Prijeđi na sadržaj

M-84

Izvor: Wikipedija
M-84

Tenkovi M-84 Hrvatske kopnene vojske

Namjena Glavni borbeni tenk (MBT)
Zemlja porijekla Jugoslavija
Povijest proizvodnje
Razvijen na temelju T-72
Proizvođač Đuro Đaković specijalna vozila
Broj primjeraka ~652
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1984.
Status u uporabi
Svojstva
Dužina 9,53 m
Širina 3,59 m
Visina 2,19 m
Masa 42 t.
Posada 3
Oklop i naoružanje
Osnovno naoružanje 125 mm glatkocijevni tenkovski top (42 projektila)
Sekundarno naoružanje 1 x strojnica 7,62 mm
1 x strojnica 12,7 mm
Pokretljivost
Pogon Dieselov 735 kW / 1000 KS
Ovjes torzijske poluge
Brzina 65 km/h
Snaga/težina 23,8 ks / t.
Doseg 650 km
Podatci za M-84A4[1][2]

M-84 jugoslavenski je glavni borbeni tenk razvijen na osnovi T-72, čiju je licencu SFRJ otkupila od Sovjetskog Saveza. Ime je dobio po godini kada je ušao u serijsku proizvodnju. Proizvodio od 1984. do 1991. godine, a proizvedeno ih je oko 650.

Znatan broj tenkova prodan je Kuvajtu, te su sudjelovali u nekim borbama tijekom Zaljevskog rata 1991. godine. Dio flote tih tenkova koji su ostali na području bivše SFRJ naveliko je korišten u borbama tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj te tijekom Rata u Bosni i Hercegovini.

U 2020-im godinama Srbija i Hrvatska održavaju kapacitete za periodična obnavljanja tenka i njegovo zaržavanje u sastavu svojih oružanih snaga, uz stanovite modernizacije.

Razvoj

[uredi | uredi kôd]

Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća vojni vrh JNA donio je odluku da se započne proizvodnja prvog domaćeg tenka. Zbog nedostatka iskustva u projektiranju i proizvodnji tenkova odlučeno je da kao osnova za izradu domaćeg tenka posluži neki od postojećih modela tenkova treće generacije. Odlučeno je da to bude sovjetski T-72, koji je u to vrijeme svrstavan među bolje tenkove u svijetu.

Paralelno s početkom proizvodnje analizirane su sve prednosti i nedostaci ovog modela kako bi stečena iskustva bila iskorištena prilikom izrade domaćeg tenka.

Prototip je proizveden 1983. godine, a serijska proizvodnja počela je 1984. Javnosti je prvi put predstavljen na paradi "Pobeda-85" 9. svibnja 1985. u Beogradu.[3]


Bilo je oko 240 tvornica iz bivše Jugoslavije koje su izravno sudjelovale u proizvodnji M-84 tenka plus oko 1000 onih koji su sudjelovali indirektno. Glavne tvornice bile su:


Tijekom 1980-ih pokrenut je projekt za razvoj tenka koji bi zamijenio tenk M-84. Za razliku od M-84, Vihor nije bio kopija T-72 tenka nego projekt vlastitih (jugoslavenskih) stručnjaka. Poslije raspada Jugoslavije projekt izgradnje tenka Vihor se napustio.

Najnovija srpska verzija M-84 tenka je M-84AB1 opremljena s eksplozivno-reaktivnim oklopom Kontakt-5, AT-11 protutenkovskim projektilima, Agava-2 termovizijom i Štora-1 aktivnim sustavom zaštite. Po ovoj opremi vrlo je sličan ruskom T-90.

Dizajn

[uredi | uredi kôd]
Hrvatski M-84 tijekom vojne vježbe

Vatrena moć

[uredi | uredi kôd]

M-84 je opremljen 125mm topom s automatskim punjenjem koji ima brzinu paljbe 8 granata u minuti. Borbeni komplet se sastoji od 40 granata od kojih je dio smješten u auto punjaču, a dio u tijelu tenka ispod kupole. Ovaj način spremanja streljiva je naslijedio od sovjetskog T-72, a pokazalo se vrlo opasno.

Na kupoli se još nalaze 7.62mm strojnica i 12.7mm protuzračna strojnica.

Oklopna zaštita

[uredi | uredi kôd]

M-84 ima vrlo sličan oklop kao i T-72. Višeslojni oklop sastoji se od čelika, aluminija, titanija i drugih materijala. Na ovaj oklop može se još postaviti eksplozivno-reaktivni oklop Kontakt-5 i aktivni sustav zaštite Štora-1. Ovaj oklop daje efektivnu debljinu od oko 500 mm. Na prednjem dijelu kupole M-84 ima 12 bacača dimne zavjese i postavljen reflektor za blisku borbu noću.

U tenk je ugrađena i dobra zaštita od radijacije i djelovanje kemijskih i bioloških oružja.

Pokretljivost

[uredi | uredi kôd]

Osnovni M-84 bili su opremljeni s 12-cilindričnim vodom hlađenim V46-6 Dieselovim motorom, snage 574 kW. Poboljšani M-84A ima moderniji i jači V46-TK 735 kW (1,000 KS) motor. Maksimalan kapacitet spremnika je 1,200 l s kojim može priječi 450 km, a s dodatnim spremnicima 650 km.

Hrvatske verzijaM-84A4 ima snažniji njemački motor s 820 kW (1100 ks), dok M-95 Degman ima 895 kW (1200 ks) najjači motor od svih verzija M-84 tenka.

Tenk M-84 bez ikakve pripreme može savladati vodenu prepreku dubine 1.2 metra ili 5 metara s disalicom.

Inačice

[uredi | uredi kôd]
Slovenski M-84
M-84AS

M-84

Osnovna inačica.

M-84A

snažniji motor i poboljšan oklop.

M-84AB

moderniji SUP, koji uključuje DNNS-2 dan/noć vizor, stabiliziran top u dvije ravnine i laserski daljinomjer. Također ima TNP-160 periskop, TNP-65 pomoćni periskop, DNKS-2 dan/noć vizor za zapovjednika i TNPO-168V vozačev periskop. M-84AB ima i novi komunikacijski sustav. Oko 150 ovih tenkova prodano je Kuvajtu gdje su sudjelovali u Zaljevskom ratu.

M-84ABN

Verzija M-84AB s navigacijskim sustavom

M-84ABK

Zapovjedna verzija M-84AB opremljena navigacijskim sustavom, sustavom za više vrsta komunikacije itd.

M-84AI

Oklopno vozilo za popravke. Tijekom 1990-ih Kuvajt je htio kupiti veći broj oklopnih vozila za popravke na temelju tijela tenka M-84. Zbog toga je Jugoslavija vrlo brzo sklopila ugovor o suradnji s Poljskom i napravljeno je vozilo koje se temeljilo na tijelu tenka M-84 i dijelovima koji su bili preuzeti s poljskog WTZ-3 vozila. Vozilo je naoružano 12.7 mm strojnicom i ima hidrauličnu ruku i vitlo.

Hrvatska

[uredi | uredi kôd]

M-84A4 "Snajper"

boljim SUP-om i njemačkim Dieselovim motorima s 1100 ks. Do 2008. godine svi hrvatski M-84 tenkovi modernizirani su na M-84A4 standard.

M-95 Degman

hrvatski tenk nastao na temelju M-84. Nova kupola s reaktivnim oklopom.

M-84D

Ugrađen je reaktivni oklop, SUP temeljen na Omega digitalnom balističkom računalu slovenske tvrtke Fotona, novi sustav pokretanja topa i klima uređaj. Auto punjač je za 15% brži od istoga na starijim verzijama M-84. Na kupolu je montirana i daljinski upravljana strojnica kalibra 12,7 mm.[3]

Srbija, SiCG, SRJ

[uredi | uredi kôd]

M-84AB1 (M-84AS)

Javnosti predstavljen 2004. godine. Ugrađen je poboljšani SUP s integriranim dnevno-noćnom ciljaničkom spravom. Postojeći top zamijenjen je novim koji ima mogućnost lansiranja protuoklopnih raketa. Zbog sve veće opasnosti od suvremenih protuoklopnih oružja, M-84AB1 opremljen je reaktivnim oklopom i sustavom aktivnog ometanja Štora-1.

Operativna uporaba

[uredi | uredi kôd]

Ratovi na području bivše Jugoslavije

[uredi | uredi kôd]

Tijekom Desetodnevnog rata u Sloveniji JNA je koristila M-84 tenkove koji su se poslije sukoba povukli u Hrvatsku i Srbiju od kuda je planiran napad na Hrvatsku. Slovenija je zarobila nekoliko M-84 tenkova koji su nakon povlačenja JNA ostali u vojarnama.

U Domovinskom ratu obje strane upotrebljavale su tenk M-84. Velik broj tenkova je tadašnja JNA koristila u Bitci za Vukovar, kada su vukovarski branitelji na Trpinjskoj cesti pod zapovjedništvom Blage Zadre uništili oko 100 oklopnih vozila, najviše tenkova T-55 i oko 20 tenkova M-84. Tijekom Bitke za vojarne Hrvatska vojska zarobila je oko 50 tenkova M-84 koji su kasnije korišteni u svim većim operacijama oslobađanja hrvatskog teritorija. Dana 6. svibnja 1991. radnici Đure Đakovića u Slavonskom Brodu štrajkom i demonstracijama spriječili su prijevoz 21 tenka iz proizvodnog pogona u vojarne JNA.[4] Nepoznat je točan broj tenkova M-84 uništenih u Domovinskom ratu.

"Groblje tenkova" – M-84 kao spomenik na Trpinjskoj cesti.

U ratu u Bosni i Hercegovini upotrebljavani su većinom stariji T-55 tenkovi, dok su M-84 bili rijetki. Na početku rata Republika Srpska Krajina veliku većinu M-84 tenkova koji su bili u bosanskim vojarnama pripojila sebi (oko 150-200 tenkova M-84), dok je Armija BiH imala samo 3, od toga dva su zarobljena u selu Miljanovci blizu Doboja i Tešnja. Tenkove M-84 u svome sastavu su imale 1. oklopna brigada VRS, 2. oklopna brigada VRS i 16. krajiška motorizirana brigada VRS. Broj uništenih M-84 tenkova u ratu u BiH je nepoznat.

Tijekom Rata na Kosovu Srpska vojska je masovno koristila tenkove M-84 i T-55. NATO je tvrdio da je uništio 300 srpskih tenkova što bi bilo oko 30% svih srpskih tenkovskih snaga, a u stvari su se oni povukli nakon dolaska mirovnih snaga. Kasnije se utvrdilo da je NATO zračnim napadima uništio samo 14 od kojih su 9 M-84 i 5 T-55.

Korisnici

[uredi | uredi kôd]


Odgođene narudžbe

[uredi | uredi kôd]

Neke narudžbe zemalja koje su bile zainteresirane za kupnju M-84 tenka su propale zbog stanja u Jugoslaviji u tom razdoblju.[5]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tenk M-84A4 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. listopada 2006. Pristupljeno 28. lipnja 2010. DDsv.hr (28.6.2010.)
  2. Suvremeno oklopništvo (2000), str. 27
  3. a b Posao od 300 mil. $ za 'Đuru Đakovića'. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2010. Pristupljeno 2. srpnja 2010. Nacional.hr (2.7.2010.)
  4. Đuro Đaković – povijesni razvojArhivirana inačica izvorne stranice od 21. ožujka 2023. (Wayback Machine). Službene stranice "Đure Đakovića". Pristupljeno 21. ožujka 2023.
  5. Interesovanje drugih zemalja za tenk M

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi M-84