Chartreuse (liker)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Chartreuse (razdvojba).
Chartreuse-bottle.jpg

Liker Chartreuse[1][2] (francuski: [ʃaʁtʁøz]) francuski je liker koji je dostupan u zelenoj i žutoj verziji a razlikuju se po okusu i udjelu alkohola. Zeleni Chartreuse ima 55% alkohola, dok je žuti blaži i ima 40% alkohola.

Podrijetlo[uredi VE | uredi]

Kartuzijanski monasi ga izrađuju od 1737. prema uputama iz rukopisa[3] koji im je 1605. dao maršal Francuske[4] François Annibal d'Estrées[5], i koje se od tada čuvaju u tajnosti. Ime je dobio po monaškom samostanu Velika Kartuzija[6] (La Grande Chartreuse), smještenom u planinaskom masivu Chartreuse, u regiji Grenobleu u Francuskoj.

Povijest rukopisa[uredi VE | uredi]

Ovaj je rukopis vjerojatno djelo alkemičara iz 16. stoljeća s velikim znanjem o ljekovitom bilju [7] kombiniranog s vještinom miješanja, potapanja i omekšavanja 130 različitih vrsta od njih kako bi se stvorio savršeno uravnoteženi tonik. U ranom 17. stoljeću samo je nekoliko redovnika i još manje apotekara razumijevalo uporabu ljekovitog bilja u liječenju bolesti. Recept rukopisa je bio toliko složen da su u Vauvertu razumjeli i koristili samo njegove dijelove.
Početkom 18. stoljeća rukopis je poslan u Veliku Kartuziju gdje je pokrenuta iscrpna studija rukopisa. Samostanski ljekarnik, fra Jerome Maubec, konačno je 1737. razotkrio misteriju i iznio praktičnu formulu za pripremu eliksira. Distribucija[8] i prodaja ovog novog lijeka bila je ograničena. Jedan od redovnika Velike Kartuzije, fra Karlo, natovario bi mule malim bocama koje je prodavao u Grenoblu i drugim obližnjim selima.

Proizvodnja[uredi VE | uredi]

Danas, ovaj "eliksir[9] dugog života", još uvijek prave samo kartuzijanski redovnici slijedeći taj drevni recept, a zove se Elixir Vegetal de la Grande-Chartreuse (Biljni eliksir iz Velike Kartuzije). Liker se proizvodi u njihovoj destileriji u obližnjem gradu Voiron[10] (Isère).

Ovaj "liker zdravlja" se sastoji od destiliranog vinskog alkohola[11] u kombinaciji sa 130 gorskih ljekovitih trava, biljaka i cvijetova. To je jedan od nekolicine likera koji prcesom starenja u boci poboljšava svoj kvalitet.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Chartreuse liker (engleski). chartreuse.fr/ pristupljeno 8. lipnja 2020.
  2. Povijest likera Chartreuse (engleski). chartreuse.fr/ pristupljeno 8. lipnja 2020.
  3. Rukopis. enciklopedija.hr/ pristupljeno 9. lipnja 2020.
  4. Maršal Francuske (engleski). fotw.info/ pristupljeno 14. lipnja 2020.
  5. François Annibal d'Estrées (engleski). babelio.com/ pristupljeno 8. lipnja 2020.
  6. Velika Kartuzija (engleski). babelio.com/ pristupljeno 8. lipnja 2020.
  7. Ljekovito bilje. enciklopedija.hr/ pristupljeno 9. lipnja 2020.
  8. Distribucija. enciklopedija.hr/ pristupljeno 9. lipnja 2020.
  9. Eliksir. hrleksikon.info/ pristupljeno 9. lipnja 2020.
  10. Voiron (engleski). paysvoironnais.info/ pristupljeno 8. lipnja 2020.
  11. Tehnologija jakih pića. vinogradarstvo.com/ pristupljeno 8. lipnja 2020.