Ante Škobalj

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Ante Škobalj (Duće, 2. srpnja 1914.Split, 19. rujna 2000.) je bio hrvatski rimokatolički svećenik, slikar, glazbenik, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, skladatelj, scenarist, klesar, drvorezac, kulturni radnik, znanstvenik i poliglot. Govorio je nekoliko živih jezika te staroslavenski, grčki i latinski.

Bio je "Vječiti idealist, vedar i komunikativan, živio je s vjerom i za vjeru". Kao svećenik bio je uzoran, samoprijegoran župnik, kao propovjednik vrsta, a kao vjeroučitelj neumoran.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je 1914. u Dućama, od oca i majke Kate r. Šubić. U splitskom sjemeništu završio je gimnaziju. Bogoslovlje je studirao u Splitu i Zagrebu. Zaredio se je 1937. u Splitu. Bio je duhovnikom (župnik)u župama Podgori, Vinišću, Dolcu Donjem, Jesenicama (1945. - 1967., 10 godina dekanom Poljičkog dekanata), Žednom, Arbaniji i Gornjem Selu na Šolti. U vrijeme jugokomunizma pretrpio je progone, osobito za župnikovanja u Jesenicama. Zbog toga što je župljanima ulijevao nacionalni ponos i snagu vjere, bio je često napadan, osuđivan i zatvaran, no nije se bojao kad se radilo o vjeri i domovini. U tim vremenima velikih laži, posebno je branio istinu Evanđelja. Zadnje mjesto župnikovanja bila je Šolta. Za Šoltu je ostao vezan i nakon umirovljenja 1991. godine. Premda je tad boravio u Svećeničkom domu u Splitu, svake je nedjelje odlazio u Nečujam slaviti misu.

1975. imenovan je "papinskim kapelanom", monsinjora. Tri je godine 1970-ih bio ravnateljem Nadbiskupijskog sjemeništa gdje je samoprijegorno radio. Ondje je obnovio izdavaštvo pokrenuvši list Navještenje.

Proučavao je starohrvatsku vjeru i život starih Hrvata, ponašanja, vjerovanja, praslavenske običaje i njihov utjecaj na kršćanska vjerovanja. Istraživanja je sabrao u djelu Obredne gomile. Proučavao je Zmajevu špilju na Braču. U raspravi Vjera starih Hrvata u reljefu u Zmajevoj špilji na Braču, dokazuje kršćansku simboliku reljefa i ruši teze da su ti reljefi poganski.

Proučavao je i tumule. Dokazao je da su Hrvati u ranom srednjem vijeku nastavili se koristiti grobnim humkama starih Ilira, za ukope, kao utvrđenja i kao obredna mjesta. Dokazao je da su u nekim grobovima ostaci pokojnika ukopanih od 13. do 15. stoljeća.[1]

Istraživao je čudesnu pojavu snijega u rodnim Dućama koja se zbila 4. kolovoza 1946. nad crkvom Gospe Snježne na Stomorici. O tome je 1999. godine napisao knjigu Svjedočanstva.

Pisao je domoljubne i duhovne pjesme. Napisao je roman, pjesme, scenska prikazanja, naslikao mnoštvo slika, skladao veći broj pjesama, složio je nekoliko mozaika i izradio nekoliko kipova.

Pokopan je u rodnim Dućama na groblju sv. Marka u obiteljskoj kapelici koju je sam podigao. U kapelici je dao napraviti mozaik na kojem se ističe lik sv. Ivana Krstitelja.

Djela[uredi VE | uredi]

(izbor) Knjige:

  • Obredne gomile, 1970.
  • Svjedočanstva, 1999.
  • Izlazak iz svemira, futuristički roman, 1988.
  • Teci Jadro, teci, povijesni recital
  • Josip Pravedni, scensko prikazanje
  • Posvetilište Abrahamovo, scensko prikazanje

Skulptura:

  • Agresija na Hrvatsku (nedovršena, nalazi se u sjemeništu)

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Za tebe molimo, za te žrtvujemo, lijepa naša zemljo Hrvatska”
(pjesma Život svoj prikazujemo Bogu)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Goran Majetić: Tumulusi u Hrvatskoj - veličanstvene prapovijesne "piramide", Udruga Kameleon, 9. srpnja 2008.,pristupljeno 10. listopada 2014.