Andrija Andabak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Andrija Andabak
Andrija Andabak 1992.
Andrija Andabak 1992.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 6. rujna 1956.
Mjesto rođenja Split, Hrvatska
Datum smrti 7. srpnja 1992.
Mjesto smrti Posavina
Nacionalnost Flag of Croatia.svg Hrvat
Nadimak Cile
Supruga Nada
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1992.
Čin pukovnik (posthumno)
Ratovi Domovinski rat
Vojska Hrvatska vojska
Rod vojske Hrvatska kopnena vojska

Andrija Andabak (Split, 6. rujna 1956. - Posavina, 7. srpnja 1992.), hrvatski vojnik.

Život prije Domovinskog rata[uredi VE | uredi]

Andrija Andabak od oca Stjepana i majke Ruže (dj. Kaselj) rođen je 6. rujna 1956. godine u Splitu. Djetinjstvo provodi u Nuštru, gdje pohađa osnovnu školu, a nakon toga i srednju Tehničku školu Ruđera Boškovića u Vinkovcima, smjer elekrotehničar. Oženio se s Nadom Čović dana 27. prosinca 1980. godine. Zapošljava se u poduzeću Vupik u Vukovaru 1981. godine, kada dobiva sina Marka 1981., te Stjepana 1984. godine. Živio je u obiteljskoj kući u Nuštru zajedno sa bratom Zvonimirom, sestrom Dragicom, ocem i majkom.

Vojna obuka[uredi VE | uredi]

Godine 1979./1980. služi kao ročnik u JNA u mjestu Bitolj u Makedoniji gdje se uči poglavito radu na protuoklopnim raketama tipa 9M14 Maljutka. Nakon toga najmanje jednom mjesečno ide na vojne vježbe.

Početak i tijek Domovinskog rata[uredi VE | uredi]

U lipnju 1991. godine dragovoljno se prijavljuje u 109. Vinkovačka brigada, gdje i započinje svoje protuoklopno vojno djelovanje prvim pogotkom već 28. rujna 1991.

Nakon uništenog 15. oklopa, od tadašnjeg zapovjednika J. Zvirotića, na poklon dobiva pištolj češku Zbrojovku M75, a uspjeh u boju Andrije Andabaka daleko se čuo, te je Andabak pozvan na večeru u Banske dvore kod predsjednika RH Franje Tuđmana 1992. gdje su ga ugostili i Anton Tus, te Janko Bobetko. Radio je kao instruktor na vojnom učilištu u Zagrebu.

10. travnja 1992. godine uništava 31. oklop, T-55, a do pogibije i svoj posljednji oklop M-84. Priznato mu je uništenje ili onesposobljavanje ukupno 32 oklopa, od čega 30 tenkova (14. M-84 16. T-55 1 BVP i 1 transporter). Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini i pokopan je u Nuštru.

Post mortum[uredi VE | uredi]

Posmrtno je odlikovan činom bojnik, a naknadno i pukovnik, te je obitelji poginulog dana 19. prosinca 1995. godine uručen Red kneza Domagoja s ogrlicom, a prethodno Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenica domovinskog rata.

U čast Andrije Andabaka, ali i svih poginulih nuštarskih branitelja svake godine održava se memorijal koji nosi njegovo ime.

Andrija Andabak u Domovinskome ratu poznat je bio kao osoba koja niti jednog trenutka nije razmišljala o sebi nego kako da svojim umijećem pridonese obrani domovine. Bio je veliki znalac i vrsni operator. Andrija Andabak je sam uništio 32 oklopna vozila u samo 8 mjeseci Domovinskog rata.

Njegovim imenom, nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za 3 ili više uništenih oklopnih vozila.

Dana 7. srpnja 2009. godine na obiteljskoj kući gdje je živio, otkrivena je spomen ploča legendarnom Andriji Andabaku.

Izvori[uredi VE | uredi]