Američki prirodoslovni muzej
American Museum of Natural History | |
---|---|
Američki prirodoslovni muzej 2019. (pogled iz Central Parka) | |
Osnovan | 6. travnja 1869. |
Smještaj | 200 Central Park West, Manhattan, New York |
Vrsta | prirodoslovni muzej, spomenik kulture |
Izlošci | preko 34 milijuna predmeta |
Broj posjetitelja | 5 milijuna (2018.)[1] |
Ravnatelj | Ellen V. Futter |
Pristup javnim prijevozom | Podzemna željeznica: linije 1, B, C; Autobusna linija M7, M10, M11, M79. |
Službena stranica | www.amnh.org |
Američki prirodoslovni muzej (engleski: American Museum of Natural History, skr. AMNH) je prirodoslovni muzej u New Yorku (zapadni Manhattan, preko puta Central Parka) utemeljen 1869. godine. Površinom od 190.000 m², jedan je od najvećih muzeja te vrste na svijetu i sastoji se od 26 povezanih zgrada, te 45 dvorana sa stalnim postavkama, uključujući planetarij i knjižnicu.
Muzejska zbirka sadrži preko 34 milijuna primjeraka biljaka, životinja, fosila, minerala, stijena, meteorita, ljudskih ostataka i ljudskih kulturnih artefakata, kao i specijaliziranih zbirki za smrznuto tkivo i genomske i astrofizičke podatke, od kojih se samo mali dio može prikazati u bilo kojem trenutku[2] Muzej ima stalno znanstveno osoblje od 225 osoba, sponzorira preko 120 posebnih terenskih ekspedicija svake godine[3] i prosječno godišnje ima oko pet milijuna posjetitelja.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prije izgradnje sadašnjeg kompleksa, muzej je bio smješten u zgradi Arsenala u Central Parku. Theodore Roosevelt stariji, otac Theodora Roosevelta, 26. predsjednika SAD-a, bio je jedan od osnivača, zajedno s nizom drugih. Osnivanjem muzeja ostvaren je san prirodoslovca dr. Alberta S. Bickmora koji je godinama neumorno lobirao za osnivanje prirodoslovnog muzeja u New Yorku. Njegov prijedlog podržali su njegovi bogati sponzori, a dobio je i podršku njujorškog guvernera Johna Thompsona Hoffmana, koji je 6. travnja 1869. potpisao zakon kojim je službeno stvoren Američki prirodoslovni muzej.[4]
Godine 1874., kamen temeljac je položen za prvu zgradu muzeja, koja je sada skrivena od pogleda mnogim zgradama u kompleksu koji danas zauzima veći dio Manhattnskog trga. Originalnu viktorijansku neogotičku zgradu, koja je otvorena 1877. godine, dizajnirali su Calvert Vaux i J. Wrey Mould, koji su već bili odgovorni za veliku većinu zgrada oko Central Parka.[5] Južno krilo muzeja, koje je dizajnirao J. Cleaveland Cady, ubrzo je otvoreno. Ovo je krilo dugačko 210 i najveće visine od 46 metara; glavni ulaz mu je kroz Central Park, te je zajedno s Memorijalom Theodorea Roosevelta (arhitekt John Russell Pope), izvanredan kompleks u stilu Beaux-Arts (akademizam/historicizam).
Od 1930. godine fasada ostaje nepromijenjena, a arhitekt Kevin Roche odgovoran je za održavanje zgrada od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Od tada su provedene brojne unutarnje i vanjske obnove, uključujući proširenja do „Dinosaurske dvorane” i djelomičnu obnovu Rooseveltovog spomenika. God. 1992., tim pod vodstvom Rochea dizajnirao je knjižnicu na osmom katu zgrade.
Muzej se spominje u mnogim književnim i filmskim djelima, od kojih su najpoznatiji Lovac u žitu (J. D. Salinger) i Noć u muzeju (knjiga) (po kojoj je snimljen i slavni istoimeni film, Noć u muzeju (2006.)
Stalne postavke[uredi | uredi kôd]
Američki prirodoslovni muzej jedna je od najpoznatijih znanstvenih, kulturnih i obrazovnih institucija u svijetu. Muzej sadrži 45 stalnih izložbenih prostora, uključujući Hayden planetarij, te galerije za privremene izložbe.[6]
Dvorane sisavaca[uredi | uredi kôd]
Dvorana sjevernoameričkih sisavaca obitelji Bernard[uredi | uredi kôd]
Dvorana sjevernoameričkih sisavaca obitelji Bernard otvorena je 1942. god., te prikazuje 46 različitih vrsta sisavaca. Među njima su kojoti, vjeverice i medvjedi. U listopadu 2012. izložba je ponovno otvorena nakon višegodišnje restauracije u kojoj su slikari i dizajneri preuredili cjelokupni krajolik, životinjske kože i detalje diorama. Pored toga, ažurirana su objašnjenja o sisavcima. Ova izložba smatra se jednom od najbolje izrađenih diorama na svijetu.[7]
Akeley dvorana afričkih sisavaca[uredi | uredi kôd]
Akeley dvorana afričkih sisavaca je prikaz divljih životinja u Africi. U središtu sobe je osam slonova koji su okruženi s 28 diorama u kojima nalazimo životinje kao što su: lav, gorila i nosorog.
Vernay-Faunthorpe dvorana azijskih sisavaca[uredi | uredi kôd]
Dvorana azijskih sisavaca usredotočena je na velike sisavce Indije, Mjanmara i Tajlanda. U ovoj su dvorani bivoli, leopardi i nosorozi. Mnoge životinje izložene na ovom katu su u opasnosti da izgube staništa. 1990-ih, dva azijska sisavca, sibirski tigar i veliki panda, bili su u opasnosti izumiranja.
Dvorana sisavaca države New York[uredi | uredi kôd]
U dvorani sisavaca države New York posjetitelji pronalaze eksponate lokalnih divljih životinja (vjeverica, kojot, zec, štakor, rakun i druge životinje). Većina ovih sisavaca poznata je samo stanovnicima ruralnog i prigradskog New Yorka, ali ne i stanovnicima urbanih područja.
Dvorana primata[uredi | uredi kôd]
Salon primata je podijeljen na obitelji i istražuje evoluciju ljudi od majmuna, preko hominida, pa čak i homo sapiensa. Odnos ljudske obitelji s rodbinom primata uspostavlja se odlikama kao što su držanje, količina dlake na tijelu i veličina ruku, posebno palca.
Dvorana malih sisavaca[uredi | uredi kôd]
U maloj dvorani sisavaca nalazi se velik broj različitih životinja u njihovim prirodnim staništima, od kanadske tundre do južnog Teksasa. Među životinjama su sisavci kao što su: jazavac, gorska kuna i minka.
Dvorana ptica, gmazova i vodozemaca[uredi | uredi kôd]
Dvorana svjetskih ptica[uredi | uredi kôd]
Dvorana svjetskih ptica prikazuje različita okruženja diljem svijeta i ptice koje naseljavaju ove lokacije. Svaka od dvanaest diorama zajedno sa svojim vrstama predstavlja biome, poput pustinje ili prašume. Najomiljenija životinja na ovoj izložbi je kraljevski pingvin.
Njujorška dvorana ptica[uredi | uredi kôd]
Ova dvorana prikazuje veliku raznolikost ptica prisutnih na području New Yorka. Zbog raznolikosti staništa u New Yorku, grad privlači više od 400 vrsta ptica. Vrhunac izložbe je golub selac koji je izumro početkom 20. stoljeća.
Dvorana sjevernoameričkih ptica[uredi | uredi kôd]
Izložba sadrži više od 20 diorama koje izlažu sjevernoameričke vrste iz različitih staništa, od Floride do Aljaske. Među zastupljenim ekosustavima su šume i pustinje. Vrhunac dvorane je sivi sokol.
Dvorana gmazova i vodozemaca[uredi | uredi kôd]
Salon gmazova i vodozemaca istražuje anatomiju, obranu, kretanje, razmnožavanje i prehrambene navike gmazova i vodozemaca. Veliki je niz ovih životinja izložen u Američkom prirodoslovnom muzeju, od male kubanske žabe do divovskog salamandera. Izložba obuhvaća i krokodile, aligatore, kornjače, žabe, među ostalim životinjama. Sve su životinje popraćene objašnjenjima različitih načina na koje štite, razmnožavaju se i žive.
Milsteinova dvorana oceanskog života[uredi | uredi kôd]
Ova dvorana je posvećena pomorskoj biologiji, botanici i zaštiti mora. Slavna je zbog 29 m dugog modela plavetnog kita u prirodnoj veličini koji visi sa stropa iz 1969. god.
Dvorane zemaljskih i planetarnih znanosti[uredi | uredi kôd]
Dvorana meteorita Arthura Rossa[uredi | uredi kôd]
Ova dvorana podijeljena je u tri dijela koja se usredotočuju na podrijetlo Sunčevog sustava, procese formiranja planeta i utjecaje meteorita. U ovom je dijelu izloženo više od 130 znanstveno relevantnih meteorita. Pored toga, u muzeju se nalaze i primjerci kamenja s Marsa i Mjeseca, prikupljeni u Apolo misijama iz 1970-ih.
Memorijalna dvorana dragog kamenja Morgan[uredi | uredi kôd]
U ovoj dvorani nalaze se dragocjeno i ukrasno kamenje, uključujući dijamant, safir, rubin i smaragd, kao i neki organski materijali. Izloženi su i rijetko kamenje i plemeniti metali poput metala i platine, a mogu se vidjeti i u obliku ukrasnih komada i nakita.
Dvorana minerala Harryja Franka Guggenheima[uredi | uredi kôd]
U dvorani minerala nalazi se nekoliko uzoraka minerala prikupljenih iz cijelog svijeta, uključujući i divovski topaz iz Brazila.
Obrazovni programi[uredi | uredi kôd]
Odjel za obrazovanje nudi programe, nastavu i usluge za sve uzraste. Muzej usko surađuje s javnim obrazovnim sustavom, podučava djecu i nastavnike kroz centar Davida i Ruth Gottesman. Centar pomaže oko 460.000 studenata koji godišnje posjećuju Američki prirodoslovni muzej. Otprilike 29% svih učenika osnovnih i srednjih škola u njujorškim javnim školama muzej posjećuje besplatno svake godine. Učitelji i volonteri vode djecu i podučavaju ih tijekom edukativnih posjeta.
U muzeju djeluje više od 200 znanstvenika koji rade na različitim poljima, uključujući antropologiju, astrofiziku, biologiju, paleontologiju, planetarne znanosti i dr. Ti znanstvenici svake godine provode istraživanja i više od 100 ekspedicija širom svijeta.
Dodiplomska škola Richard Gilder (The Richard Gilder Graduate School) otvorena je 23. listopada 2006. god. i nudi magisterij iz „Umijeća podučavanja znanosti” i doktorat iz „Komparativne biologije”. Godine 2011. na dodiplomskoj školi upisalo se jedanaest učenika, koji su radili paralelno s kustosima i imali pristup cijeloj muzejskoj zbirci. Prvih sedam studenata su diplomirali 30. rujna 2013. god.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b TEA-AECOM 2018 Theme Index and Museum Index: The Global Attractions Attendance Report, Themed Entertainment Association. str. 62.–77. (engl.) Pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ Dioramas at the Museum: Millions of Specimens in Context", 29. listopada 2019. (engl.) Pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ American Museum of Natural History - Overview and Programs, 16. veljače 2009. (engl.) Pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ Timeline: The History of the American Museum of Natural History, 11. veljače 2009. (engl.) Pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ History 1869-1900, 11. veljače 2009. (engl.) Pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ COSI - Američki prirodoslovni muzej, cosi.org (engl.) Pristupljeno 30. lipnja 2020.
- ↑ Erik Olsen, [], New York Times, ISSN 0362-4331
- David Elliston Allen, The Naturalist in Britain: a social history, Princeton University Press, New Jersey, 1994. ISBN 0-691-03632-2
- Huajie Liu, Living as a Naturalist, Peking University Press, Peking 2012. ISBN 978-7-301-19788-2
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice muzeja (engl.)
- AMNH na stranicama Google Cultural Institute (engl.)