalnom obveznom količinom alkohola i maksimalnom dozvoljenom količinom Thujonea(35mg/lit). S obzirom da večina nije upoznata, proces destilacije (u slučaju da prethodno i naknadno nije učinjena filtracija) uništava esencu samog napitka - Thujone. Što se tiče samog Thujone-a ne postoji nikakvo medicinsko vještačenje da je štetan u večim količinama od 10 mg(granica u EU je 35), a oni koji tvrde da nije psihoaktivan očito nisu probali pravi. Dapače Thujone je učinkovit u borbi protiv raznih želučanih tegoba i protiv parazita te je jedan od najstarijih antiseptika iz doba antičke Grčke, nalazi se na popisu prvih deset biljaka kineske medicine. Nije halucinogen ali je vrlo psihoaktivan, razlikuje se od THC-a samo u broju molekula ali je legalan i dosta intenzivnijeg djelovanja. Bairnsfather Lykerka (Češka) jedina proizvodi Bitter sa 35 mg Thujonea te se navedeni proizvod legalno nalazi na tržištu u EU od 1997. Postoji samo jedan originalni način pripreme Absinthe-a, piće se priprema na način da se shot od 0,03 Absinthe-a ili Bairnsfather Bitter-a natoči u veću čašu sa dvije do tri kocke leda. Led je neophodan kao i tzv. Louche(franc. oblak) efekt. Sporo dolijevanje hladne vode preko perforirane Absinthe žlice sa kockom leda na vrhu je obvezno i jedini način absorbcije terpena u tijelo - Thujone i Fenchone koji su razlog zašto se Absinthe konzumira. Tu su došle do izražaja tzv. fontane sa specijalno dizajniranim finim pipama za što sporije kapanje. Bairnsfather Lykerka(bivši Martin Sebor) danas ima renome kao jedini proizvođač originalnog, prirodnog Absinthe-a i Bittera originalnom metodom filtracije sa prirodnim, ljekovitim, psihoaktivnim Thujone-om u največoj dozvoljenoj količini u EU ali i Fenchone-om . Neki od poznatih klijenata Bairnsfather Lykerke: Johnny Depp, Rammstein, Marilyn Manson, pokojni Hunter S. Thompson - Fear and loathing in Las Vegas..... Također nedavnom spektografskom analizom novog proizvoda iz Bairnsfather Likerke po prvi puta je ustanovljeno da u Artemisia Absinthium biljci samom ekstrakcijom osim Thujone-a postoji još jedan usko vezani element Fenchone, koji je također psihoaktivan i nalazi se samo u Bairnsfather proizvodima.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Apsint