Beti Jurković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Beti Jurković

Betty-Polydor.jpg

Ime u rodnom listu Elizabeta Jurković
Poznat/a i kao Betty Jurković
Rođen/a 6. listopada 1936.
Žanr/ovi zabavna glazba, šansona, jazz
Zanimanje pjevač, skladatelj, kantautor
Instrument klavir, harmonika
Djelatno razdoblje 1954.-1983.
Producentska kuća Jugoton, Croatia Records, Polydor, Cetra, Založba kaset in plošč RTV Slovenija
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Beti Jurković poznata i kao Betty Jurković, punim imenom Elizabeta Jurković, rođena u Opatiji, 6. listopada 1936. godine, hrvatska je pjevačica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Kći je nizozemske profesorice jezika Dinne Van Loenen Boersma i opatijskoga mikrobiologa Ivana Jurkovića, nećakinja Ivana Matetića Ronjgova.

Započela je pjevati u vrijeme studija germanistike i anglistike u Ljubljani (Rdeča žoga, već 1954.), gdje je upoznala dirigenta i skladatelja Bojana Adamiča, te postala solistica u Big Bandu Slovenske radio-televizije. Dobitnica je brojnih nagrada na festivalima Slovenske popevke, a na drugom festivalu je osvojila sve tri nagrade publike, što nijednom pjevaču dotad, niti kasnije, nije uspjelo. Na prvim opatijskim festivalima pjeva slovenske pjesme, ali i Kuntarićeve U sjeni palme (1958.) i Autobus Calypso s Ivom Robićem i Markom Novoselom, 1959. godine.

Od 1960. godine živi u Zagrebu gdje se seli zbog udaje za skladatelja Borisa Ulricha te nastupa na zagrebačkim festivalima. Već 1960. postiže uspjeh s Kuntarićevom Ninom, 1962. pjeva Oglas Alfia Kabilja i Arsena Dedića, a od 1965. nastupa i kao kantautorica - npr. Ljuljačka.

Beti Jurković je snimala i za Polydor i Cetru, pjevala s Louisom Armstrongom te obećavala veliku karijeru, ali se prerano povukla iz javnosti jer se htjela posvetiti kćeri i obitelji.

Betty 2009.

Na Jugotonovim su joj pločama veliki uspjesi bili hitovi Kazačok i Jedna gitara bezbroj divnih snova (1969.) s kojima je postigla dotad, a i poslije, nezamislivu nakladu - više od stotinu tisuća prodanih ploča. Sedamdesetih godina češće nastupa na MIK-u, uglavnom s vlastitim skladbama na stihove čakavskih tekstopisaca i pjesnika.

Najveći uspjeh na MIK-u postiže s vlastitom skladbom Barke faren, 1974. godine, na tekst Drage Gervaisa. 1990-tih godina za obnovljeni MIK sklada dvije zapažene pjesme, Srebrni dah i Nisan šla za ten.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]