Prijeđi na sadržaj

Branko Stinčić

Izvor: Wikipedija
Branko Stinčić
Osobni podatci
Puno ime Branko Stinčić
Nadimak Stina
Rođenje 17. prosinca 1922.
Zagreb
Smrt 12. listopada 2001.
Zagreb
Pozicija Vratar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1942.1945.
1945.
1946.1950.
1950.1954.
1954.1956.

Pekarski
Trešnjevka
Mornar
Hajduk
Dinamo
Lokomotiva





0060 000(0)
Reprezentativna karijera**
1951. Jugoslavija 0001 000(0)
Portal o životopisima
Portal o športu
Dinamo Zagreb s Kupom maršala Tita 1951. U gornjem redu su Josip Drago Horvat, Branko Režek, Franjo Wölfl (kapetan), Božidar Senčar, Tomislav Crnković, Željko Čajkovski i Aleksandar Benko; a u donjem redu Dragutin Cizarić, Branko Stinčić, Ivica Horvat i Dionizije Dvornić

Branko Stinčić (Zagreb, 17. prosinca 1922. – Zagreb, 12. listopada 2001.), Hajdukov vratar s ukupno 74 nastupa za Bile. Na vratnice je stao prvi puta u zagrebačkom klubu Pekarski, što je bio klub pekarskih zanatlija. Od 1942. do 1945. brani za zagrebačku Trešnjevku, a zatim za novoformirani klub Dinamo.

Do Hajduka će doći zahvaljujući tome što će biti pozvan na služenje vojnog roka u Splitu, gdje isprva brani za Mornara gdje su ga uočili Hajdukovi stručnjaci s Lukom Kaliternom, te je od 1946. prvi vratar Splićana i osvaja te godine prvenstvo Narodne Republike Hrvatske.

U sezoni 1948./49. na golu ga smjenjuje perspektivni vratar Vladimir Beara koji će postati najveći golman Hajduka svih vremena, i za kojega je Lav Jašin kad je primao nagradu za najboljeg vratara na svijetu izjavio za mene je najbolji vratar na svijetu Vladimir Beara.[1]

Za Hajduk nastupa od 1946. do 1949. godine, nakon čega se vraća u Zagreb i pristupa Dinamu. Njegov sin Želimir branio je za Dinamo i reprezentaciju Jugoslavije. Branko Stinčić sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vladimir Beara se oporavlja od moždanog udara. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 24. lipnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)