Prijeđi na sadržaj

Bečki njemački

Izvor: Wikipedija

Bečki njemački je istočno središnje austro-bavarsko narječje kojim se uglavnom govori u austrijskom glavnom gradu, Beču. Već u Dolnjoj Austriji, austrijskoj saveznoj pokrajini koja okruživa Beč, brojni izrazi iz ovog narječja se ne koriste, dok dalje prema zapadu ih se često uopće i ne razumije.

Bečki njemački treba razlikovati od austrijskog oblika književnog njemačkog i inih oblika austrijskog njemačkog.

Gramatika i fonologija

[uredi | uredi kôd]

Gramatika i fonologija bečkog njemačkog je većinom istovjetna s inim austro-bavarskim narječjima, ali ima nekih razlika, kao što su:

  • izočnost genitiva
  • uporaba prijedloga ohne (u prijevodu: bez) s dativom umjesto s akuzativom
  • u slučajima gdje ina austro-bavarska narječja zamjenjuju književno njemački ei s oa, bečki rabi dugo a.(primjerice, književno njemački zwei (=dva), općenito austro-bavarsko zwoa, bečki zwa).
  • u slučajima gdje ei nije zamijenjeno s oa u austro-bavarskom (primjerice, drei (=tri) ), obično ga se izgovara s dugim otvorenim e (slično izgovoranjem ä u dijelima Njemačke).
  • tvrde suglasnike (posebice t i p) se izgovara kao meke - v se često izgovara kao mekše w.
  • u narječju radničke klase, izgovor slova l odražava češki izgovor. Ovo je poznato kao Meidlingersko L, prema Meidlingu, radničkoj četvrti.

Rječnik

[uredi | uredi kôd]

Bečki rječnik pokaziva osebujna svojstva. Zadržao je brojne srednjegornjonjemačke i katkad čak starogornjonjemačke korijene. Nadalje, integrirao je brojne izraze iz jezika inih naroda, posebice iz inih dijela bivše Habsburške monarhije, kojima je Beč bio glavnim gradom koncem 19. i početkom 20. stoljeća.

Prijeslov bečkog narječja nije standardiziran. Stoga, oznaka izgovora nije potpuna:

Primjeri:

  • iz starogornjonjemačkog:
    • Zähnd (književno njemački Zähne, od zand) (hrvatski:zubi)
    • Hemad (Hemd, od hemidi) (hrvatski:majica)
  • iz srednjegornjonjemačkog:
    • Greißler (=piljar, od griuzel - umanjenica od Gruz=žito)
    • Baaz (=ljigava masa, od batzen=ljepljiv)
    • si ohfrettn (=boriti se, od vretten)
  • iz židovskog i jidiša:
    • Masl (=sreća, od masol)
    • Hawara (=prijatelj, drug, od chavver)
    • Gannef (=varalica, od ganab)
    • Beisl (=bar, pub, od bajser)
  • iz češkog:
    • Motschga (=neukusna kaša, od mocka=ostatak u cijevi ili macka=umak, juha)
    • Pfrnak (=nosina)
  • iz mađarskog:
    • Maschekseitn (=druga strana, od másik)
    • Gattihosn (=duge gaće, od gatya, =hlače)
  • iz talijanskog:
    • Gspusi (=prijateljica, od sposa=mlada)
    • Gstanzl (=dijel šaljive pjesme, od stanza)
  • iz francuskog:
    • Trottoa (=pločnik, od trottoir)
    • Lawua (=umivaonik, od lavoir)
    • Loschi (od logis)

Književnost i uporaba

[uredi | uredi kôd]

Najpoznatiji pjesnici koji pišu na bečkom narječju su Wolfgang Teuschl, najviše poznat po svojem prijevodu Gospela na bečki (Da Jesus und seine Hawara, (hrvatski: Isus i njegova ekipa)) i H.C. Artmann (med ana schwoazzn dintn, (hrvatski: Crnom tintom). H.C. Artmann i Willi Resetarits (Dr. Kurt Ostbahn) su preveli tri svezka Asterixa na bečki.

U bližoj prošlosti, bečki se malo "osuo" u određenom stupnju, zbog rastućeg utjecaja književnog njemačkog jezika (djelomice i zbog utjecaja dalekovidnice). Od ovog se razvila inačica književnog njemačkog jezika s bečkim naglaskom, kojom obično govore mlađi, visokoobrazovaniji bečki stanovnici.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]