Ankica Crnić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ankica Crnić (Stara Sušica, 25. srpnja 1950.) hrvatska je dijalektalna pjesnikinja s područja Gorskog kotara koja piše na standardnom hrvatskom jeziku, štokavskoj ikavici te kajkavskom dijalektu. Iza nje stoji bogat opus pjesama podijeljenih u tri zbirke, suradništvu na Ravnogorskom rječniku i prikupljanju izvornih riječi u dijalektima kojima se bavi.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođena je u Staroj Sušici u obitelji Brenc kao najmlađa od petero djece. Osnovno je obrazovanje stekla u Osnovnoj školi Stara Sušica i Ravna Gora, a srednje obrazovanje u Ekonomskoj školi u Rijeci. Početkom 70-ih godina, život ju je odveo u Mrkopalj gdje je osnovala obitelj sa suprugom Franjom i dvjema kćerkama Sanjom i Gorankom. Radila je u svojoj struci, a pjesništvo je zadržala kao odmor za misli.

Stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Inspirirana goranskim krajem, njegovom ljepotom i težinom življenja, a nadasve svojom obitelji, 1982. godine počela je pisati. "Pjesme nailaze neobjašnjivo: pišem, a do kada ću - ne znam." Prva zbirka pjesama izdana je 1998. godine pod nazivom Tu smo, doma. Sadrži osamdesetak pjesama na dijalektalnom mrkopaljskom, starosušičkom i standardnom jeziku. Nekoliko godina kasnije, 2001. godine objavljena je druga zbirka pjesama Goranski tragovi kojom se već počinje naslućivati tematika cjelokupnog opusa - dom, kako stoji u citatu na početku prvoizdane zbirke "Mnogi su za života pročitali razne knjige, pjesme, priče, romane, bajke, ali vjerujem da nitko do kraja nije pročitao lice majke." [1]. Treća zbirka izdana je 2004. godine pod nazivom Zov šume i u toj zbirci kako i sama kaže, pustila je riječi da same teku.

Uz objavljene spomenute zbirke, pjesme su također svjetlo dana ugledale u listu "Hrvatske šume", Goranskom časopisu BBC, Glasniku Delničkog ogranka Matice hrvatske, u knjizi "100 hrvatskih pisaca", itd. Sudjelovala je u izradi Ravnogorskog rječnika, te nastavila baviti se dijalektalistikom.

Pjesme su imali priliku čuti na Goranovom proljeću u Lukovdolu 1995. godine, na Danima hrvatskog šumarstva u Virovitici 1994., na raznim manifestacijama u organizaciji Matice Hrvatske, Ravnogorskim večerima te vrlo često u Mrkoplju na raznim priredbama.

Nekolicina pjesama uglazbljena je, Kako je prvo bilo izvodi se još danas kao igrokaz koji budi rodoljubne osjećaje u mnogim stanovnicima tog kraja, a i onima koji se tako osjećaju. Tijekom godina nakupio se i popriličan broj proznih djela u obliku priča koje čekaju svoje mjesto u nekoj narednoj zbirci, kao i popriličan broj frazema i riječi starosušičkog i mrkopaljskog govornog područja.

Literatura[uredi VE | uredi]

[2] [3] [4]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • (Crnić, Ankica, "Tu smo, doma", Matica hrvatska, Mrkopalj, 1997., ISBN 953-97445-0-4, str. 7)
  • (Crnić, Ankica, "Tu smo, doma", Poglavarstvo općine Mrkopalj, Mrkopalj, 1997., ISBN 953-97445-0-4)
  • (Crnić, Ankica, "Goranski tragovi", Matica hrvatska, Mrkopalj, 2001., ISBN 953-97573-2-1)
  • (Crnić, Ankica, "Zov šume", Matica hrvatska, Mrkopalj, 2004., ISBN 953-6947-11-0)