Alexander Wurz

Izvor: Wikipedija
Alexander Wurz

Wurz u Silverstoneu 2006.
Državljanstvo austrijsko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1997. - 2000.
2005.
2007.
Momčad(i) Benetton (1997. - 2000.)
McLaren (2005.)
Williams (2007.)
Utrke 69
Prvenstva 0
Pobjede
Podiji 3
Prvo startno mjesto 2
Bodovi u karijeri 45
Najbrži krugovi 1
Prva utrka Velika nagrada Kanade 1997.
Posljednja utrka Velika nagrada Kine 2007.

Alexander Wurz (Waidhofen an der Thaya, Austrija, 15. veljače 1974.) je austrijski automobilist. Natjecao se u Formuli 1 od 1997. do 2007. Također, Wurz je dvostruki pobjednik utrke 24 sata Le Mansa.

Osim kao vozač, Alexander Wurz je u Formuli 1 radio i kao momčadski test-vozač.

Alexander je drugi sin bivšeg austrijskog vozača rallycrossa, Franza Wurza, koji je osovjio Europsko rallycross prvenstvo 1974., 1976. i 1982. godine.

Karijera[uredi | uredi kôd]

Biciklizam[uredi | uredi kôd]

BMX[uredi | uredi kôd]

Alexander Wurz se najprije okušao u Svjetskom BMX prvenstvu koje je osvojio 1986.[1] To mu je bio temelj za "izgradnju" fizičke sposobnosti potrebne za motosport. Wurz se 2000. nakratko vraća svojim biciklističkim korijenima, nastupajući na mountn-bike natjecanju zajedno sa sunarodnjakom Markusom Rainerom. Nastupao je u momčadi Rainer-Wurz.com, koju su među ostalima sponzorirali McLaren, Siemens i Cannondale. Biciklisti su bili višestruki svjetski prvaci.

Automobilizam[uredi | uredi kôd]

Počeci[uredi | uredi kôd]

Kao i većina Formula 1 vozača, i Wurz je svoju karijeru započeo na karting natjecanjima. 1991. natjecao se u Formula Ford prvenstvu, a 1993. se prebacuje na njemačko prvenstvo Formule 3. 1996. nastupao je u DTM prvenstvu kao član momčadi Joest Racing, vozeći Opel Calibru. Također, iste godine je osvojio utrku 24 sata Le Mansa, zajedno s klupskim kolegama Davyjem Jonesom i Manuelom Reuterom. Tako je Alexander Wurz postao najmlađi pobjednik te utrke, a taj rekord drži i danas.[2]

Formula 1[uredi | uredi kôd]

Benetton (1997 - 2000)[uredi | uredi kôd]
Wurz u Benettonu na VN Velike Britanije 1997.

Wurz je debitirao u Formuli 1 15. lipnja 1997. na Velikoj nagradi Kanade, vozeći za momčad Benetton. Tada je nastupao kao zamjena Gerhardu Bergeru koji je bio odsutan zbog bolesti.[3] Wurz je sve impresionirao na svojoj trećoj utrci (VN Velike Britanije) osvojivši podij. Berger se vratio momčadi na Velikoj nagradi Njemačke koju je osvojio, dok je Wurz nastavio s poslom momčadskog test vozača.

Međutim, sljedeće godine, Wurz je dobio priliku natjecanja u F1 kao momčadski vozač Benettona zajedno s novim klupskim kolegom - Giancarlom Fisichellom. Dobrim startom na početku sezone 1998. predviđena mu je svijetla budućnost te je privukao pažnju Ferrarija. Međutim, Wurz se u tri sezone provedene u Benettonu nije pokazao kao vozač za sam vrh Formule 1. Tek je u svojoj prvoj sezoni u talijanskoj momčadi ostvario zapažene rezultate kao što su ukupno 4. mjesto u pet utrka sezone.

Wurz je sezonu 1998. završio na 8. mjestu s 17 bodova. Ispred njega bio je Heinz-Harald Frentzen s istim brojem bodova, dok je iza njega na tablici vozača, bio njegov klupski kolega Giancarlo Fisichella s jednim bodom manje. Na utrci Velike nagrade Monaka 1998., Wurz je dugo vremena bio drugi, iza Michaela Schumachera. Njegove nade da će prestići Schumachera "nestale" su kada mu je prilikom udarca u Nijemčev Ferrari uništen prijenos, zbog čega je morao odustati od nastavka utrke. S druge strane, Schumacher je utrku završio na 10. mjestu.

Sezonu 1999. Wurz je završio na 13. mjestu sa svega 3 osvojena boda, dok je sezonu 2000., svoju posljednju u Benettonu, završio na 15. mjestu sa svega 2 boda.

McLaren (2001. – 2006)[uredi | uredi kôd]

Budući da u sezoni 2001. nije mogao pronaći momčad u kojoj bi nastupao, Alexander Wurz je u McLaren Mercedesu radio kao treći vozač, odnosno test-vozač.

U travnju 2005. ozlijedio se McLarenov vozač Juan Pablo Montoya te je Wurz nastupio na Velikoj nagradi San Marina gdje je završio kao četvrti. Međutim, jer su kasnije diskvalificirani oba vozača BAR Honde, Wurz je zasjeo na trećem mjestu. Time je ostvario unikatni rekord, jer nijedan vozač u povijesti nije toliko dugo čekao da ponovo stane na podij. Wurzu je trebalo osam godina da to ponovo ostvari. Njegova vožnja u Imoli bila je posebno istaknuta jer mu nije bilo ugodno voziti u bolidu a ponekad je morao voziti i s jednom rukom.

Iako je potpisao s McLarenom kao test-vozač, Wurz je bio željan vratiti se u utrke. S vremena na vrijeme pojavljivale su se glasine o njegovom povratku u Formulu 1 kao vozač. Jedan od razloga zašto se nije vratio bila je njegova fizička veličina (visina od 186 cm). Budući da je sportska javnost bila sigurna da će Wurz voziti u austrijskoj momčadi Red Bull Racing u 2005., dizajneri McLarena su zanemarili njegovu veličinu, tako da je fizički teško ulazio.

Osim s Red Bull Racingom, Wurza se već ranije, 2003. povezivalo s momčadi Jaguara. Međutim, McLarenu je Wurz bio veoma potreban, tako da je momčad blokirala njegov odlazak u Jaguar. Tako je Wurz nastavio raditi kao test-vozač te na poslovima razvojno-upravljačkog programa. Tako je Jaguar dao priliku vozaču Antôniju Pizzoniji, prije nego što je doveden Justin Wilson.

Wurz kao test-vozač Williamsa 2006. u Silverstoneu
Wurz na utrci VN Malezije 2007.
Williams (2007.)[uredi | uredi kôd]

Wurz je početkom 2006. potpisao za momčad Williamsa u kojoj je bio rezervni treći i test-vozač. 3. kolovoza 2006. najavljeno je kako će Wurz zamijeniti Marka Webbera kao službeni vozač momčadi. Tako je Wurz prvi puta od 2000. godine postao timski vozač neke F1 momčadi. Momčadski kolega bio mu je Nico Rosberg. Na Velikoj nagradi Monaka, 27. svibnja 2007. Wurz je s Williams ostvario prve bodove, završivši utrku na 7. mjestu. Na Velikoj nagradi Kanade, 10. lipnja 2007. ostvario je 3. mjesto, a time i svoj treći podij u karijeri. Iako je na početku utrke oštetio stražnje krilo bolida, uspio je izboriti mjesto na podiju. Ista nesreća dogodila mu se na Velikoj nagradi Europe, no nije uspio prestići konkurenta Marka Webbera. Wurz je na utrci osvojio jedan bod, te su se zbog toga pokvarili odnosi između njega i timskog kolege Nica Rosberga.

Na Velikoj nagradi Brazila, Wurza je u Williamsu zamijenio tadašnji test-vozač Kazuki Nakajima.[4]

U kvalifikacijama za Veliku nagradu Japana, Rosberg je započeo na 16. mjestu, izgubivši prethodno 10 mjesta zbog promjene motora na bolidu tokom treninga. Wurz je započeo na 18. mjestu zbog istog razloga.

8. listopada 2007., Wurz je najavio svoje vozačko povlačenje iz Formule 1, tako da je Velika nagrada Kine bila njegova posljednja utrka.[5]

Na službenim web stranicama Formule 1 objavljeno je: "Williamsov vozač Alexander Wurz povući će se iz Formule 1 s trenutačnim učinkom".[6] Wurz je također u medijima izjavio "da se zahvaljuje svojoj obitelji i navijačima, svima u AT&T Williams momčadi, svojim prethodnim momčadima kao i medijima, za njihovu potporu tokom njegove karijere u Formuli 1. Nastavit ću s utrkama, možda u Le Mansu ili drugim kategorijama a jedan dio svojeg slobodnog vremena posvetit ću važnoj temi, a to je sigurnost na cestama".[7]

Honda (2008.)[uredi | uredi kôd]
Pobjednički automobil Peugeot 908 HDi FAP s kojim je Wurz osvojio 24 sata Le Mansa 2009.

Napustivši aktivnu vožnju u F1, Wurz je u sezoni 2008. radio kao Hondin test-vozač.[8] Isti posao radio je i 2009. ali u pobjedničkoj momčadi Brawn GP.[9]

24 sata Le Mansa[uredi | uredi kôd]

Peugeot (2008. - danas)[uredi | uredi kôd]

Alexander Wurz se 2008. nakon 12 godina vraća u svijet 24 sata Le Mansa. Potpisao je za momčad Peugeota s kojom se natjecao u kategoriji 1000 km od Spa. U sezoni 2009. osim Wurza, momčad Peugeota činili su Marc Gené i David Brabham. S tim sastavom Peugeot je te godine osvojio naslov prvaka Le Mansa.[10] Također, bila je to Wurzova druga pobjeda u 24 sata Le Mansa nakon 1996. Time je vozač kao i u Formuli 1, ostvario rekord u vremenskoj razlici. Naime, prošlo je 13 godina od Wurzove prve i posljednje pobjede.

Timski menadžment[uredi | uredi kôd]

Team Superfund[uredi | uredi kôd]

Wurz je 31. svibnja 2009. najavio ulazak vlastite momčadi - Team Superfund u Formulu 1. Međutim, komisija je odbacila prijavu. Team Superfund bio je jedan od rijetkih kandidata koji su se natjecali za ulazak u F1 za sezonu 2010. i ostale sljedeće sezone. Vjerovalo se da bi Alexander Wurz uskladio vlastitu konstruktorsku momčad sa sjedištem u Velikoj Britaniji, gdje bi vjerojatno unajmio prostor, dok bi sama momčad Team Superfund svoje sjedište imala u Austriji.[11] Glavni sponzor momčadi bio bi Christian Baha, vlasnik Superfund grupe, dok bi bolidi koristili Cosworth motore.

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Wurz je u braku sa suprugom Julijom s kojom ima tri sina - Charlieja, Felixa i Oscara. Najmlađi Oscar rođen je 30. rujna 2007.[12] Alexander Wurz na utrkama koristi dvije različito obojene cipele,[13] no od povratka u Formulu 1 2007., prekinuo je s tim praznovjerjem.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Na Velikoj nagradi Singapura 2008., Wurz je vozio automobil hitne pomoći, jer je standardni vozač Jacques Tropenat bio bolestan.[14]

Trkački rezultati[uredi | uredi kôd]

Ukupni rezultati u karijeri[uredi | uredi kôd]

Sezona Natjecanje Momčad Utrka Prva startna mjesta Pobj. Uk. bod. Uk. mjesto
1992. Njemačka Formula Ford 1600 ? ? ? ? ? 1.
1993. Austrijska Formula 3 ? ? ? ? ? 1.
Njemačka Formula 3 RSM Marko 16 0 0 27 13.
Masters Formula 3 RSM Marko 1 0 0 17.
1994. Njemačka Formula 3 G+M Escom Motorsport 19 1 3 219 2.
Macau Grand Prix G+M Escom Motorsport 1 0 0 15.
Grand Prix de Monaco F3 G+M Escom Motorsport 1 0 0 10.
Masters Formula 3 G+M Escom Motorsport 1 0 0 26.
1995. Njemačka Formula 3 G+M Escom Motorsport 15 0 0 74 6.
Britanska Formula 3 G+M Escom Motorsport 1 0 0 4 21.
Macau Grand Prix G+M Escom Motorsport 1 0 0 7.
Grand Prix de Monaco F3 G+M Escom Motorsport 1 0 0 6.
Masters Formula 3 ? 1 0 0 NC
1996. DTM Joest Racing 20 0 0 43 16.
24 sata Le Mansa Joest Racing (LMP1) 1 0 1 1.
1997. Formula 1 Benetton 3 0 0 4 14.
FIA GT prvenstvo AMG Mercedes 10 5 1 25 10.
1998. Formula 1 Benetton 16 0 0 17 8.
1999. Formula 1 Benetton 16 0 0 3 13.
2000. Formula 1 Benetton 17 0 0 2 15.
2001. Formula 1 McLaren Test-vozač
2002. Formula 1 McLaren Test-vozač
2003. Formula 1 McLaren Test-vozač
2004. Formula 1 McLaren Test-vozač
2005. Formula 1 McLaren 1 0 0 6 17.
2006. Formula 1 Williams Test-vozač
2007. Formula 1 Williams 16 0 0 13 11.
2008. Formula 1 Honda Racing F1 Test-vozač
2009. Formula 1 Brawn GP Test-vozač
24 sata Le Mansa Peugeot Sport (LMP1) 1 0 1 1.

Rezultati u Formuli 1[uredi | uredi kôd]

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Motor Šasija Motor 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 Uk. mjesto Uk. bodova
1997. Mild Seven Benetton Renault Benetton B197 Renault RS9 3.0 V10 AUS
BRA
ARG
SMR
MON
ŠPA
KAN
Odus.
FRA
Odus.
VB
3
NJE
MAĐ
BEL
ITA
AUT
LUX
JAP
EUR
14. 4
1998. Mild Seven Benetton Playlife Benetton B198 Playlife GC37-01 3.0 V10 AUS
7
BRA
4
ARG
4
SMR
Odus.
ŠPA
4
MON
Odus.
KAN
4
FRA
5
VB
4
AUT
9
NJE
11
MAĐ
Odus.
BEL
Odus.
ITA
Odus.
LUX
7
JAP
9
8. 17
1999. Mild Seven Benetton Playlife Benetton B199 Playlife FB01 3.0 V10 AUS
Odus.
BRA
7
SMR
Odus.
MON
6
ŠPA
10
KAN
Odus.
FRA
Odus.
VB
10
AUT
5
NJE
7
MAĐ
7
BEL
14
ITA
Odus.
EUR
Odus.
MAL
8
JAP
10
13. 3
2000. Mild Seven Benetton Playlife Benetton B200 Playlife FB02 3.0 V10 AUS
7
BRA
Odus.
SMR
9
VB
9
ŠPA
10
EUR
12
MON
Odus.
KAN
9
FRA
Odus.
AUT
10
NJE
Odus.
MAĐ
11
BEL
13
ITA
5
SAD
10
JAP
Odus.
MAL
7
15. 2
2005. McLaren Mercedes McLaren MP4-20 Mercedes FO 110R 3.0 V10 AUS
MAL
BHR
TD
SMR
3
ŠPA
MON
TD
EUR
TD
KAN
SAD
FRA
VB
NJE
TD
MAĐ
TD
TUR
ITA
BEL
TD
BRA
TD
JAP
KIN
17. 6
2006. Williams F1 Team Williams FW28 Cosworth CA2006 2.4
V8
BHR
TD
MAL
TD
AUS
TD
SMR
TD
EUR
TD
ŠPA
TD
MON
TD
VB
TD
KAN
TD
SAD
TD
FRA
TD
NJE
TD
MAĐ
TD
TUR
TD
ITA
TD
KIN
TD
JAP
TD
BRA
TD
- -
2007. AT&T Williams Williams FW29 Toyota RVX-07 2.4 V8 AUS
Odus.
MAL
9
BHR
11
ŠPA
Odus.
MON
7
KAN
3
SAD
10
FRA
14
VB
13
EUR
4
MAĐ
14
TUR
11
ITA
13
BEL
Odus.
JAP
Odus.
KIN
12
BRA
11. 13

Potpuni popis WEC rezultata[uredi | uredi kôd]

Godina Momčad Klasa Šasija Motor 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Bodovi Poredak
2012. Toyota Racing LMP1 Toyota TS030 Hybrid Toyota 3.4 L V8 (Hybrid) SEB
SPA
LMS
Ret
SIL
2
SAO
1
BHR
Ret
FUJ
1
SHA
1
96 3.
2013. Toyota Racing LMP1 Toyota TS030 Hybrid Toyota 3.4 L V8 (Hybrid) SIL
4
SPA
Ret
LMS
4
SAO
COA
FUJ
1
SHA
2
BHR
Ret
69.5 4.
2014. Toyota Racing LMP1 Toyota TS040 Hybrid Toyota 3.7 L V8 (Hybrid) SIL
2
SPA
3
LMS
Ret
COA
6
FUJ
2
SHA
2
BHR
1
SAO
4
116 5.
2015. Toyota Racing LMP1 Toyota TS040 Hybrid Toyota 3.7 L V8 (Hybrid) SIL
4
SPA
5
LMS
6
NÜR
6
COA
Ret
FUJ
6
SHA
5
BHR
3
79 6.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Wurz.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2007. Pristupljeno 7. kolovoza 2010.
  2. "Third-time plucky for Peugeot", magazin Autosport, 36 - 47 str., 18. lipnja 2009.
  3. F1 Racing magazin, str. 46, prosinac 1997.
  4. Williams confirm Nakajima for Brazil
  5. Wurz confirms immediate retirement from F1
  6. Wurz announces retirement from Formula One competition
  7. Wurz retirement statement. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2007. Pristupljeno 7. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Wurz joins Honda as test & reserve driver
  9. Wurz retains ties to Brawn GP
  10. Peugeot win Le Mans 24-hour race
  11. Wurz set to lead Superfund into F1
  12. Wurz is father for third time. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2007. Pristupljeno 7. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. Mind Games. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2012. Pristupljeno 7. kolovoza 2010.
  14. Wurz drove F1 medical car in Singapore. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2012. Pristupljeno 7. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]