Cikladi

Koordinate: 37°00′N 25°06′E / 37.00°N 25.10°E / 37.00; 25.10
Izvor: Wikipedija
Položaj Ciklada na zemljovidu Grčke

Cikladi ili Kikladi (grčki:Κυκλάδες) je naziv za skupinu otoka u Egejskom moru,[1] koja se nalazi jugoistočno od centralnog dijela grčkog kopna Atike i sjeverno od otoka Krete. Cikladi su grčkom aministrativnim ustrojem, jedinstvena teritorijalna jedinica Prefektura Cikladi, u sklopu veće teritorijalne jedinice Periferije južni Egej. Ime su dobili od grčke riječi: okolo (κυκλάς), a mislilo se na sve otoke koji se nalaze okolo svetog (u doba antike) otoka Dela.

Cikladi su otočna skupina od čak 220 otoka, od kojih je većina mala i nenastanjena, veći otoci su;

Grad Ermoupolis, na otoku Siros, je administrativni centar Prefekture Cikladi.

Najveći otoci Ciklada su Naksos, Andros, Milos i Par.

Zemljopisne odlike[uredi | uredi kôd]

Cikladi su brdoviti otoci, kameniti, sušni, s vrlo malo vegetacije. Jedino su manje kotline i udoline plodne i zelene tijekom cijele godine. Dva otoka ove otočne skupine su vulkanskog podrijetla; Milos i Santorini.

Klima na Cikladima je tipično sredozemna. Tijekom dugih i žarkih ljeta, ima vrlo malo oborina, tako da su česte suše. Zime su blage i umjerene, ali tada pušu snažni vjetrovi iz Male Azije, tako da obriju sve više raslinje. Otoci bliže kopnu imaju izvore podzemnih voda, dok su oni udaljeniji (južniji) lišeni podzemnih izvora. Biljni i životinjski svijet je onaj tipičan za Sredozemlje. Zbog nedostatka vode, ali i neplodne zemlje ( izuzetak je otok Naksos) poljoprivreda nije osobito razvijena, dominira uzgajanje maslina, vinove loze uz voće i žitarice. U rijetkim navodnjavanim područjima uzgajaju se agrumi, krumpir i duhan.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Zemljovid Egejskih otoka
Plaža na otoku Andros

Za Ciklade je izuzetno važno razdoblje kasnog neolita i mlađeg brončanog doba, razdoblje koje zovemo Cikladska kultura, koja je kasnije imalo veze s Kretskom kulturom. Cikladska kultura je nestala poslije velike erupcije vulkana na otoku Santoriniju, koji uništio veći dio otoka.

Santorini- tipična arhitektura na Cikladima
Sjedište prefekture Cikladi, grad Ermoupolis

Tijekom klasičnog perioda stare Grčke Cikladi su bili niz malih, ali značajnih grčkih polisa. U to doba osobito se isticao Delski savez. Nakon toga Cikladima vlada Rimsko Carstvo, a potom Bizant.

Nakon križarskog osvajanja Konstantinopolisa, 1204. g. Cikladi dolaze pod vlast Mlečana, pod kojima ostaju do sredine XVI st. Duga vladavina Mlečana, ostavila je traga u arhitekturi i religiji, tako na otocima postoji velika zajednica grkokatolika osobito na otocima Sirosu i Tinosu. Nakon pada otoka pod otomansku vlast, Cikladi su i nadalje zadržali neku vrst autonomije i razvijali se nezavisno od glavnine matice zemlje. Danas su otoci jedna od najvažnijih turističkih destinacija Grčke, zbog toga danas imaju porast broja stanovnika.

Arheološka iskapanja[uredi | uredi kôd]

Ritualne statue iz vremena Cikladske kulture

Prva arheološka iskapanja na otocima provedena su 1880-ih pod nadzorom Britanske škole iz Atene i grčkog arheologa Christosa Tsountasa. Ona su obuhvatila nekropole na nekoliko otoka, rezultat njihova otkrića bila je spoznaja o zasebnoj neolitskoj kulturi "Cikladskoj kulturi". Cikladska kultura je bila spoj kulturnih utjecaja iz Anatolije (i starih kultura bliskog Istoka) i kontinentalne Grčke.

Najpoznatiji nalazi te kulture su brojne male mramorne skulpture ženskih idola, mramorne glave (koje su svoj utjecaj imale na suvremene kipare Constantina Brancusija i Jeana Arpa

Pozivni brojevi[uredi | uredi kôd]

Tipična slika s Ciklada, crkvica na otoku Naksos
22810 - otoci Siros, Kitnos, Serifos
22820 - Andros
22830 - Tinos
22840 - otoci Par i Sifnos
22850 - otoci Amorgos i Naksos
22860 - otoci Folegandros, Ios, Santorini i Sikinos
22870 - Kimolos i Milos
22880 - Kea
22890 - Mikonos

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. LZMK / Proleksis enciklopedija: Cikladi. Pristupljeno 29. siječnja 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]