Automobilska industrija

Automobilska industrija je gospodarska grana sekundarnog sektora koja se bavi proizvodnjom, promocijom, prodajom i distribucijom cestovnih vozila. Automobilska industrija ima velik utjecaj na razvoj drugih gospodarskih grana koje rade izravno ili neizravno za njezine potrebe, kao što su industrija čelika, motornih goriva i maziva, gume, stakla, boje i lakova, elektrotehnička industrija itd.

Povijest

Automobilska industrija počela se najprije razvijati u Francuskoj (oko 1890.), zatim u Engleskoj, Njemačkoj i SAD-u. Amerikanac Henry Ford (1908.) prvi je uveo serijsku proizvodnju automobila na tekućoj vrpci (tzv. fordizam). Tako se znatno povećala proizvodnost uz smanjenje proizvodnih troškova pa je automobil postao razmjerno jeftin i dostupan širim slojevima. Razvoj automobilske industrije u SAD-u usko je povezan s golemim unutarnjim tržištem i orijentacijom na masovnu proizvodnju tipiziranih automobila. Druga je osobina razvoja automobilske industrije SAD-a brza koncentracija proizvodnih sredstava u nekoliko poduzeća. God. 1911. automobilska se industrija sastojala od 270 tvornica, a već 1924. od samo 86, dok je u istom razdoblju godišnja proizvodnja porasla od 180 000 na 3 800 000 automobila. Od 1930-ih do 1960-ih u SAD-u je bila koncentrirana polovica ukupne svjetske proizvodnje. Zbog velikog porasta proizvodnje u Europi, Japanu i Koreji, taj je udio 1997. pao na trećinu. Nakon II. svjetskog rata zabilježen je nagli porast svjetske proizvodnje automobila. Broj proizvedenih automobila iznosio je u milijunima: 3,8 (1946.), 7,8 (1949.), 8,1 (1950.), 12 (1960.), 22 (1970.), 29 (1980.), 36 (1990.), 41 (2000.) i 60 (2011.).

Danas su u SAD-u najznačajniji automobilski koncerni General Motors, Ford i Chrysler; u Japanu Toyota, Nissan i Mitsubishi; u Njemačkoj Volkswagen, Daimler-Benz i BMW; u Francuskoj PSA (Peugeot/Citroën) i Renault; u Italiji Fiat; u Južnoj Koreji Hyundai.