Brodogradilište

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Brodogradilšte Uljanik

Brodogradilište je veći ili manji industrijski pogon za gradnju i popravak brodova, objekata morske tehnologije i drugih plovnih objekata te njihovo popravljanje i održavanje smještenog na pogodnom mjestu morske obale, na riječnim ušćima, obalama rijeka, kanala i jezera. Često može obuhvaćati i pogone za izradbu brodskih motora, brodske opreme te drugog asortimana metaloprerađivačke industrije. Najveća brodogradilišta zapošljavaju i više od 20 000 radnika. Malo brodogradilište s uglavnom obrtničkim načinom proizvodnje tradicionalno se naziva škver, a taj se naziv regionalno rabi i za brodogradilište općenito. Danas postoje tri tipa industrijskih brodogradilišta: autonomno, montažno i tvornica brodova.[1][2]


Poznatija hrvatska brodogradilišta su Uljanik, 3. Maj, Greben, BIS, Trogir, "Viktor Lenac" itd.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. brodogradilište. Hrvatska tehnička enciklopedija. 21. kolovoza 2017. Pristupljeno 22. siječnja 2020.
  2. brodogradilište. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. siječnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  • brodogradilište. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine