Dijalekt

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je govor nekoga mjesta, kraja, pokrajine za razliku od književnoga, službenoga i standardnoga jezika; poseban tip živoga (govornog) jezika proširen na nekom užem ili širem zemljopisnom području, s izrazitim vlastitim fonetskim, morfološkim, rječničkim i drugim obilježjima kojima se odvaja od drugih tipova istoga jezika.[1] U dijalektologiji hrvatskog jezika dijalekt je jezični idiom ispod razine narječja.[2]

Dijalekti hrvatskoga jezika[uredi VE | uredi]

u hrvatskoj dijalektologiji se rabi naziv narječje za skupinu dijalekata. Hrvatska se narječja dijele na štokavsko, kajkavsko i čakavsko[3], a unutar njih razlikujemo dijalekte, koje uglavnom dijelimo prema refleksu jata: ikavski, ekavski, jekavski, ikavsko-ekavski.

Čakavski dijalekti:

  1. buzetski/gornomiranski (zatvoreno ekavski)
  2. sjevernočakavski (ekavski čakavski)
  3. srednjočakavski (ikavsko-ekavski čakavski)
  4. južnočakavski (ikavski čakavski)
  5. lastovski (jekavski čakavski)
  6. jugozapadni istarski (štakavski čakavski ikavski)

Svi dijalekti osim zadnjeg su šćakavski. Postoji i podjela po naglascima na 3 grupe (sz, središnju i ji, pri čemu srednjočakavski čini grupu i odvaja sjeverozapadne od jugoistočnih dijalekata).

Kajkavski dijalekti:

  1. zagorsko-međimurski (sjeverozapadni);
    1. gornjosutlanski;
    2. bednjansko-zagorski
    3. varaždinsko-ludbreški
    4. međimurski
  2. turopoljsko-posavski (jugozapani);
    1. donjolonjski/južnomoslavački
    2. turopoljski
    3. vukomeričko-pokupski
  3. križevačko-podravski (istočni);
    1. podravski
    2. sjevernomoslavački
    3. glogovničko-bilogorski
    4. gornjolonjski
  4. donjosutlanski
  5. goranski
  6. prigorski;
    1. plješivičkoprigorski
    2. samoborski

Obično se uzima postojanje samo 6 dijalekata, međutim Lončarić je neke od poddijalektata uzdignuo na rang dijalekta, pa o tome još uvijek traje rasprava. Lončarić je podjelu proveo po refleksu parnjaka jata, stražnjeg nazala. Osim 3 naglasne grupe (sz, jz i i), ostali dijalekti se navode u prijelaznu grupu, a riječ je o kajkaviziranim ili kajkavsko-čakavskim dijalektima. Svi dijalekti su šćakavski.

Štokavski dijalekti:

  1. Nenovoštokavski
    1. Slavonski (šćakavski mješanog jata)
    2. Istočnobosanski (ščakavski (i)jekavski)
  2. Novoštokavski
    1. novoštokavski ikavski (šćakavski i štakavski)
    2. novoštokavsko (i)jekavski (štakavski)

Rubno su prisutni i sljedeći dijalekti;

  1. nenovoštokavski štakavski (i)jekavski (zetski ili bokeljsko-perojski)
  2. nenovovoštokavski štakavski ekavski (kosovsko-rekavski ili rekaški)
  3. novoštokavski štakavski ekavski (iločki)
  4. torlački (karaševski i janjevačko-lepenički)

Koji su se razvili iz hr.dijalekta, no poprimili osobine novijih doseljenika ili okružja u koje su se doselili.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7969
  2. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 14, str. 192
  3. Josip Lisac, "Hrvatska dijalektologija 1.", Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-168-4, str. 143