Prijeđi na sadržaj

Audiometrija

Izvor: Wikipedija
Prenosivi audiometar Tetra-Tone Model EB-46 iz 1975.
Prenosivi audiometar Maico iz 1960-tih.

Audiometrija je mjerenje osjetljivosti sluha. Dvije su glavne metode: ispitivanje s pomoću čistih tonova te s pomoću govora.

Prvom metodom određuje se najniža jakost zvuka koju ispitanik osjeća za pojedinu frekvenciju. Izvodi se s pomoću audiometra, elektroakustičkog aparata koji proizvodi tonove u frekvencijama do 12 kHz i razine jakosti do 120 dB. Grafički je zapis krivulja, koja u koordinatnom sustavu (frekvencija na apscisi, a jakost na ordinati) izražava osjetne pragove za pojedine tonske visine i tako pokazuje slušnu osjetljivost, a zove se audiogram.

Drugom metodom utvrđuje se granica primanja govora (ispitaniku se predstavljaju riječi različite jakosti sve dok se ne nađe ona jakost zvuka pri kojoj ispitanik čuje i ponovi polovicu riječi). Kod osoba koje ne mogu svjesno sudjelovati u provjeri (na primjer mala djeca) mjere se promjene u moždanim valovima i drugim tjelesnim odgovorima na zvučni podražaj.[1]

Audiometar

[uredi | uredi kôd]

Audiometar je mjerni instrument ili uređaj za ispitivanje osjeta sluha. Rukovanje uređajem zahtijeva poznavanje ispitnoga postupka.[2]

Audiogram

[uredi | uredi kôd]

Audiogram je grafički prikaz slušne osjetljivosti za različite frekvencije zvuka.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. audiometrija. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
  2. audiometar. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
  3. audiogram. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda