Komunikacijske znanosti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Komunikacijske znanosti predstavljaju akademsko područje koje se bavi procesom komunikacije. Obično se drži da komunikacijske znanosti čine komunikologija, javni mediji (masovni mediji, mediologija), novinarstvo i odnosi s javnošću.

Razvoj komunikacijskih znanosti[uredi VE | uredi]

Početke komunikacijskih znanosti možemo prepoznati u prvim raspravama o pojavi i značenju periodičnoga tiska, negdje u 17. stoljeću. Lingvisti, pravnici, povjesničari, moralisti raspravljali su o novom fenomenu koji je dobivao sve veću važnost u životu ljudi. U Europi do šezdesetih godina 20. stoljeća medijima i medijskom komunikacijom bave se uglavnom humanističke znanosti interdisciplinarno. Na njemačkom jezičnom području to se zove publicistička znanost. Početkom šezdesetih godina u Europu dolaze prvi rezultati američkih istraživanja masovne komunikacije metodama društvenih znanosti, iznad svega psihologije, sociologije i politologije. Otada u istraživanju medija i masovne komunikacije prevladava pristup društvenih znanosti, ali ni humanistički nije posve nestao.

Podjela komunikacijskih znanosti[uredi VE | uredi]

Danas se može govoriti o sljedećim komunikacijskim znanostima:

Komunikologija[uredi VE | uredi]

Komunikologija u širem smislu bavi se svim aspektima komunikacije, s time da je društvena komunikacija putem masovnih medija potaknula njezin razvoj i nametnula većinu njezinih sadržaja.

Javni mediji (masovni mediji, mediologija)[uredi VE | uredi]

Kako se komunikologija kao društvena znanost bavi više samim procesom masovne komunikacije s jakim naglaskom na njezinoj djelotvornosti, pa same medije promatra samo kao tehnička sredstva, u posljednje vrijeme svoje obrise dobiva posebna grana koja istražuje masovne medije više s gledišta humanističkih i društvenih znanosti, od estetike preko prava do ekonomije, usvajajući pritom i rezultate klasične publicističke znanosti. Hrvatski Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama zasada tu znanost pokriva nazivom javni mediji. No, postupno se za ovu znanost uvodi termin mediologija.

Novinarstvo[uredi VE | uredi]

Novinarstvo je prvotno praktična vještina oblikovanja sadržaja za masovnu komunikaciju, ali već desetljećima postoji i kao sveučilišna disciplina za naobrazbu novinara. U njezinu se okviru uči uvod u praktični rad, ali se i znanstvenim instrumentarijem istražuju pravila toga rada i okolnosti u kojima se on odvija.

Odnosi s javnošću[uredi VE | uredi]

Odnosi s javnošću posljednja je grana kojoj, upravo zahvaljujući medijima i njihovu sve većem značenju u društvenom životu, sve veću pažnju moraju posvećivati organizacije, i na području državne uprave i u ekonomskom sektoru i u organizacijama civilnoga društva.

Ove su definicije vjerojatno privremene, kao i pokušaj razgraničenja, jer se medijska komunikacija i u svojoj tehničkoj podlozi i u oblicima svojih sadržaja i prijenosa naglo razvija i raste te neko područje može vrlo brzo toliko narasti da će se njime morati baviti posebna znanstvena grana.

Komunikacijske znanosti u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj se začeci komunikacijskih znanosti mogu vidjeti u prvim povijesnim prikazima razvoja novinarstva već u 19. stoljeću. Prva novinarska škola bila je organizirana 1949. godine, ali je nakon dvije godine prestala postojati. Prvi sveučilišni studij novinarstva uveden je u Zagrebu, na Fakultetu političkih znanosti, 1970. godine. Do 1975. trajao je godinu dana, a potom dvije godine, vezan uz dvije godine politologije, a 1986. uveden je na istom fakultetu četverogodišnji studij novinarstva. Trajna je rasprava oko toga je li novinarstvo znanost ili samo vještina (ili čak zanat). Ono je u prvom redu vještina, ali je vrlo brzo dobilo toliko društveno značenje da ga se počelo i znanstveno istraživati te njegov današnji sveučilišni studij uključuje mnoge sadržaje drugih komunikacijskih znanosti.

Matična ustanova komunikacijske znanosti u Hrvatskoj je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje se one shvaćaju kao dio informacijskih znanosti. Odsjek za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu osnovan je 1981. godine najprije pod imenom Odsjek za bibliotekarstvo i društveno-humanističku informatiku.

Značajno je napomenuti da je studij Društveno-humanističke informatike nastao 1976. god. na osnovu inicijative tada studenata Filozofskog fakulteta, D. Ibrišimovića, V. Kirinić, M. Matošića, M. Novak, Z. Papeša, G. Pavelića, M. Šmit te se oni smatraju njegovim utemeljiteljima prema dokumentima Komisije za unapređenje nastave 1975-76 te Savjeta Ff kao i u vezi odobrenja ovim studentima tada viših godina za dopunski upis prve godine DHI.

Tim dvjema katedrama dodana je Katedra za pismene sustave. U nastavu se nastojalo inkorporirati nova znanja i vještine vezane uz razvoj informacijske tehnologije. Godine 1984. Odsjek je preimenovan u Odsjek za informacijske znanosti, a utemeljene su i nove katedre za arhivistiku i muzeologiju te odobren četverogodišnji dvopredmetni studij informacijskih znanosti sa smjerovima bibliotekarstvo, arhivistika, muzeologija i opća informatologija. Od akademske godine 1996./97. postoji poslijediplomski studij informacijskih znanosti sa smjerovima arhivistika, informatologija, bibliotekarstvo i muzeologija. Danas Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu čini sedam katedara i to: za arhivistiku i dokumentalistiku, za bibliotekarstvo, za društveno-humanističku informatiku, za knjigu i nakladništvo, za leksikografiju i enciklopediku, za muzeologiju i za organizaciju znanja.

Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, ima u svom preddiplomskom studiju smjerove Informacijski sustavi i Poslovni sustavi, a u diplomskom dijelu Informacijsko i programsko inženjerstvo, Baze podataka i baze znanja, Organizacija poslovnih sustava, Informatika u obrazovanju.

Sadašnji Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama pod informacijske znanosti uvrštava sljedeće grane: arhivistika i dokumentalistika, informacijski sustavi i informatologija, knjižničarstvo, komunikologija, leksikografija i enciklopedistika, muzeologija, novinarstvo i javni mediji (NN 2005, br. 76).

Komunikologija, novinarstvo i javni mediji grane su koje se unutar ovog popisa prepoznaju kao komunikacijske znanosti. One su nastale iz drugih potreba i obuhvaćaju drugo područje istraživanja i djelovanja, iako ima i preklapanja s informacijskim znanostima. Na susretu članova Vijeća područja humanističkih i društvenih znanosti na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 16. siječnja 2006. godine, predstavnici Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskih studija s predstavnicima Filozofskoga fakulteta složili su se oko prijedloga da se sadašnje polje informacijskih znanosti nazove dvojno: Informacijske i komunikacijske znanosti, a da kao grane koje pripadaju komunikacijskom dijelu područja budu: komunikologija i novinarstvo koji već postoje, da se grana javni mediji preimenuje u masovni mediji i da se uvedu odnosi s javnošću.

Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu 1996./1997. pokrenut je Studij novinarstva. Tijekom reformiranja programa studija prema Bolonjskoj deklaraciji preimenovan je u Studij komunikologije, a sadržaj studija preorijentiran je na komunikacijske znanosti u cijelosti, s mogućnošću specijalizacije s područja praktičnog novinarstva (smjerovi agencije-tisak i radio-televizija) i odnosa s javnošću na preddiplomskog razini te masovnih medija, istraživanja masovne komunikacije i odnosa s javnošću, na diplomskog razini.

Literatura[uredi VE | uredi]

Juraj Mirko MATAUŠIĆ (ur.), Komunikacijske znanosti. Znanstvene grane i nazivlje. Hrvatski studiji, Zagreb 2007. ISBN 978-953-6682-75-1

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]