Kevin Roche

Izvor: Wikipedija
Kevin Roche
postmoderna arhitektura
(arhitektura visokih tehnologija)
Kevin Roche
Rođenje 14. lipnja 1922.
Dublin, Irska
Smrt 1. ožujka 2019.
Guilford, Connecticut, SAD
Nacionalnost irsko, američko
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Sveučilište u Dublinu (UCD)
Eero Saarinen and Associates
Kevin Roche John Dinkeloo & Associates
Utjecali Ludwig Mies van der Rohe, Eero Saarinen
Poznata djela Proširenja Metropolitain muzeja
Zaklada Ford
The Things
Nagrade Pritzkerova nagrada (1982.)
Zlatna medalja AIA (1993.)
Portal o životopisima

Kevin Roche (Dublin, Irska, 14. lipnja 1922.) je međunarodno priznati američki arhitekt irskog podrijetla koji je projektirao više od 200 građevina u SAD-u i inozemstvu, uključujući 8 muzeja, 38 poslovnih sjedišta, 7 istraživačkih centara, kazališta i kampuse za 6 sveučilišta. Njegov najveći i najdugotrajniji projekt je dizajniranje plana Metropolitan muzeja u New Yorku, za koji je izveo svako novo krilo od 1965. god. naovamo.[1] God. 1982. osvojio je prestižnu Pritzkerovu nagradu,[2] koja se smatra za nobelovu nagradu arhitekture.

Zaklada Ford, New York (1968.)

Životopis[uredi | uredi kôd]

Sjedište Kolumbovih vitezova, New Haven, Connecticut (1969.)

Rođen je u Dublinu, Irska, 1922. god., gdje je diplomirao arhitekturu na Nacionalnom sveučilištu u Dublinu 1945. god. Nastavio je studij u Sjedinjenim Američkim Državama 1948. god. u klasi Mies van der Rohea na Tehnološkom institutu Illinoisa (Illinois Institute of Technology) u Chicagu, ali ga je napustio nakon samo jednog semestra. Njegova potraga za humanističkom stranom arhitekture ga je dovela do ureda Eliela i Eera Saarinena u Bloomfield Hills, Michigan. Njegov budući partner, John Dinkeloo, pridružio se tvrtki 1951. god., ubrzo nakon Rochea. Od 1954. do smrti Eera Saarinena 1961. god., Roche je bio njegov glavni suradnik u dizajniranju. Nakon Saarinenove smrti, Roche i Dinkeloo su završili njegovih deset velikih projekata koji su bili u izvedbi, uključujući i Gateway Arch u St. Louisu, TWA terminal u zračnoj luci J. F. Kennedy u New Yorku, Međunarodna zračna luka Washington-Dulles i sjedište tvrtke John Deere (Moline, Illinois) i tvrtke CBS u New Yorku.

Od tada, estetski smiona i inovativna arhitektonska tvrtka Kevin Roche John Dinkeloo and Associates, osnovana 1966., je zaslužna za brojne projekte širom SAD-a i inozemstva. U njima je ostvarila svojevrsnu sposobnost rješavanja problema za svaku specifičnu situaciju, stvarajući djela različitih individualnosti i stilske raznolikosti od projekta do projekta (C. Ray Smith, Contemporary Architects[2]).

Djela[uredi | uredi kôd]

Konvencijski centar, Dublin (2010.)

Rocheov prvi projekt nakon Saarinenove smrti je bio Oaklandski muzej (Oakland, Kalifornija). Grad je planirao monumentalnu zgradu za smještaj muzeja prirode, povijesti, tehnologije i umjetnosti. Roche im je dao jedinstveni koncept zgrade koja je niz niskih betonskih konstrukcija koje pokrivaju prostor četiri bloka na tri etaže (zapravo tri muzeja), pri čemu je terasa svake razine krov jednog muzeja ispod. Ova vrsta inovativnog rješenja je postao Rocheov zaštitni znak.

Wikicitati »To nije postmoderna ili pre-modernizam. To je jednostavno najočitija stvar koju sam mogao učiniti. To je važno središte gospodarske aktivnosti. Dizajn je počeo s potrebom i rješava problem smještaja uredskih radnika u odgovarajućem okruženju. Mislim da će se javnost identificirati s njom.«
(Roche o Sjedištu tvrtke General Foods u gradu Rye, New York (1983.))

Jedno od Rocheovih hvaljenih projekata je Zaklada Ford u New Yorku; građevina od stakla, hrđave boje čelika i toplo smeđeg granita, gdje se uredi pružaju oko prostranog dvanaestorokatnog atrija.

Kronološki popis poznatijih djela[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kevin Roche
  1. Holland Cotter, The Met Reimagines the American Story, Art Review New York Times, 15. siječnja 2012. (engl.) Preuzeto 21. veljače 2013.
  2. a b Kevin Roche Biography, službene stranice Pritzkerove nagrade (engl.) Preuzeto 20. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]