Audiometrija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Prenosivi audiometar Tetra-Tone Model EB-46 iz 1975.
Prenosivi audiometar Maico iz 1960-tih.

Audiometrija je mjerenje osjetljivosti sluha. Dvije su glavne metode: ispitivanje s pomoću čistih tonova te s pomoću govora.

Prvom metodom određuje se najniža jakost zvuka koju ispitanik osjeća za pojedinu frekvenciju. Izvodi se s pomoću audiometra, elektroakustičkog aparata koji proizvodi tonove u frekvencijama do 12 kHz i razine jakosti do 120 dB. Grafički je zapis krivulja, koja u koordinatnom sustavu (frekvencija na apscisi, a jakost na ordinati) izražava osjetne pragove za pojedine tonske visine i tako pokazuje slušnu osjetljivost, a zove se audiogram.

Drugom metodom utvrđuje se granica primanja govora (ispitaniku se predstavljaju riječi različite jakosti sve dok se ne nađe ona jakost zvuka pri kojoj ispitanik čuje i ponovi polovicu riječi). Kod osoba koje ne mogu svjesno sudjelovati u provjeri (na primjer mala djeca) mjere se promjene u moždanim valovima i drugim tjelesnim odgovorima na zvučni podražaj. [1]

Audiometar[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Audiometar

Audiometar je mjerni instrument ili uređaj za ispitivanje osjeta sluha. Rukovanje uređajem zahtijeva poznavanje ispitnoga postupka. [2]

Audiogram[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Audiogram

Audiogram je grafički prikaz slušne osjetljivosti za različite frekvencije zvuka. [3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. audiometrija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. audiometar, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  3. audiogram, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.