Bljušt

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bljušt
Jestivi izdanci kuke
Jestivi izdanci kuke
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Liliopsida
Red: Dioscoreales
Porodica: Dioscoreaceae
Rod: Dioscorea
Vrsta: D. communis
Dvojno ime
Dioscorea communis
Caddick & Wilkin, (1753.)

Bljušt (obični bljušt, kuka lat Dioscorea communis; sin. Tamus communis) [1] samonikla biljka iz porodice dioscoreaceae (bljuštovki) čiji su izdanci jestivi, a plodovi vrlo otrovni. Nazivaju je crna kuka, bljušt, bljušć, bruškandul, kukača ili kukovina.

Vrsta je nekada uključivana u samostalan rod Tamus.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]

Otrovni plod kuke

Kuka je biljka koja je rasprostranjena diljem Europe, na Krimu, Kavkazu u Maloj Aziji i drugdje. Raste u gustim šikarama ili listopadnim šumama na rastresitom, hranljivom tlu bogatom ilovačom.

Opis[uredi | uredi kôd]

Kuka je biljka povijuša i penjačica čiji izdanci dosežu 2 do 4 m visine. Vrhovi izdanaka su svinuti a izdanci su lisnati. Lišće je srcoliko, korijen gomoljast i 20 do 30 cm dugačak. Plod dozrijeva tijekom ljetnih mjeseci, crven je, bobičast i vrlo otrovan. U sebi sadrži 3-5 sjemenki, a 4 do 6 bobica čine grozd.

Uporaba[uredi | uredi kôd]

Izdanci kuka se beru tijekom proljeća. Za jelo se pripremaju vrhovi i sočni dijelovi stabljike, a odbacuju se oni dijelovi koji ne pucaju kad se presaviju. Mogu se spremati na više načina a jedan od najuobičajenijih je skuhati ih i pripremiti na salatu sa tvrdo kuhanim jajima. Mogu se jesti i sirove ili kao omlet.

Jestivi izdanci kuke imaju blagi diuretički učinak, plodovi su otrovni. Korijen kuke se upotrebljava pri liječenju reumatskih bolesti, ali pri uporabi treba biti vrlo oprezan jer može "spaliti" kožu.[2]

Sastav[uredi | uredi kôd]

Na 100 grama sviježi izdanci sadrže oko 85,2 gr vode,oko 5,20 gr ugljikohidrata,oko 4,35 grama vlakana te oko 3,13 gr bjelančevina i 0,49 gr masti.Sadrže i oko 371 mg kalija i oko 18,5 mg natrija, oko 47 mg kalcija i 22,4 mg magnezija kao i 0,65 mg željeza.Od mikroelemenata sadrže oko 130 mkg bakra,oko 165 mkg mangana te oko 745 mkg cinka.Sadrže i oko 0,44 mg beta karotena te oko 65,4 mg vitamina C.[3]

Sinonimi[uredi | uredi kôd]

  • Dioscorea canariensis Webb & Berthel.
  • Smilax rubra Willd.
  • Tamus baccifera St.-Lag.
  • Tamus canariensis Willd. ex Kunth
  • Tamus cirrhosa Hausskn. ex Bornm.
  • Tamus communis L.
  • Tamus communis subsp. cretica (L.) Nyman
  • Tamus communis var. cretica (L.) Boiss.
  • Tamus communis f. subtriloba (Guss.) O.Bolòs & Vigo
  • Tamus communis var. subtriloba Guss.
  • Tamus communis var. triloba Simonk.
  • Tamus cordifolia Stokes
  • Tamus cretica L.
  • Tamus edulis Lowe
  • Tamus norsa Lowe
  • Tamus parviflora Kunth
  • Tamus racemosa Gouan

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dioscorea communis (Black bryony). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2017. Pristupljeno 18. kolovoza 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Zeleni krajolik Istre - Ljepota i zdravlje
  3. J.Tardio et al.(Eds.) Mediterranean Wild Edible Plants,New York 2016.,str.438

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Grlić, Ljubiša: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec, 1986.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Kuka
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kuka
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Kuka

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]