Britansko Carstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kasnija zastava Britanskoga Carstva
Britansko Carstvo 1921. godine

Britansko Carstvo je izraz koji označava bivšu zajednicu dominiona, kolonija, protektorata, mandata i drugih ovisnih područja kojima je upravljalo Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Britansko Carstvo datira iz 16. i 17. stoljeća kada Engleska stvara prve kolonije. Britanija je, za vrijeme Britanskoga Carstva, bila najveća država u povijesti i najveća svjetska sila. Do 1922., Britansko Carstvo brojalo je oko 458 milijuna stanovnika, što je bila jedna četvrtina svjetske populacije,[1] a pokrivalo je preko 33 000 000km²: približno četvrtinu Zemaljske kugle.[2] Kao posljedica toga, engleski jezik i britanska kultura proširili su se širom svijeta. Na vrhuncu moći, za Britansko Carstvo se moglo reći da je "carstvo u kojemu Sunce nikada ne zalazi".

U vrijeme velikih geografskih otkrića, Portugal i Španjolska bili su prvaci u otkrivanju novih zemalja i kolonizaciji. Pojavila se zavist moćnih europskih država, Engleske, Francuske i Nizozemske, pa i oni započinju kolonijalnu ekspanziju i otvaraju nove trgovačke puteve u Americi i Aziji.[3] Uzastopni kolonijalni ratovi s Francuskom i Nizozemskom učinili su Englesku (Britansko Carstvo nakon Zakona o Uniji iz 1707. sa Škotskom) dominantnom kolonijalnom silom na prostoru Sjeverne Amerike i Indije. Međutim, gubitak 13 američkih kolonija nakon Američkoga rata za neovisnost zadali su težak udarac Britanskome Carstvu, odvajajući je od ostatka kolonija. Unatoč zadanome udarcu, Britanska imperija se širi na tlo Afrike, Azije i na Tihi Ocean. Nakon pobjedonosnog rata s Francuskom 1815., Britanija je uživala držeći svjetsku moć i siguran vodeći položaj. Veći stupanj autonomije u Britanskome Carstvu uživale su bjelačke kolonije. Negativne pojave bile su iskorištavanje kolonija, lihvarenje i trgovina opijumom, koja je dovela i do Opijumskih ratova.

Uspon Njemačke i SAD-a poljuljao je vodeću ulogu Britanskoga Carstva u svijetu. Vojne i ekonomske tenzije između Njemačke i Britanije jedan su od glavnih uzroka Prvoga svjetskog rata, nakon kojeg će Britanija ponovno preuzeti kormilo Europe. Međutim rat je uzrokovao veliki financijski gubitak i uzdrmao britansku industriju. Drugi svjetski rat također je bio loš za britansku ekonomiju i prestiž. Kolonije na Istoku okupiraju Japanci, i unatoč pobjedi, Britanija je ponovno imala ekonomski problem. Dvije godine poslije rata, Britanija je garantirala neovisnost nekim svojim kolonijama, kao što je Indija.

Tijekom 20. stoljeća većina britanskih kolonija postaju neovisne države, slijedeći globalnu dekolonijalizaciju. Dekolonizacija je dovela i do vraćanja Hong Konga Kini 1997. Nakon proglašene neovisnosti, većina bivših britanskih kolonija postale su članicom Commonwealtha. 16 članica Commonwealtha dijeli čelo države s kraljem/kraljicom Britanije, a danas tu dužnost obnaša kraljica Elizabeta II., a 14 članica je pod britanskom suverenošću.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Maddison, 2001., str. 98 i 242.
  2. Ferguson, 2004., str. 15.
  3. Ferguson 2004., str. 2.


P history.svg Nedovršeni članak Britansko Carstvo koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.