Franjo Wölfl

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Franjo Wölfl
Wölfl.jpg

Osobni podatci
Puno ime Franjo Wölfl
Nadimak Mara
Rođen 18. svibnja 1918.
Umro 8. srpnja 1987.
Mlađi uzrasti
?? - 1938. HŠK Concordia Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1935. - 1937.
1938. - 1945.
1945. - 1953.

SK Viktoria Plzeň
HŠK Građanski Zagreb
NK Dinamo Zagreb



0304 00(79)[1]

Reprezentativna karijera

1938. - 1941.
1940.
1940.
1941. - 1944.
1946. - 1951.

Pan-Slavic flag.svg Jugoslavija
Pan-Slavic flag.svg Jugoslavija (B)
Flag of Banate of Croatia (1939-1941).svg Hrvatska
Flag of Independent State of Croatia.svg Hrvatska
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija

0004 000(3)
0001 000(1)
0004 000(1)
0018 00(13)
0008 000(3)

Trenerska karijera


1954.
1956.

NK Dinamo Zagreb
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
Flag of Croatia (1947–1990).svg Hrvatska
Osvojene medalje
Nogomet
Olimpijske igre
srebro London 1948. Jugoslavija
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Franjo "Mara" Wölfl (Zagreb, 18. svibnja 1918. - Zagreb, 8. srpnja 1987.), hrvatski nogometaš, reprezentativac i izbornik.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Bio je najprije vezni igrač, a potom napadač, popularan pod nadimkom "Mara". Nastupao je za češki klub SK Viktoria Plzeň (današnji FC Viktoria Plzeň), a proslavio se kao igrač proslavljenog zagrebačkog kluba HŠK Građanski, koji je poslije rata nastavio djelovanje pod imenom NK Dinamo Zagreb.

Bio je s Građanskim prvak Jugoslavije (1940.) te prvak Hrvatske (1943.), a s Dinamom prvak Jugoslavije (1948.) i osvajač Pehara Središnjeg nogometnog saveza (1951.)

Tri puta bio je najbolji strijelac lige (1943., 1947. i 1948.).

Statistika u Dinamu [2]
Natjecanja Nastupi Zgodici
Prvenstva 225 216
Kupovi 30 44
Europska natjecanja 6 0
Ukupno 261 260
Nastupao od do
1937. 1953.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je od 1940. do 1944. 14 susreta, a zadnji nastup je imao 9. travnja 1944. u Zagrebu protiv Slovačke (7-3).

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 12 utakmica i polučio 6 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 25. rujna 1938. u Varšavi protiv Poljske (4-4) i polučio dva zgoditka. Zadnji nastup imao je 6. svibnja 1951. u Milanu protiv Italije (0-0).[3] Jednom je nastupio i za B–sastav Jugoslavije (31. ožujka 1940. u Beogradu) protiv Rumunjske (1-0) i polučio taj jedini zgoditak. Dobitnik je srebrene olimpijske kolajne u Londonu 1948. Za gradsku reprezentaciju Zagreba odigrao 22 utakmice (1938. – 1951.).

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Bio je dio izborničke komisije zajedno s Brunom Kneževićem i Leom Lemešićem koji su vodili hrvatsku reprezentaciju koja je pobijedila Indoneziju (5:2). Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.

Bio je i trener te dužnosnik u Dinamu i član izborničke komisije, koja je pripremala jugoslavensku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švicarska 1954.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Dobitnik je posebne zlatne plakete NSJ.

Izvori[uredi VE | uredi]