Aleksa Ivić
Aleksa Ivić (1881. — 1948.), hrvatski političar i srpski povjesničar.[1]
Rodio se je 1881. godine. U Beču je 1905. doktorirao slavistiku i povijest.[1] Godine 1910. izabran za zastupnika u hrvatskom Saboru[1] u kotaru Hrtkovcima kao pripadnik vladinovaca.[2] Od 1912. službenik je Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Od 1919. izvanredni, a od 1924. redovni profesor jugoslavenske diplomatske i političke povijesti na Pravnom fakultetu u Subotici.[1] Otac je jezikoslovca Pavla Ivića.
Aleksa Ivić pamti se i po tome što je netočno prepisivao ime „Vlasi” kao „Srbi” u bečkom arhivskom gradivu o etničkim skupinama na području Hrvatske, specifično u razdoblju vlaške naseobe tijekom Habsburško-turskih ratova.[3] Njegov arhivski rad uopće obilježava upitna točnost prijepisa, a u svojim se djelima ponavljano oslanjao na teze nastale u sklopu ambicija o Velikoj Srbiji.[4]
- 1 2 3 4 Miroslav Kota: Uloga središnje defenzivno doglasne službe u Prvom svjetskom ratu Repozitorij Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji, 2019. Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2020. (Wayback Machine) str. 382.
- ↑ Jutarnji list, 1913., popis zastupnika koji su izgubili mandat na izborima 1913.
- ↑ Boris. 18. siječnja 2023. Objavljena knjiga Andreja Čebotareva VLASI I VOJNA KRAJINA U HRVATSKOJ. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Pristupljeno 7. prosinca 2023.
- ↑ IVIĆ, Aleksa - Hrvatski biografski leksikon. bl.lzmk.hr. Pristupljeno 4. siječnja 2024.