Zagora

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Zagora. Za druga značenja, pogledajte Zagora (razdvojba).

Zagora je povijesno-zemljopisni kraj u Hrvatskoj, u današnjoj srednjoj te dijelom sjevernoj Dalmaciji (Splitsko-dalmatinska županija i Šibensko-kninska županija).

Naziv[uredi VE | uredi]

Ime Zagore u novije se vrijeme pogrešno poistovjećuje s Dalmatinskom zagorom, koja je sasvim recentan, gospodarsko - razvojni pojam, stvoren nakon u Drugog svjetskog rata, u vrijeme Titove Jugoslavije, kao kontrast pojmu "Splitsko - trogirski industrijski bazen", i to nakon uznapredovalog procesa iseljavanja i osiromašenja srednje kopnene Dalmacije.

Taj naziv se, stihijski, u novije vrijeme počinje upotrebljavati i kao povijesni i etnokulturološki pojam za čitavo područje Dalmacije koje nije na moru, od rijeke Krke do Neretve, za oduvijek posebne sredine (Kninska krajina, Drniška krajina, Zagora, Mućki kraj, Vrlička krajina, Cetinska krajina, Kliška krajina, Poljica, Omiška krajina, Imotska krajina i Vrgoračka krajina). Krajine su međusobno povezane uzdužnom cestom Knin – Sinj – Imotski – Vrgorac, izgrađenom 1807.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Dalmatinskom zagorom se smatra kontinentalni dio Dalmacije. To je oko 150 km dug pojas odvojen od primorja planinskim nizom Kozjaka (780 m), Mosora (1339 m), Omiške Dinare (864 m), Biokova (1762 m) i Rilića (1160 m). Čine ju područja u okolici Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Imotskog i Vrgorca.[1] Pripada prostoru izrazitog krša i nema trajnih vodenih tokova. Uglavnom se sastoji od razmjerno niskih uzvisina malenih udolina i polja između njih, koji se pružaju u smjeru istok - zapad. Brda su gola ili prekrivena šikarom i niskom šumom, u poljima se nalaze obradive površine, a uz njih naselja. Tradicionalno gospodarstvo čini stočarstvo, uglavnom sitnog zuba, i poljoprivreda, posebno vinova loza. Zbog neravnomjernog razvoja južnih hrvatskih krajeva u 2. pol. 20. st. u Zagori je vrlo izražena depopulacija. Najviše i najljepše planine Zagore su Biokovo, Dinara i Kamešnica koje odišu ljepotom te su vrlo atraktivne za planinare.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Karakterizira je specifičan govor (štokavica-ikavski), koji je uvelike sličan govoru zapadne Hercegovine tj. Zapadnohercegovačke županije, te mnogo nepovoljnog zemljišta (krša).

Povijest[uredi VE | uredi]

Od prvog spomena u ranom srednjem vijeku nazivana je Zagorjem. U kasnom srednjem vijeku možda je bila posebna knežija (comitatus Zagorie).Za turske (otomanske) vladavine, od 1. pol. 16. do kraja 17. st., činila je istoimenu upravnu jedinicu - nahiju.[nedostaje izvor] Početkom mletačke vladavine (1699. - 1797.) podijeljena je, uglavnom između Drniške i Trogirske krajine, pa od tada ne čini više posebnu upravnu jedinicu. No, naziv Zagore za navedeni kraj očuvan je do danas, s tim što je stariji naziv, Zagorje, tijekom 19. st. prešao u današnji oblik. Općine koje se čitave danas nalaze u Zagori, i koje ju većim dijelom obuhvaćaju, jesu: Unešić, Lećevica(Radošić) i Prgomet(Trolokve); dok su njeni rubniji dijelovi u sastavu upravnih jedinica čije sjedište nije u Zagori.

Klima[uredi VE | uredi]

Prevladava uglavnom submediteranska klima, no u najnižim dijelovima i mediteranska, dok se na višim dijelovima osjeċaju utjecaji planinske klime. Klimatski je Zagoru najjednostavnije podjeliti u 3 pojasa, a to su submediteranski, submediteransko-planinski i planinski. submediteranski je onaj prostor do 500m visine,u tom dijelu su ljeta vruċa sa temperaturama i preko 40stupnjeva, zime su hladne i snijeg nije stran pojam ali se uglavnom ne zadržava dugo i ne pada u velikim količinama, srednji pojas je submediteransko-planinski(500m-900m) u ovom dijelu se klima ne može jasno definirati iz razloga sto se na tom području sudara submediteranska i planinska klima, zime su oštre i vrlo hladne sa snijegom kao češtom oborinom koji se dugo zadržava, jutarnje temperature idu ispod -15 u ekstremnim slučajevima i ispod -20, ljeta su vruċa i temperature idu preko 35 stupnjeva. Zadnji pojas je onaj iznad 900 metara u kojem prevladava planinska klima te je utjecaj mora neznatan ili nepostojeċ, na tim predjelima se snijeg ponekad zadržava i par mjeseci, ljeta su mahom topla i temperture se penju do 35 stupnjeva ponegdje i više. Na planinskim vrhovima Biokova, Kamešnice i Dinare prevladava alpska klima te se snijeg zadrzava od prvog obilnijeg padanja (najčešċe studeni) pa sve do lipnja, u jamama i peċinama se snijeg zadržava tokom cijele godine.

Kultura[uredi VE | uredi]

Od nešto većih događanja u Zagori tu su: sinjska Alka, proslava i hodočašće Velikoj Gospi u Sinju i Zelenoj katedrali u Prološcu, Sajam pršuta u Sinju,tri stoljeća stare maškare u Neoriću,Glumci u Zagvozdu, te brojne športsko-kulturno-zabavno-gastronomske manifestacije (seoski športovi: borbe bikova (npr. Bikijada u Radošiću, Bikijada u Dicmu), potezanje konopa, trke magaradi, potezanje klipa...) diljem zagorskih mjesta, koje su se posebice raširile u 21. stoljeću. Također zadnjih godina, u strategiji da se očuva, organiziraju se ''ganga-festovi'' s ciljem da na scenski ili natjecateljski način popularizira ovo narodno pjevanje (npr. Ganga Fest Biorine;Grubine;Slivno te možda najveća takva manifestacija: Uz Gangu i Bukaru).

U novije se vrijeme ovaj kraj počeo brže razvijati izgradnjom autoceste A1.

Od narodne predaje ističu se mnogi epovi i priče , najistaknutije bi bile Hasanaginica,Sinjska Gospa, legenda o Gavanovim dvorima(postanak imotskih jezera) te mnoge legende o vilama kao npr. Zavelimske vile. Ovaj kraj je vrlo poznat po osebujnim narodno-usmenim stvaralaštvom.


Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Koordinate: 43°42′42″N 16°17′02″E / 43.7117987°N 16.28400123°E / 43.7117987; 16.28400123