Boris Ulrich

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Boris Ulrich

Boris Ulrich (Zagreb, 1931. - Münster, 1983.) hrvatski je skladatelj, pijanist i dirigent, sin arhitekta Antuna Tunča Ulricha i unuk galerista Antuna Ulricha.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen i živio u Zagrebu. Studirao glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Svetislava Stančića te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1960. sklapa brak s hrvatskom pjevačicom Betty Jurković s kojom ima jednu kći. Još za studentskih dana počinje raditi kao ton-majstor na Radio Zagrebu (njegove se snimke i danas smatraju vrhunskima). Kasnije postaje šef glazbenog programa Radija Zagreb. Povremeno nastupa s Fredom Došekom u klavirskom duu, izvodeći djela za klavir četveroručno. Jedan je od ponajboljih suvremenih skladatelja ozbiljne glazbe u Hrvatskoj, no zbog prerane smrti danas je, na žalost, djelomice pao u zaborav. Također je s velikim uspjehom skladao scensku i filmsku glazbu. Bio je u član umjetničkog savjeta Muzičkog biennala Zagreb i Dubrovačkih ljetnih igara. Dobitnik je više nagrada, među kojima visoke nagrade pariške Međunarodne skladateljske tribine UNESO-a 1972. te nagrade International Rostrum of Composers (IRC] za Sinfoniju Vespro 1975. godine. Umro je s nepune 52 godine od akutne leukemije, 21. lipnja 1983., u Münsteru, kuda je bio prevezen radi liječenja.


Izbor iz skladbi[uredi VE | uredi]

  • Sinfonia Vespro
  • Eho za klavir 4-ručno
  • Koral za dva zbora i komorni sastav
  • Scena
  • Folk sinfonia - balet
  • Koncert za glasovir i orkestar br. 1 (Retrospektive)
  • Koncert za glasovir i orkestar br. 2
  • 8 Minijatura za flautu i glasovir

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]