Christopher Anderson
| Christopher Anderson | |
 C. Anderson (desno) s Mary Ellen Mark i Antoninom Kratochvilom | |
| Rođenje | Kelowna, Britanska Kolumbija, 1970. |
|---|---|
| Poznat(a) po | dokumentarnoj fotografiji |
| Zanimanje | fotograf |
| Portal o životopisima | |
Christopher Anderson - fotograf, član agencije Magnum Photos.[1] Rođen je u Kelowni u Britanskoj Kolumbiji 1970., a odrastao u zapadnom teksaškom gradu Abilenu.[2]
Christopher Anderson je prvi put dobio priznanje za svoje fotografije 1999. kad se ukrcao u drveni čamac s haićanskim izbjeglicama koji su pokušali otploviti u SAD. Čamac nazvan "Believe In God" je potonuo na Karibima. Za te je fotografije 2000. primio zlatnu medalju Robert Capa.[3]
Andersonove rane fotografije iz konfliktnih zona poput Afganistana, Iraka, Libanona, Izraela i Palestine postale su svjetski poznate, te je dobio dvije nagrade organizacije World Press Photo, i proglašen je časopisnim fotografom godine.[4]
Godine 2004. Anderson je počeo putovati u Venezuelu s ciljem da dokumentira zemlju za vrijeme predsjedništva Huga Cháveza. Rezultat je bila knjiga Capitolio,[5] proglašena jednom od najboljih fotografskih knjiga 2010. na festivalu knjige Kassel u Njemačkoj.[6] Sljedeće godine, 2011., Anderson je pretvorio Capitolio u aplikaciju za iPhone i iPad, što je čini prvom fotografskom knjigom koja je pretvorena u aplikaciju za takve uređaje. Njegova trenutna fotografija predstavlja kombinaciju žanrova, od dokumentarne fotografije do umjetnosti i portreta poznatih osoba (Lady Gaga, Al Gore, Michael Bloomberg, Barack Obama i dr.) i mode.[7][8]
Anderson je bio jedan od ranih članova agencije VII koju su stvorili fotografi James Nachtwey i Antonin Kratochvil 2001.[9] Napustio je agenciju 2004. i pridružio se Magnum Photosu 2005. Radio je kao ugovorni fotograf za Newsweek i časopise National Geographic, te je trenutno prvi "gostujući fotograf" u časopisu New York,[2][10][11] gdje surađuje s urednicima Adamom Mossom i Jody Quon.[1]
- Nonfiction, New York, 2003., ISBN 0970576811
- Capitolio, Ciudad de México, 2009., ISBN 8492480572
- Sete # 12, Marseille, 2012., ISBN 2849952338
- Son, Heidelberg, 2013., ISBN 978-3-86828-390-7
- Kodakov mladi fotograf godine (1999.)[12]
- nominacija za Pulitzerovu nagradu časopisa The New York Times (2000.)[13]
- Zlatna medalja Robert Capa (2000.)[14]
- Časopisni fotograf godine (2005.)[15]
- World Press Photo (2007.)[16]
- Stipendija Getty (2008.)[17]
- World Press Photo (2008.)[18]
- 2003. - Nonfiction, InCamera, New York, SAD
- 2010. - Capitolio
- 2010. - Moda, Centar suvremene umjetnosti, Winzavod, Moskva, Rusija
- 2011. - Son, Festival fotografije LOOK3, Charlottesville, Virginia
- 2012. - Son, Galerija Magnum, Pariz, Francuska
- 2004.
- 2006. - Off Broadway, PAC Padiglione d’Arte Contemporanea, Milano
- 2008. - Magnum Photos 60 years, Muzej Stedelijk, Amsterdam
- 2009.
- 2010.
- ↑ a b Christopherandersonphoto.com, Biography Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2018. (Wayback Machine), preuzeto 15. siječnja 2018.
- ↑ a b Matthews, K.O., Fair Game: An Interview with Christopher Anderson Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2018. (Wayback Machine), GUP Magazine, 12. lipnja 2013.
- ↑ PR Newswire, Overseas Press Club Presents 20 International Reporting Awards, 26. travnja 2001.
- ↑ World Press Photo, Christopher Anderson, preuzeto 15. siječnja 2018.
- ↑ Anderson, C., Capitolio, Meksiko, 2009., ISBN 8492480572
- ↑ Fotobookfestival Kassel, Christopher Anderson Capitolio, preuzeto 15. siječnja 2018.
- ↑ Garrett, J., What's Like to Photograph the President, Wired, 10. prosinca 2016.
- ↑ Noble, L., Christopher Anderson, The Photographic Journal, 7. ožujka 2016.
- ↑ Laurent, O., VII Photo rises to challenges of changing photographic landscape with dynamic new agency model, British Journal of Photography, 21. svibnja 2014.
- ↑ Stoeffel, K., New York Names Christopher Anderson Photographer-In-Residence, Observer, 9. siječnja 2012.
- ↑ Schaffer, G., Christopher Anderson- Return of the Staff Photographer, aPhotoEditor, 17. siječnja 2012.
- ↑ National Geographic, Christopher Anderson Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2018. (Wayback Machine), 25. travnja 2016.
- ↑ Anderson, C., Son, Heidelberg, 2013., ISBN 978-3-86828-390-7
- ↑ Bayley, B., The Way Christopher Anderson Sees the World Is Amazing, Vice, 21. ožujka 2013.
- ↑ POYi, First Place Christopher Anderson Magnum, preuzeto 20. siječnja 2018.
- ↑ World Press Photo, Christopher Anderson - People in the News, second prize singles Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2018. (Wayback Machine), 27. studenog 2006.
- ↑ Getty Images, Chris Anderson Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. prosinca 2013. (Wayback Machine), preuzeto 20. siječnja 2018.
- ↑ World Press Photo, Christopher Anderson - Daily Life, third prize stories Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2018. (Wayback Machine), preuzeto 20. siječnja 2018.
- ↑ Photography Now, Christopher Anderson, preuzeto 20. siječnja 2018.
- ↑ Culturenet, WAR by VII: USA-Afganistan-Iraq, preuzeto 20. siječnja 2018.
- Christopherandersonphoto.com - službena stranica
- Christopher Anderson na Magnum Photos
- Lignel, B., Interview: A Conversation with Christopher Anderson, ASX, 2. prosinca 2012.
- Estrin, J., Father, Son, Husband, War Photographer, Lens, The New York Times, 1. lipnja 2011.
- Kanal QTV-a na YouTubeu: Magnum Photo's Christopher Anderson
- Kanal World Press Photo na YouTubeu: Predavanje Christophera Andersona, I. dio