Danijel Labaš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Danijel Labaš (Stari Golubovec, 29. studenoga 1965.) je izvanredni profesor, znanstvenik i vodeći hrvatski komunikolog. Inicijator i voditelj je projekta Djeca medija.

Biografija[uredi VE | uredi]

Teološki je studij završio 1990. godine na Papinskome sveučilištu Gregorijana u Rimu, a doktorat je u istome gradu postigao na Fakultetu znanosti društvene komunikacije Papinskoga sveučilišta Salezijana 1997. godine. Za disertaciju na temu “Funkcioniranje načela odgovornosti u etičkom utemeljenju informacije-komunikacije” nagrađen je Rektorovom nagradom.
Po povratku u Hrvatsku bio je zaposlen kao zamjenik direktora Informativne katoličke agencije u Zagrebu, urednik informativnog programa Hrvatskoga katoličkog radija te kao novinar i urednik u Glasu Koncila, gdje je i dalje mentor mladim novinarima.[1]

Na Hrvatskim studijima zaposlen je od 2007. godine. Od 2008. do 2012. bio je pročelnik je Odjela za komunikologiju na Hrvatskim studijima. Od 2010. do 2014. bio je prodekan, od 2010. do 2012. kao povjerenik za znanost, međunarodnu i međusveučilišnu suradnju, a od 2012. do 2014. obnašao dužnost povjerenika za nastavu i studente.[2]

Nastavna djelatnost[uredi VE | uredi]

Predaje kolegije Osnove komunikologije, Novinarska etika, Semiotika u masovnom komuniciranju, Medijska pedagogija, Sociološki aspekti masovnih komunikacija te Film i religija.

Znanstveni interes[uredi VE | uredi]

Područja njegova znanstvenoga zanimanja su deontologija medija i novinarska etika, semiotika i sociologija medija, medijska pedagogija, neverbalna komunikacija te odnos filma i religije. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova te sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, okruglim stolovima, stručnim tribinama i u televizijskim i radijskim emisijama.

Društveni angažman[uredi VE | uredi]

Predsjednik je Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu i voditelj projekta Djeca medija. Član je više strukovnih udruga te Odjela za medije Matice hrvatske i Organizacijskog odbora Komunikološke škole.

Izvori[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]