Prijeđi na sadržaj

Banoštor

Koordinate: 45°12′N 19°36′E / 45.200°N 19.600°E / 45.200; 19.600
Izvor: Wikipedija
Banoštor

Pravoslavna crkva
DržavaSrbija
PokrajinaVojvodina
OkrugJužnobački okrug
OpćinaBeočin

Površina
 • Ukupna21.4 km²
Visina158 m
Koordinate45°12′N 19°36′E / 45.200°N 19.600°E / 45.200; 19.600

Stanovništvo (2002.)
 • Entitet780
(36 stan./km²)

Poštanski broj21312
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS
Zemljovid
Banoštor na zemljovidu Srbije
Banoštor
Banoštor

Banoštor (ćir.: Баноштор, mađ.: Bánmonostor) je naselje u općini Beočin u Južnobačkom okrugu u Vojvodini.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Banoštor se nalazi u sjevernome Srijemu, u Vojvodini, koje pripada općini Beočin. Nalazi se na sjevernim padinama Fruške gore, uz obalu Dunava na podunavskom putu koji spaja Petrovaradin s Ilokom i Vukovarom. Također, naselje je povezano s bačkim naseljem Begeč, skelom preko Dunava. Od Novog Sada je udaljen 28 km. Preko Dunava je Park prirode Begečka jama, Šašićeva ada i Čerevićka ada, a južno je Nacionalni park Fruška gora. Cestom broj 119 prema zapadu iz Banoštora dođe se u naselje Korušku i Susek. Iz Koruške cesta vodi prema jugu u Sviloš i Grabovo. Cestom prema istoku dođe se u Čerević i u beočinsku najmlađu mjesnu zajednicu neobična imena, Brazilija.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Naseljen još u rimskom dobu. Rimska naseobina Bononia ili Malata. Hrvatski ban Bjeloš 1150. godine na ovom mjestu na svom imanju osnovao benediktinski samostan s crkvom sv. Stjepana Prvomučenika. Po banovom samostanu je Banoštor dobio ime (srednjovj. lat. bani monasterium: banov samostan), u dokumentima Banmonostor (Bán monostor). To je ime u 14. i 15. stoljeću potisnulo dotadašnje madž. ime Kön. Potkraj prve trećine 13. stoljeća mjesto dobiva na važnosti. Godine 1229. postao je sjedište srijemske biskupije. Pored crkvene uloge, naselje je bilo važno u trgovini i obrtništvu. Banoštor je mnogo stradao u tatarskim provalama. Do turskih prodora žitelji su Hrvati i Mađari. Turska osvajanja poharala su ovaj kraj. Banoštor je pretvoren u ruševine. Nakon oslobađanja krajeva od Osmanlija, naseljava se pravoslavni živalj i dolazi u sastav Podunavske vojne granice sve do 1745. godine, nakon toga u sastavu Komorskoga vlastelinstva, te od 1777. u okviru vlastelinstva Čerević.[2][3][4]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Banoštorci su radi unaprijeđenja vinogradarstva i vinarstva 2003. godine osnovali Klub ‘’Sveti Trifun’’. Člnaovi udruženja u posjedu imaju oko 80 ha vinograda i godišnje proizvedu preko 150 tisuća litara vina. U suradnji s MZ Banoštor i općinom Beočin vinari ‘’Svetog Trifuna’’ svake godine prvog vikenda u rujnu organiziraju tradicionalnu manifestaciju. ožujka ‘’Banoštorski dani grožđa’’. Banoštor je u okviru projekta „Bogatstvo različitosti” 2011. godine izabran među 10 najatraktivnijih sela u Vojvodini.[5]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

U naselju Banoštor živi 780 stanovnika, od toga 659 punoljetna stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (43,7 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 311 domaćinstava a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,51.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u naselju je živjelo 618 stanovnika.

Etnički sastav 2002.[6]
Narod Stanovnika %
Srbi 732 93,84%
Hrvati 17 2,17%
Slovaci 5 0,64%
Mađari 5 0,64%
Slovenci 3 0,38%
Nijemci 3 0,38%
ostali 5 0,60%
nepoznato 0 0,0%

[7]

Kretanje broja stanovnika od 1948. do 2001.
broj stanovnika
706
677
678
733
650
618
780
1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Udruženje „Majkina radionica” bavi se njegovanjem bogatu srijemske tradicije, čiji je dio „trukovanje”, proizvodnja mustri koje se prenose – „trukuju”, na platno, po kojem se zatim veze.[5]

Udruženje žena ‘’Jana’’ bavi se humanitarnim radom od 1974. godine. 2009. godine proglašeno jednim od devet najuspješnijih ženskih udruženja u Vojvodini i ovjenčano Oktobarskom nagradom općine.[5]

Poznati Banoštorci

[uredi | uredi kôd]
  • Jovanka Rakić (1892. – 1972.), jedna od najpoznatijih krojačica i trukerki ovog kraja, izradila preko tisuću mustri[5]

Izvor

[uredi | uredi kôd]
  1. Mesna zajednica „Brazilija", Općina Beočin
  2. Hrvatski leksikon, 1996., Banoštor
  3. Banoštor, Hrvatska enciklopedija
  4. Beloš - Hrvatski biografki leksikon
  5. a b c d Selo uspelo, Banoštor. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. srpnja 2015. Pristupljeno 29. travnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. 2. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistikuArhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2008. (Wayback Machine), Beograd, veljača 2003, ISBN 86-84433-00-9
  7. 1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, Svibanj 2004, ISBN 86-84433-14-9

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]