Ante Pandaković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ante Pandaković
Osobne informacije
Rođen 1890.
Umro 1968.
Trenerska karijera
1926.-1930. Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Jugoslavija
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Dr Ante Pandaković (Zagreb, 1891. - 1968.)[1] je bio hrvatski nogometni trener, športaš, športski djelatnik i športski dužnosnik (u Hrvatskom športskom savezu od početaka, predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije od 1928. do 1930.). Pored nogometa i skijanja, bavio se bavio alpinizmom, kajakaštvom, planinarstvom, tenisom.

Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1909. godine.[2]

Po struci bio je diplomirani pravnik.

Bio je brat Mirka Pandakovića. Njih su dvoje bili jednima od najaktivnijih športaša (jedan od utemeljitelja hrvatskog skijanja) i športskih djelatnika. Oboje su obnašali brojne dužnosti u hrvatskom i ondašnjem jugoslavenskom športu.

Prije rata su i on i brat bili započeli svoju karijeru. Bili su sudionici u prvim organiziranim aktivnostima u skijaškom športu. Referentom je skijaške sekcije Hrvatskog športskog saveza.

S bratom Mirkom sudjelovao je 1907. u osnivanju Zagrebačkog športskog kluba Viktorija. Poslije su godinama bili najagilnijim članovima i istaknutim predsjednicima tog kluba.

1913. je uz Rikarda Wickerta i Ivu Lipovšćaka organizirao prvi organizirani skijaški tečaj u Hrvatskoj. Bilo je to u Mrkoplju. Iduće je godine održan drugi tečaj i tom prigodom prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju. Izvori se ne slažu tko je bio pobjednik: jedni navode Antu Pandakovića, drugi njegova brata Mirka.

Pred prvi svjetski rat, aktivirao se s bratom Mirkom i u planinarstvu. I ondje su bili pioniri hrvatskog športa: s još desetak planinara izveli su prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj (na vrh Bjelolasice).

Poslije rata pamti ga se po nogometnom angažmanu. Manje je poznato da je radio kao kvalificirani skijaški učitelj, da je organizirao teniski i kajakaški šport, te da je bio odbornikom i jednim od osnivača i tajnika Jugoslavenskog olimpijskog odbora.

Vodio je jugoslavensku reprezentaciju od 30. svibnja 1926.[3] do 26. siječnja 1930. godine. [4]. Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine nije vodio zbog srpskog centralističkog udara na nogomet. Sjedište Jugoslavenskog nogometnog saveza je te godine premješteno iz Zagreba u Beograd. 5. travnja su iz Zagreba javili JNS-u da hrvatski igrači neće igrati na najavljenoj utakmici 13. travnja protiv Bugarske,[5] tako da je na toj utakmici reprezentaciju vodio Boško Simonović.[6]

Kad se snimao srpski film Montevideo, Bog te video, Antu Pandakovića je na filmskom platnu utjelovio hrvatski trener Miroslav Blažević.[7][8]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Ivica Buljan: Športski pečat Hitreca i Pandakovića, u u Povijest hrvatskog športa, g. 43, br. 159, prosinac 2011., str. 8-11
  1. Imehrvatsko.net
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., ISBN 978-953-95772-0-7
  3. RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1920-1929
  4. RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939
  5. (srpski)Blic Vladimir Stanković: Hrvati odbili igrati, feljton Montevideo, Bog te video (6), 14. travnja 2010.
  6. RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939
  7. MojTV Katarina Hrgović: Video: Ćiro Blažević iz nogometnih u glumačke vode. Objavljeno na internetu 14. prosinca 2009.
  8. (srpski)Blic Vladimir Stanković: Hrvati odbili igrati, feljton Montevideo, Bog te video (6), 14. travnja 2010.