Adriana Altaras
| Adriana Altaras | |
.jpg) Adriana Altaras (2018) | |
| Rođenje | 6. travnja 1960. |
|---|---|
| Nacionalnost | Hrvatica, Njemica |
| Etnicitet | Židovka |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija, Njemačka |
| Zanimanje | spisateljica, glumica |
| Suprug | Wolfgang Böhmer |
| Djeca | Aaron Altaras Leonard Altaras |
| Roditelji | Jakov Altaras Tea Fuhrmann-Altaras |
| Portal o životopisima | |
Adriana Altaras (Zagreb, 6. travnja 1960.) hrvatsko - njemačka glumica, spisateljica i kazališna direktorica.
Adriana Altaras je rođena 1960. u zagrebačkoj židovskoj obitelji, kao jedino dijete Jakova i Teje Altaras. Otac joj potječe iz siromašne splitske sefardske obitelji, a majka joj je rodom iz Zagreba. Otac Adriane Altaras je bio ugledni hrvatski liječnik, a majka arhitekt. Zbog političkog progona njezinog oca od strane jugoslavenskog komunitičkog režima, Altaras je bila prisiljena emigrirati s roditeljima u Njemačku 1964. godine. Zajedno sa svojom majkom je prokrijumčarena iz Zagreba do Italije u automobilu svojeg tetka. Neko vrijeme je živjela u Italiji kod tetke i tetka, gdje je i naučila talijanski jezik. U Njemačku se preselila 1967. godine. U Njemačkoj je pohađala osnovnu i srednju školu. Altaras je u Njemačkoj postala glumica, a ne liječnica kao što je to od nje njezina obitelj očekivala. Diplomirala je na "Berlinskoj akademiji umjetnosti". Postdiplomski studij je završila u New Yorku. Po povratku u Njemačku osnovala je "Western Stadthirschen kažalište" u Berlinu, gdje radi kao glumica, režiserka i scenarist. 1984. je ostvarila svoj filmski debi u njemačkoj kinematografiji. U Hrvatskoj je 1964. glumila malu židovku Ernu u svom prvom filmu Nikoletina Bursać. Radila je za kazališta "Berliner Ensemble" i "Neuköllner Oper". 1998. nagrađena je njemačkom filmskom nagradom "Deutscher Filmpreis". Radila je za "Shoah Foundation" Stevena Spielberga kao lektor i voditelj intervjua.[1][2][3] Udana je za skladatelja Wolfganga Böhmera[4][5][6] s kojim ima dvojicu sinova, također glumci, Aarona i Leonarda Altarasa.[1][2][3] 2011. napisala je knjigu "Titos Brille" (Titove naočale) o svojoj obitelji, životu u Zagrebu i životu u Titovoj Jugoslaviji.[7] 2014. godine Adriana Altaras je gostovala u emisiji Elizabete Gojan Damin gambit, gdje je pričala o svojoj obitelji, odlasku iz Hrvatske, obitelji koja još uvijek živi u Hrvatskoj, borbi za povrat otete imovine (Vila Fuhrmann i stan u Boškovićevoj ulici u Zagrebu) tijekom i nakon Drugog svjetskog rata i dr.[8]
- ↑ a b Adriana Altaras. Goethe-Institut. Pristupljeno 29. srpnja 2013.
- ↑ a b (njem.) Ijoma Mangold. "Meine Tante schmuggelte mich raus". Die Zeit. Pristupljeno 29. srpnja 2013.
- ↑ a b (njem.) Meine strapaziöse Familie. Das Erste. 25. rujna 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2012. Pristupljeno 29. srpnja 2013.
- ↑ (njem.) Du und deine Dibbuks. Der Tagesspiegel. 11. veljače 2011. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
- ↑ (njem.) Adriana Altaras; Titos Brille (Die Geschichte meiner strapaziösen Familie). Perlentaucher. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
- ↑ (engl.) Jordana Schramm. 5. srpnja 2013. wolfgang böhmer. www.aboutcuriosity.com. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
- ↑ Titove naočale Adrijane Altaras. Deutsche Welle. 25. svibnja 2011. Pristupljeno 29. srpnja 2013.
- ↑ Neven-Mihael Dianežević, Elizabeta Gojan. (5. siječnja, 2014.). "Damin gambit: Adriana Altaras", (trajanje: 50 minuta) HRT. Preuzeto 6. siječnja 2014.
- Adriana Altaras u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)