Janko Bobetko

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Janko Bobetko
Stožerni general Janko Bobetko.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 10. siječnja 1919.
Mjesto rođenja Crnac pokraj Siska
Datum smrti 29. travnja 2003.
Mjesto smrti Zagreb
Nacionalnost Flag of Croatia.svg Hrvat
Puno ime Janko Bobetko
Opis vojnoga službovanja
Čin General- potpukovnik JNA.png General-potpukovnik
StoBEerni general.jpg Stožerni general
Ratovi Drugi svjetski rat
Domovinski rat
Važnije bitke Operacija Lipanjske zore
Operacija Tigar
Operacija Maslenica
Operacija Medački džep
Operacija Bljesak
Operacija Oluja
Vojska Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
Načelnik GS OSRH.jpg Hrvatska vojska
Rod vojske KoV JNA.JPG Kopnena vojska JNA
Amblem HKoV.jpg Hrvatska kopnena vojska
Odlikovanja Red hrvatskog trolista Red bana Jelačića Red kneza Domagoja s ogrlicom
Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom Spomenica domovinske zahvalnosti Red Ante Starčevića

Janko Bobetko (Crnac pokraj Siska, 10. siječnja 1919.Zagreb, 29. travnja 2003.) general Hrvatske vojske i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Stožerni general Janko Bobetko je rođen 10. siječnja 1919. godine u Crncu pokraj Siska. U Sisku je pohađao gimnaziju, a nakon toga je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu. 1938. godine postaje član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), a 1941. godine je sudjelovao u pripremi ustanka u svom kraju.

Drugi svj. rat i poslije drugoga svjetskoga rata[uredi VE | uredi]

Janko Bobetko 1957.

Dana 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata, general Bobetko se pridružio prvoj partizanskoj antifašističkoj postrojbi okupirane Jugoslavije i Hrvatske, tj. Prvom sisačkom partizanskom odredu osnovanom 22. lipnja 1941. godine u šumi Žabno pored Siska[1]. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen, ali je preživio i postao časnik Jugoslavenske narodne armije (JNA). Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao čin general-majora JNA. Godine 1966. dobio čin generala potpukovnika i vodio 5. vojnu oblast JNA (Slovenija i Hrvatska).[2]

Bio je prvi šef uprave za opskrbu JNA, Direkcije JNA za opskrbu, ustanove koja je upravljala vojnim odmaralištima bivše JNA. [3]

Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima, pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA zajedno s još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati.[2]

Neovisna Hrvatska i Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Tijekom Domovinskog rata general Bobetko odbija ponuđeno mjesto ministra obrane Republike Hrvatske, ali se uključuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman mu dodjeluje čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica.

Nakon toga 20. studenoga 1992. godine general Bobetko postaje načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i na tom mjestu zamijenjuje generala Antona Tusa. Nakon deblokade Dubrovnika i okolice general Bobetko vodi operacije Maslenica i Medački džep. Predsjednik Tuđman 15. srpnja 1995. godine razriješio ga je dužnosti načelnika stožera neposredno prije operacije Oluja. Od tada, pa do 1999. godine bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru.

Godine 1996. general Bobetko je objavio knjigu Sve moje bitke u kojoj je opisao sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U njoj je prikazao vojne zemljovide u operacijama Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je napisao i:

Wikicitati „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život”
()

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije je generala Bobetka optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.

Bio je supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine,[4] zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.[5]

Godine 2000. general Bobetko se povukao iz javnog života. Umro je 29. travnja 2003. u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku[6].

Dužnosti[uredi VE | uredi]

Činovi[uredi VE | uredi]

Odličja, medalje i pohvale[uredi VE | uredi]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Dubrovnik: jedno lice rata: 1991-1992.: Primorje, Župa, Cavtat, otoci, Konavle, Fond Sv. Vlaho, Zagreb, 1993. (suautor Marija Braut)[8]
  • Sve moje bitke, vl. naklada, Zagreb, 1996. (tri izdanja)[9]
  • Sava je ipak potekla prema Zagrebu: govori, članci, intervjui 1990.- 2002., vl. naklada, Zagreb, 2002.

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Glavna ulica u zagrebačkom naselju Podbrežje nosi ime Janka Bobetka.[10]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nikola Anić, Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., ISBN 953-7254-00-3, str. 34.:
    "Prvi partizanski odred, koji je osnovan u Hrvatskoj, odnosno u okupiranoj Jugoslaviji, formiran je 22. lipnja 1941., u šumi Žabno kod Siska. (...) Nije to bio prvi partizanski odred u okupiranoj Europi, niti prvi antifašistički partizanski odred u Europi, kako se dugo govorilo. Prve oružane partizanske postrojbe u okupiranoj Europi pojavile su se još 1939., u okupiranoj Poljskoj, onda u Norveškoj, Francuskoj, zemljama Beneluksa, u Grčkoj itd. Sisački NOP odred je prvi antifašistički partizanski odred u okupiranoj Jugoslaviji, u Hrvatskoj."
  2. 2,0 2,1 HINA. Janko Bobetko. Udruga veterana specijalne jedinice policije ALFA Zagreb, preuzeto 1. prosinca 2013.
  3. Slobodna Dalmacija Denis Krnić: Posljednji prijeratni šef Direkcije JNA za opskrbu. Ivo Puharić: Hranio sam Gaddafija i Idija Amina. 21. kolovoza 2010.
  4. Slobodna Dalmacija Ne sudite Domovinskom ratu, 29. rujna 2000., pristupljeno 20. kolovoza 2012.
  5. Slobodna Dalmacija Mesić umirovio sedam generala, 30. rujna 2000., pristupljeno 20. kolovoza 2012.
  6. Gradska groblja Viktorovac Sisak - Groblje Viktorovac, pristupljeno 20. kolovoza 2012
  7. narodne-novine.nn.hr, pristupljeno 30. lipnja 2009.
  8. Google books, pristupljeno 20. kolovoza 2012.
  9. Hrvatski vojnik, Janko Bobetko: "Sve moje bitke" (treće izdanje), vlastita naklada, Zagreb, 1996.], pristupljeno 16. prosinca 2012.
  10. Zagreb: Kome smeta moguće imenovanje “Ulice stožernog generala Janka Bobetka”?, pristupljeno 7. srpnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Dom i svijet, broj 424., 2. svibnja 2003. In memoriam: Janko Bobetko.