Brodogradilište
Brodogradilište je veći ili manji industrijski pogon za gradnju i popravak brodova, objekata morske tehnologije i drugih plovnih objekata te njihovo popravljanje i održavanje smještenog na pogodnom mjestu morske obale, na riječnim ušćima, obalama rijeka, kanala i jezera. Često može obuhvaćati i pogone za izradbu brodskih motora, brodske opreme te drugog asortimana metaloprerađivačke industrije. Najveća brodogradilišta zapošljavaju i više od 20 000 radnika. Malo brodogradilište s uglavnom obrtničkim načinom proizvodnje tradicionalno se naziva škver, a taj se naziv regionalno rabi i za brodogradilište općenito. Danas postoje tri tipa industrijskih brodogradilišta: autonomno, montažno i tvornica brodova.[1][2]
Poznatija hrvatska brodogradilišta su Uljanik, 3. maj, Greben, BIS, Trogir, "Viktor Lenac" itd.
Poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ brodogradilište. Hrvatska tehnička enciklopedija. 21. kolovoza 2017. Pristupljeno 22. siječnja 2020.
- ↑ brodogradilište. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. siječnja 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Brodogradilište Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
 |
| Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |