Mušmula
| Mušmula | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Amygdaloideae |
| Tribus: | Maleae |
| Podtribus: | Mespilinae |
| Rod: | Mespilus |
| Vrsta: | M. germanica |
| Dvojno ime | |
| Mespilus germanica (L.) | |
| Baze podataka | |
Mušmula (lat. Mespilus germanica; sin. Crataegus germanica) je veliki listopadni grm ili malo stablo. Iako prevedeni latinski naziv znači njemačka mušmula, potječe iz jugozapadne Azije i jugoistočne Europe, a u Njemačku su je donijeli Rimljani.
Opis[uredi | uredi kôd]
Zahtjeva topla ljeta i blage zime. Staništa su joj suha i sunčana mjesta. Pod idealnim uvjetima, ova biljka naraste do 8 m visine. Ima jako kratak životni vijek, živi 30-50 godina. Listovi su joj tamno zeleni i eliptični, 8-15 cm dugi i 3-4 cm široki. S donje strane su jako dlakavi. Jako su lijepe crvene boje u jesen, prije nego što otpadnu.
Cvjetovi narastu u kasno proljeće, od svibnja do lipnja. Bijele su boje, dvospolni su i oprašuju ih pčele. Imaju velike prašnike.
Okrugli i kruškoliki plod, u kojem je 5 krupnih, stelarnih sjemenki, ima čašku na vrhu i boja mu je žutozelena do tamnosmeđa. U svježem stanju mušmula nije jestiva, jer je njeno tada meso ploda pretrpko i prekiselo za jesti. Tek kada plod odstoji i macerira, čime poraste razina šećera može se jesti kao mekana, ukusna kašasta poslastica.Sadrži 6 - 17 % šećera,3 - 4 % škroba,do 1 % pektina ,te oko 22 - 30 mg/100 g vitamina C.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Mušmula se već oko tri tisuće godina uzgaja u regiji Kaspijskog jezera (sjeverni Iran). Uvedena je u Grčku oko 700. godine prije Krista, a u Rim oko 200. godine prije Krista. To je bilo važno voće tijekom rimskih i srednjovjekovnih vremena. Do 17. i 18. stoljeća, zamijenjena je uzgojem drugih vrsta voća, pa se tako danas rijetko uzgaja.
Sorte[uredi | uredi kôd]
"Krupna nizozemska", "Sans pepins", "Royal", "Krim", "Nottingham", "Macrocarpa", "Mađarska".[1]
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Phipps, J.B.; O’Kennon, R.J.; Lance, R.W. 2003. Hawthorns and medlars. Royal Horticultural Society, Cambridge, U.K.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
www.agroklub.com/sortna-lista/voce/musmula-344/
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b http://www.kuegler-textoris.de/Wildobst_Diplomarbeit_Zeitlhoefler_2002.pdf Pristupljeno 12.09.2015.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Crataegus germanica |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crataegus germanica |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Crataegus germanica |