Brižinski spomenici

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Brižinski ili Freisinški spomenici (latinski: Monumenta Frisingensia, njemački: Freisinger Denkmäler, slovenski: Brižinski spomeniki ili Brižinski rokopisi) najstariji su tekst na slovenskom jeziku te prvi latinični tekst na nekom slavenskom jeziku.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Tekst je pisan prije 1000. godine i to karolinškom minuskulom. Bili su dio zbornika koji je ujedno bio i pontifikal te je pripadao Abrahamu, biskupu Freisinga. Iz samostana koji se nalazio u tom gradu, Brižinski spomenici preneseni su 1803. godine u Bavarsku državnu knjižnicu (njemački: Bayerische Staatsbibliothek) koja se nalazi u Münchenu. Tekst na slovenskom prepoznat je 1807. te ga je prvi put objavio Franc Serafin Metelko 1825. godine. Dvije godine kasnije tekst je ponovno objavljen, ovaj put s jezičnom analizom Aleksandra Hristoforoviča Vostokova.[2]

Sadržaj[uredi | uredi kôd]

Tekst ima veliku književnu i liturgijsku vrijednost. Sastoji se od triju dijelova: I. i III. tekst opće su ispovijesti, a II. tekst koji je i najvažniji, je propovijed o grijehu i pokajanju. Kao liturgijski tekst otkriva crkvenu praksu u ranome srednjem vijeku, dok njihov teološki sustav otkriva idejne slojeve razdoblja poslije pokrštavanja. U jezično-stilskom pogledu sva tri dijela spajaju književne elemente antike, slavenske tradicije i ranog srednjeg vijeka.[1] Brižinski spomenici vjerojatno su napisani kao pomoćni tekst za nekog misionara kojemu slovenski jezik nije bio materinski jezik, kao ni dvama pisarima koji su pisali tekst. Izvornik koji nije sačuvan, vjerojatno je nastao oko 850. godine, a možda i ranije. Postojala su mišljenja o tome da je riječ o češkom, slovačkom ili hrvatskom tekstu, no detaljne analize pokazuju da jezik teksta pripada sjeverozapadnom slovenskom jezičnom prostoru Koruške. Zbog kratkoće teksta, ne može se mnogo suditi o međudjelovanju jezika takvih tekstova te staroslavenskog jezika.[2]

Izložbe[uredi | uredi kôd]

Brižinski spomenici čuvaju se u Bavarskoj državnoj knjižnici u Münchenu[3] te su je napustili samo dva puta: tijekom 1970-ih kada su bile izložene u Vatikanskim muzejima[4] te tijekom svibnja i lipnja 2004. godine kada su bili izloženi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani.[5]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Brižinski spomenici, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 24. siječnja 2021.
  2. 2,0 2,1 Brižinski spomenici, Proleksis enciklopedija, pristupljeno 24. siječnja 2021.
  3. Đorđe Sp. Radojičić. 1971. Živan Milisavac (ur.). Jugoslovenski književni leksikon. Matica srpska. Novi Sad. str. 126
  4. Valenčič, Rafko. 2002. Cerkev in kulturne dobrine (PDF). Cerkveni dokumenti. Družina; Pontifical Commission for the Cultural Goods of the Church. 97: 15. ISBN 961-222-418-8. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. veljače 2021. Pristupljeno 24. siječnja 2021.
  5. Vrnitev Brižinskih spomenikov. MMC RTV Slovenija. RTV Slovenija. 23. lipnja 2004. ISSN 1581-372X

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Brižinski spomenici
Wikizvor
Slovenski Wikizvor ma izvorni tekst na temu: