Pavle Ivić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pavle Ivić
Pavle Ivic.jpg
Rođenje 1. prosinca 1924.
Beograd
Smrt 19. rujna 1999.
Beograd
Prebivalište Beograd
Državljanstvo Srpsko
Polje jezikoslovlje, slavistika, dijalektologija
Institucija SANU
Poznat po Istraživanju štokavskoga narječja

Pavle Ivić (Beograd, 1. prosinca 1924. - Beograd, 19. rujna 1999.) bio je srpski filolog, dijalektolog i fonolog, jezikoslovac i redoviti član SANU.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pavle Ivić znanstvenik je s međunarodnom reputacijom i najpoznatiji srpski lingvist druge polovice dvadesetog stoljeća. Otac mu je bio povjesničar Aleksa Ivić, supruga jezikoslovka Milka Ivić, a sin matematičar Aleksandar Ivić.

Bio je redovni profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i na Sveučilištu u Beogradu.[2] Bavio se, osim dijalektologijom srpskog i hrvatskog jezika, primarno štokavskim narječjem, poviješću srpskoga jezika, paleografijom srpskih i hrvatskih ćirilskih povelja, jezičnim savjetništvom.[3]

Tijekom nekoliko desetljeća je surađivao i polemizirao s hrvatskim lingvistima, napose Dragutinom Ragužem[4][5], Stjepanom Babićem[6], Radoslavom Katičićem[7][8][9] i Daliborom Brozovićem s kojim je objavio dijalektološku knjigu "Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski".[10]

Politička stajališta[uredi | uredi kôd]

Do kraja 1960-ih godina imao je umjerene stavove o srpsko-hrvatskim odnosima, tada postupno prihvaća unitaristička i za Domovinskog rata velikosrpska shvaćanja, ali ih pod konac 1990-ih revidira.[3]

Članstva[uredi | uredi kôd]

Godine 1973. postao je počasni član Američke akademije znanosti i umjetnosti, a iste godine počasni član Američkog lingvističkog društva. Nosi počasni doktorat Sveučilišta Columbus State (Ohio, SAD). Bio je član srpske[1], američke, norveške, slovenske, austrijske, makedonske i ruske akademije znanosti. Bio je član Matice srpske, Vukove zadužbine, Srpske književne zadruge, Udruženja književnika Srbije i Društva srpsko-židovskog prijateljstva.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Ivić, Pavle, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.), Novi Sad: Matica srpska, 1956.
  • Ivić, Pavle, Srpski narod i njegov jezik (1. izd.), Beograd: Srpska književna zadruga, 1971.
  • Ivić, Pavle; Brozović, Dalibor, Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  • Ivić, Pavle, O jeziku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod ; Priština: Jedinstvo. 1990. ISBN 978-86-13-00399-1.
  • Ivić, Pavle, O slovenskim jezicima i dijalektima, Niš: Prosveta, 1991.
  • Ivić, Pavle, Iz istorije srpskohrvatskog jezika, Niš: Prosveta, 1991.
  • Ivić, Pavle, Iz srpskohrvatske dijalektologije, Niš: Prosveta, 1991.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b [1] Pavle Ivić, SANU
  2. Ivić, Pavle (1990). O jeziku nekadašnjem i sadašnjem. Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod ; Priština : Jedinstvo. str. 333—334. ISBN 978-86-13-00399-1.
  3. a b [2] Hrvatska Enciklopedija, Ivić, Pavle, pristupljeno 19.11.2020.
  4. Dragutin Raguž: Razvoj književnoga jezika po Pavlu Iviću https://hrcak.srce.hr/205096, Jezik, Vol. 33 No. 1, 1985.
  5. Pavle Ivić: Nauci trebaju činjenice, a ne emocije https://hrcak.srce.hr/205152, Jezik, Vol. 33 No. 3, 1985.
  6. Stjepan Babić: Odgovor Pavlu Iviću https://hrcak.srce.hr/78350, Jezik, Vol. 37 No. 2, 1989.
  7. Radoslav Katičić: O čem se zapravo radi https://hrcak.srce.hr/205161, Jezik, Vol. 33 No. 4, 1985.
  8. Pavle Ivić: Radi se ipak o nečem drugom https://hrcak.srce.hr/205204, Jezik, Vol. 34 No. 3, 1986.
  9. Radoslav Katičić: Radi se baš o onome https://hrcak.srce.hr/205212, Jezik, Vol. 34 No. 4, 1986.
  10. Dalibor, Brozović; Pavle, Ivić, "Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski", Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.