Bistarac Donji
| Bistarac Donji | |
|---|---|
  Bistarac Donji | |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Tuzlanska |
| Općina/Grad | Lukavac |
| Zemljopisne koordinate | 44°31′N 18°34′E / 44.52°N 18.56°E |
| Stanovništvo (1991.) | |
| - ukupno | 1.648 |
Bistarac Donji je naseljeno mjesto u sastavu općine Lukavac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Mjesto je prema narodnoj predaji dobilo prema Bistaračkom potoku - Bistarčiću, za koji kažu da je nekad bio izrazito bistar i znatno bogatiji vodom nego danas te da nikad nije presušivao. Na njemu je bilo vodenica. 1533. godine vrela spominju Bistarac kao srednje naseljeno mjesto. Austro-Ugarska je poput glavnine naselja dijelila po vjerskoj osnovi na Katolički odnosno Latinski i Turski, te po toj podjeli popisivala stanovništvo. Bistarac Donji zvao se Bistarac Katolički i pripadali su mu Bistarac Katolički (Latinski), Kalejevo Katoličko, Pašići (Pasici), Pirkovac i Piskavica. Katastarska općina Bistarac obuhvaćala je uz Bistarac Turski i Bistarac Katolički (Latinski) i naselja Plane, Šići i Mijatovići (Mihatovići), tj. naselja Mihatovići, tada Mijatovići, mahale Hodžići i Mijatovići; Plane, mahale Cigani i Plane; Šići i po popisu iz 1895. godine Bistarac Fabrika, dobar dio današnjeg grada Lukavca. Po popisu iz 1885. godine bilo je 432 stanovnika,od čega 421 katolik i 11 muslimana, jedan vlastelin i 126 radno sposobnih kmetova. Bistarac Donji iz 1889. sastojao se od više dijelova (mahala): Tunjići, Božići, Tomići, Pasici, Piskavicai Žigići te lokaliteta Pirkovac na kojem je bio han. Središte naselja bio je lokalitet Brodić, na račvanju puta za Tunjiće i Iljkino brdo, dolazeći uz Bistarački potok.[1]
KPJ je održao u Tuzli i okolici niz javnih skupova protiv skupoće i predizbornih skupova u drugoj polovici 1920. godine, pored ostalih u Bistarcu.[2]
Spomenici[uredi | uredi kôd]
9. prosinca 2017. zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić i predsjednik udruge dragovoljaca i veterana HVO TŽ Ivo Andrić Lužanski položili su u Bistarcu Donjem kamen temeljac za izgradnju spomen obilježja poginulim braniteljima.[3]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
| Bistarac Donji[4][5] | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 1.053 (63,89%) | 1.187 (71,59%) | 1.647 (80,41%) | |||
| Muslimani | 249 (15,10%) | 183 (11,03%) | 321 (15,67%) | |||
| Srbi | 37 (2,24%) | 14 (0,84%) | 67 (3,27%) | |||
| Jugoslaveni | 223 (13,53%) | 222 (13,38%) | 10 (0,48%) | |||
| ostali i nepoznato | 86 (5,21%) | 52 (3,13%) | 3 (0,14%) | |||
| ukupno | 1.648 | 1.658 | 2.048 | |||
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Mons. Petar Tunjić (29. listopada 1937. – 7. veljače 2009. ), rođen od roditelja Ivana i Katarine r. Marković u Bistarcu u župi Lukavcu. Osnovnu školu pohađao je u Bistarcu, srednju u Zagrebu, a teologiju u Đakovu gdje je 29. lipnja 1964. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Tijekom ratnih događanja u Bosni i Hercegovini bio je jedini svećenik na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije koji je cijelo vrijeme rata, kao župnik u Tesliću, ostao na teritoriju RS. Poslije rata župnik Silbe i Premude kod Zadra.[6] Bio je župnik u Tesliću cijelo vrijeme rata, ostavši sa svojim vjernicima u gradu kojega su kontrolirale srpske vojne postrojbe.[7]
Izvor[uredi | uredi kôd]
- ↑ (bošnjački) Naučna konferencija: Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe općine Lukavac, Lukavac, 31. 10.2015., zbornik radova Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. studenoga 2016. (Wayback Machine) Adnan Kalesić: Donji Bistarac krajem XIX vijeka, Javna biblioteka Lukavac i Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Lukavac, 2016., ISBN 978-9958-693-10-6, str. 339.-341. (pristupljeno 29. ožujka 2019.)
- ↑ (srp.) Muzej istočne Bosne Tuzla Mehmed Omerdić: Neke specifičnosti razvoja radničkog pokreta tuzlanskog područja do generalnog štrajka i Husinske bune. Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIV 1982. , str. 24 (pristupljeno 4. srpnja 2017.)
- ↑ Facebook - HDZ BiH Soli Objava 5 fotografija HDZ BiH Soli, 9. prosinca 2017. (pristupljeno 13. siječnja 2018.)
- ↑ Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ↑ internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
- ↑ Katolička tiskovna agencija BKBiH (kta): PREMINUO VRHBOSANSKI SVEĆENIK MONS. PETAR TUNJIĆ, 8. veljače 2009. (pristupljeno 12. ožujka 2019.) Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana. Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.
- ↑ Katolička tiskovna agencija BKBiH (kta): PREMINUO VINKO TUNJIĆ, 20. listopad 2001. (pristupljeno 12. ožujka 2019.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- RTV Lukavac, Bistarac, Božić 2009., rtvlukavac
| ||||||||