Baltazar Adam Krčelić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Baltazar Adam Krčelić

Baltazar Adam Krčelić (Kerchelich, Kerchelics; Boltižar, Boltek, Bolthisar) [1] (Šenkovec kraj Zagreba, 5. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778.)[2], hrvatski povjesničar, književni povjesničar, teolog i pravnik. Pisao je i pod imenom Adalbert Barić (Barits).[3] Bio je pristaša prosvijećenog apsolutizma.[3] Nakon Vitezovića, najistaknutija je ličnost hrvatskoga kulturnog života svojega doba.

Životopis[uredi VE | uredi]

U Zagrebu se školovao kod isusovaca i u biskupskoj gimnaziji.[3] Kao nadarena učenika poslali su ga studirati u Hrvatski kolegij u Beču.[3] Poslije je četiri godine studirao u Bologni u Ilirskom kolegiju.[3] Doktorirao je filozofiju i bogoslovlje. [3]

Vrativši se u Hrvatsku prvu duhovničku dužnost imao je u crkvi sv. Martina pod Okićem gdje je bio kapelanom.[3] Poslije je bio župnikom u Selima kod Siska.[3] Nedugo zatim postao je prefektom zagrebačkoga sjemeništa, a zatim i zagrebačkim kanonikom.[3] Nešto poslije postao je rektor Hrvatskog kolegija u Beču, a na to ga je mjesto postavio biskup Juraj II. Branjug (1747.).[3]

Napredak u domovini Krčelić je dočekao kad je zagrebačkim biskupom postao barun Franjo Ksaver Klobušicki, koji je ga imenovao za svog pobočnika.[3] Sreća se preokrenula kad je za biskupa došao Franjo Thauszy, koji ga je sputavao na svim poljima: znanosti, crkvenom radu, častima i prihodima.[3] Zbog toga je Krčelić svoju privatnu knjižnicu oporukom ostavio Kraljevskoj akademiji, te je danas osnovicom hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.[3]

Djela[uredi VE | uredi]

Baltazar Adam Krčelić na poštanskoj marci koju je izdala Hrvatska pošta o 300. obljetnici njegova rođenja

Krčelć je pisao na latinskom jeziku i kajkavskom narječju hrvatskog jezika, a glavna su mu djela posvećena zagrebačkoj crkvenoj povijesti do polovice 17. stoljeća i političkoj povijesti Kraljevine Hrvatske do 1564.

Krčelićev ljetopis Annuae ili povijest od uključivo 1748. godine i sljedećih (do 1767) na znanje potomstvu (Annuae sive historia ab anno inclusive 1748. et subsequis (1767) ad posteritatis notitiam [3][4] dragocjen je izvor za povijest naznačena razdoblja, s mnoštvom podataka o prilikama u Hrvatskoj, osobito o seljačkim i krajišničkim bunama.

Ističu se još djela Povijest zagrebačke stolne crkve, prvi svezak, prvi dio (Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus) (1754./1770.) te Prethodne napomene o kraljevstvima Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (De Regnis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae notitiae praeliminares) iz 1770. godine,[4] u kojem namjerava dokazati da nasljednici ugarske krune (Habsburgovci), imaju pravo na krunu u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, ali i Bosni i Srbiji.[3]

Autor je jednog od najstarijeg pregleda povijesti hrvatske književnosti. Napisao ga je na latinskom jeziku, objavio u Varaždinu, a obuhvatio je hrvatske pisce od l4. do konca 17. stoljeća (od Augustina Kažotića do Pavla Vitezovića).[3] O biskupu Kažotiću napisao je i djelo na kajkavskom narječju Živlenje blaženoga Gazotti Augustina, zagrebečkoga biskupa (1747.).[3][4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Krčelić, Baltazar Adam, Hrvatski biografski leksikon, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 17. prosinca 2015.
  2. Znameniti Hrvati - 300. obljetnica rođenja Adama Baltazara Krčelića, Hrvatska pošta, www.posta.hr, pristupljeno 15. lipnja 2009.
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 Vlatka Vukelić, Povijest sustavnih arheoloških istraživanja u Sisku od 16. stoljeća do 1941. godine, doktorski rad, Zagreb, 2011., Hrvatska znanstvena bibliografija, bib.irb.hr, pristupljeno 10. lipnja 2013.
  4. 4,0 4,1 4,2 Krčelić, Baltazar, Adam, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 17. prosinca 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta
  • Baltazar Adam Krčelić, životopis Baltazara Adama Krčelića na stranicama projekta Wiki-dveri gradske knjižnice Ante Kovačića iz Zaprešića, www.wiki-dveri.info