Pavle Ivić
| Pavle Ivić | |
 | |
| Rođenje | 1. prosinca 1924. Beograd |
|---|---|
| Smrt | 19. rujna 1999. Beograd |
| Prebivalište | Beograd |
| Državljanstvo | Srpsko |
| Polje | jezikoslovlje, slavistika, dijalektologija |
| Institucija | SANU |
| Poznat po | Istraživanju štokavskoga narječja |
| Portal o životopisima | |
Pavle Ivić (Beograd, 1. prosinca 1924. – Beograd, 19. rujna 1999.) bio je srpski filolog, dijalektolog i fonolog, jezikoslovac i redoviti član SANU.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Pavle Ivić znanstvenik je s međunarodnom reputacijom i najpoznatiji srpski lingvist druge polovice dvadesetog stoljeća. Otac mu je bio povjesničar Aleksa Ivić, supruga jezikoslovka Milka Ivić, a sin matematičar Aleksandar Ivić.
Bio je redovni profesor na Sveučilištu u Novom Sadu i na Sveučilištu u Beogradu.[2] Bavio se, osim dijalektologijom srpskog i hrvatskog jezika, primarno štokavskim narječjem, poviješću srpskoga jezika, paleografijom srpskih i hrvatskih ćirilskih povelja, jezičnim savjetništvom.[3]
Tijekom nekoliko desetljeća je surađivao i polemizirao s hrvatskim lingvistima, napose Dragutinom Ragužem,[4][5] Stjepanom Babićem,[6] Radoslavom Katičićem[7][8][9] i Daliborom Brozovićem s kojim je objavio dijalektološku knjigu "Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski".[10]
Politička stajališta[uredi | uredi kôd]
Do kraja 1960-ih godina imao je umjerene stavove o srpsko-hrvatskim odnosima, tada postupno prihvaća unitaristička i za Domovinskog rata velikosrpska shvaćanja, ali ih pod konac 1990-ih revidira.[3]
Članstva[uredi | uredi kôd]
Godine 1973. postao je počasni član Američke akademije znanosti i umjetnosti, a iste godine počasni član Američkog lingvističkog društva. Nosi počasni doktorat Sveučilišta Columbus State (Ohio, SAD). Bio je član srpske,[1] američke, norveške, slovenske, austrijske, makedonske i ruske akademije znanosti. Bio je član Matice srpske, Vukove zadužbine, Srpske književne zadruge, Udruženja književnika Srbije i Društva srpsko-židovskog prijateljstva.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Ivić, Pavle, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.), Novi Sad: Matica srpska, 1956.
- Ivić, Pavle, Srpski narod i njegov jezik (1. izd.), Beograd: Srpska književna zadruga, 1971.
- Ivić, Pavle; Brozović, Dalibor, Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
- Ivić, Pavle, O jeziku nekadašnjem i sadašnjem, Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod ; Priština: Jedinstvo. 1990. ISBN 978-86-13-00399-1.
- Ivić, Pavle, O slovenskim jezicima i dijalektima, Niš: Prosveta, 1991.
- Ivić, Pavle, Iz istorije srpskohrvatskog jezika, Niš: Prosveta, 1991.
- Ivić, Pavle, Iz srpskohrvatske dijalektologije, Niš: Prosveta, 1991.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b [1] Pavle Ivić, SANU
- ↑ Ivić, Pavle (1990). O jeziku nekadašnjem i sadašnjem. Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod ; Priština : Jedinstvo. str. 333—334. ISBN 978-86-13-00399-1.
- ↑ a b [2] Hrvatska Enciklopedija, Ivić, Pavle, pristupljeno 19.11.2020.
- ↑ Dragutin Raguž: Razvoj književnoga jezika po Pavlu Iviću https://hrcak.srce.hr/205096, Jezik, Vol. 33 No. 1, 1985.
- ↑ Pavle Ivić: Nauci trebaju činjenice, a ne emocije https://hrcak.srce.hr/205152, Jezik, Vol. 33 No. 3, 1985.
- ↑ Stjepan Babić: Odgovor Pavlu Iviću https://hrcak.srce.hr/78350, Jezik, Vol. 37 No. 2, 1989.
- ↑ Radoslav Katičić: O čem se zapravo radi https://hrcak.srce.hr/205161, Jezik, Vol. 33 No. 4, 1985.
- ↑ Pavle Ivić: Radi se ipak o nečem drugom https://hrcak.srce.hr/205204, Jezik, Vol. 34 No. 3, 1986.
- ↑ Radoslav Katičić: Radi se baš o onome https://hrcak.srce.hr/205212, Jezik, Vol. 34 No. 4, 1986.
- ↑ Dalibor, Brozović; Pavle, Ivić, "Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski", Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.