Audiometrija
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/04/Vintage_Eckstein_Bros.%2C_Inc._Screening_Audiometer%2C_Tetra-Tone_Model_EB-46%2C_Circa_1975_%2816733399820%29.jpg/250px-Vintage_Eckstein_Bros.%2C_Inc._Screening_Audiometer%2C_Tetra-Tone_Model_EB-46%2C_Circa_1975_%2816733399820%29.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c4/Vintage_Maico_Model_F-1_Portable_Audiometer_Hearing_Tester%2C_Vacuum_Tube_Unit%2C_Circa_1960s_%2816440624956%29.jpg/250px-Vintage_Maico_Model_F-1_Portable_Audiometer_Hearing_Tester%2C_Vacuum_Tube_Unit%2C_Circa_1960s_%2816440624956%29.jpg)
Audiometrija je mjerenje osjetljivosti sluha. Dvije su glavne metode: ispitivanje s pomoću čistih tonova te s pomoću govora.
Prvom metodom određuje se najniža jakost zvuka koju ispitanik osjeća za pojedinu frekvenciju. Izvodi se s pomoću audiometra, elektroakustičkog aparata koji proizvodi tonove u frekvencijama do 12 kHz i razine jakosti do 120 dB. Grafički je zapis krivulja, koja u koordinatnom sustavu (frekvencija na apscisi, a jakost na ordinati) izražava osjetne pragove za pojedine tonske visine i tako pokazuje slušnu osjetljivost, a zove se audiogram.
Drugom metodom utvrđuje se granica primanja govora (ispitaniku se predstavljaju riječi različite jakosti sve dok se ne nađe ona jakost zvuka pri kojoj ispitanik čuje i ponovi polovicu riječi). Kod osoba koje ne mogu svjesno sudjelovati u provjeri (na primjer mala djeca) mjere se promjene u moždanim valovima i drugim tjelesnim odgovorima na zvučni podražaj.[1]
Audiometar je mjerni instrument ili uređaj za ispitivanje osjeta sluha. Rukovanje uređajem zahtijeva poznavanje ispitnoga postupka.[2]
Audiogram je grafički prikaz slušne osjetljivosti za različite frekvencije zvuka.[3]
- ↑ audiometrija. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
- ↑ audiometar. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
- ↑ audiogram. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.