Bogdan Ogrizović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Spomen-ploča u predvorju Pete gimnazije u Zagrebu, posvećena Bogdanu Ogrizoviću i učeniku Predragu Herucu.

Bogdan Ogrizović (Zagreb, 30. ožujka 1911.Zagreb, 20. prosinca 1943.) je bio hrvatski profesor fizike i matematike u srednjoj školi i sudionik drugog svjetskog rata na partizanskoj strani.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Zagrebu 30. ožujka 1911. godine, kao sin književnika i hrvatskoga pravaškog političara Milana Ogrizovića. U rodnom gradu je završio srednju školu, maturirao 1930. u Prvoj realnoj gimnaziji i diplomirao 1933. godine na Filozofskom fakultetu. Bio je asistent na katedri za fiziku i profesor u Prvoj i Petoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Napisao je "Udžbenik Fizike za učenike viših razreda gimnazije", koji je izašao u nakladi Školske knjige 1946. u Zagrebu. Bio je omiljen profesor, iako je predavao dva predmeta koje đaci ne vole. Bio je predsjednik "Udruge srednjoškolskih profesora" i s prof. Lukatelom je izgradio "Profesorski dom", zgradu na uglu Bauerove i ulice Breščenskog.

Za vrijeme šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića, Ogrizović je vrlo aktivno radio s učenicima. Članom Komunističke partije Jugoslavije postao je 1934. godine. Te su ga godine vlasti prvi put uhitile i to zbog sudjelovanja u studentskim demonstracijama.

Kada je Zagreb došao pod NDH, Bogdan Ogrizović je obnašao dužnost sekretara Četvrtog rejonskog komiteta KPJ. Uskoro je bio izabran za predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora grada Zagreba. Ustaše su ga uhitile 2. srpnja 1943. godine. Ništa nije priznao policiji za vrijeme dok ga je ispitivala i mučila. Njegova supruga Slava više je puta intervenirala kod pojedinaca u vladi NDH, ali ništa nije poduzeto oko Bogdanovog oslobođanja.

Dana 20. prosinca je zajedno s Milovanom Kovačevićem i još 14 drugih antifašističkih boraca odveden na vješanje u Dubravu. Nekoliko dana kasnije njegovo tijelo je pokopano na Mirogoju. Prilikom polaganja lijesa u grob pokraj njegova pokojnog oca, Bogdanova majka je izjavila: "Milane, evo ti sina, poklon Nezavisne Države Hrvatske".[1]

Nasljeđe[uredi VE | uredi]

Gimnazija u Klaićevoj ulici br. 1, u kojoj je Ogrizović nekad predavao, nosila je njegovo ime sve do 1990-ih. Danas u Zagrebu knjižnica i čitaonica u Preradovićevoj 5 nosi njegovo ime.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Stipe Ugarković, dr. Ivan Očak, Zagreb grad heroj: spomen-obilježja revoluciji. „August Cesarec“, Zagreb 1979.
  • Svjedočenje sina Milana Ogrizovića.
  1. Ogrizović, Slava. Zagreb se bori. "Školska knjiga", Zagreb 1977.
  2. Knjižnice i čitaonice grada Zagreba