Prijeđi na sadržaj

Debbie Harry

Ovo je izdvojeni članak – siječanj 2021. Kliknite ovdje za više informacija.
Ovo je jubilarni 222.000 članak. Kliknite ovdje za više informacija.
Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Deborah Ann Harry)

Debbie Harry
Debbie Harry, 1977. godine
Rodno imeAngela Trimble
Ostala imenaDeborah Ann Harry
Rođenje Miami, Florida, SAD;
1. srpnja 1945.
Žanrovirock, punk, disco, pop, novi val
Instrumentvokal
Djelatno razdoblje1964. – danas
Producentska kućaPrivate Stock, Chrysalis, Geffen Records, Epic Records, Sire, Eleven Seven
AngažmanBlondie
WWW
Stranicahttp://www.debbieharry.com

Deborah Ann Harry, poznatija kao Debbie Harry (rođ. Angela Trimble; Miami, 1. srpnja 1945.) američka je pjevačica, tekstospisateljica, manekenka i glumica. Poznata je kao glavna pjevačica novovalskog sastava Blondie. Zajedno sa sastavom postigla je znatan komercijalni uspjeh, a veliki broj njezinih izdanja našao se na ljestvicama u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji u razdoblju od 1979. do 1981. godine.

Rođena je u Miamiju, a odrasla je u New Jerseyju, gdje je i usvojena. Nakon pohađanja fakulteta radila je na velikom broju poslova, bila plesačica, tajnica i Playboy-zečica, prije nego što se oprobala u glazbi. Bila je jedna od osnivača sastava Blondie, 1974. godine u New Yorku, s kojim je objavila veliki broj pjesama.

Godine 1981. objavila je prvi samostalni album pod nazivom KooKoo, ukupno pet studijskih albuma i tri kompilacije. Nakon pauze od glazbe posvetila se glumačkoj karijeri i pojavljuje se u velikom broju filmova uključujući: Union City, Videodrome, Body Bags, Cop Land i mnoge druge.

Sastav Blondie se krajem 1990-ih ponovno okupio i objavio nekoliko albuma, a Harry je osim glazbene karijere, nastavila i glumačku.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo, rane godine

[uredi | uredi kôd]

Rođena je kao Angela Trimble, 1. srpnja 1945. godine u Miamiju.[1] Kada je imala tri mjeseca usvojili su je Richard i Catherine Harry, vlasnici trgovine u gradu Hawthorneu i dali joj ime Deborah Ann Harry. Debbie je saznala da je usvojena kada je imala četiri godine, a krajem 1980-ih pronašla je svoju majku, koja je bila pijanistica i nije željela ostvariti kontakt s kćeri.[2][3][4] Veći dio djetinjstva je provodila igrajući se u šumi pokraj svoje kuće.[5]

Pohađala je srednju školu u Hawthorneu koju je završila 1963. godine. Diplomirala je 1965. na sveučilištu Centenary u Hackettstownu u umjetničkom području.[6] Prije nego što je počela pjevati, preselila se u New York i krajem 1960-ih radila godinu dana kao tajnica radijske postaje BBC-a.[7] Nakon toga radila je kao konobarica u noćnom klubu i restoranu u New Yorku, potom kao go-go plesačica u diskoteci u Union Cityu, a nakon toga kao Playboy-zečica.[8][9][10]

Glazbena karijera

[uredi | uredi kôd]

1966. – 1975.: Početak karijere i osnivanje sastava Blondie

[uredi | uredi kôd]

Krajem 1960-ih godina, Debbie je započela glazbenu karijeru kao vokalistica folk rock sastava The Wind in the Willows, koji je 1968. godine objavili album za izdavačku kuću Capitol Records.[11][12] Godine 1974. Debbie je pristupila sastavu Stilettoes zajedno s Eldom Gentilom i Amandom Jones. Ubrzo nakon toga, sastavu se pridružuje Chris Stein, koji je počeo zabavljati se s Debbie.[13][14][15][16] Nakon što je napustila sastav Stilettoes, Debbie i Chris zajedno osnivaju sastav Angel and the Snake s Tishom i Snookyem Bellomo. Nakon toga, Debbie i Chris su osnovali sastav Blondie.[17] Ubrzo nakon osnivanja, grupa je često imao nastupe u klubovima Max's u Kansas City i CBGB u New Yorku.[9]

1976. – 1980.: Priznanje na sceni i postizanje uspjeha

[uredi | uredi kôd]
Debbie Harry tijekom nastupa sastava Blondie, 1977. godine

Zbog svoje fotogeničnosti, odvažnog izbora odjeće i duge plave kose, Debbie je brzo postala ikona punk-glazbe.[18][19] U lipnju 1979. godine, sastav Blondie predstavljen je na naslovnoj stranici časopisa Rolling Stone.[20] Istoimeni album "Blondie" su objavili 1976. godine, a našao je se na četrnaestom mjestu top-ljestvice u Australiji i sedamdeset i petom mjestu u Ujedinjenom Kraljevstvu.[21] Drugi studijski album pod nazivom Plastic Letters objavljen je u veljači 1978. godine i postigao je veliki uspjeh van Sjedinjenih Država.[22][23][24] Treći studijski album sastava pod nazivom Parallel Lines objavljen je 23. rujna 1978. godine, a postigao je veliki međunarodni uspjeh.[25] Na albumu se nalazi hit singl Heart of Glass koji je bio na prvom mjestu u Sjedinjenim Državama i prodato je dva milijuna primjeraka.[26] Pjesma je također bila na prvom mjestu top-ljestvice u Velikoj Britaniji i drugi najprodavanija singlica 1979. godine. Uspjeh sastava nastavljen je izdanjem albuma Eat to the Beat, 13. listopada 1979. godine.[27] Album Autoamerican objavljen je u studenom 1980. godine i bio je treći na listi u Ujedinjenom Kraljevstvu i sedmi na listi u Sjedinjenim Državama. Pjesme Call Me, Atomic, The Tide Is High i Rapture bile su na prvim mjestima ljestvica u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Debbie i Chris su se sprijateljili s umjetnikom-grafita Fab 5 Freddy, koji ih je upoznao s novonastalnom hip hop scenom u Bronxu. Preko njega, sastav se povezuje s reperom Grandmaster Flashom.[28] Nakon toga, Debbie se sprijateljila s američkim slikarom Andyem Warholom koji je stvorio malu seriju od četiri portreta Debbie u različitim bojama, a fotografije su bile izložene na izložbi u Londonu 2013. godine. Njezina suradnja s Warholom se nastavila i bila je njegov gost u MTV emisiji Petnaest minuta Andya Warhola.[29]

1981. – 1987.: Solo-karijera i početci glumačke karijera

[uredi | uredi kôd]

Godine 1981., Harry objavila u medijima da njezino ime nije "Blondie" niti "Debbie", već Deborah Harry.[30] Solo-karijeru započela je objavljivanjem albuma KooKoo 1981. godine, koji su producirali Nile Rodgers i Bernard Edwards, a album je bio na dvadeset i petom mjestu u Sjedinjenim Američkim Državama i šestom mjestu top-ljestvice u Ujedinjenom Kraljevstvu.[31] Albumu je kasnije uručen zlatni certifikat u Sjedinjenim Državama ali i srebrni u Ujedinjenom Kraljevstvu.[32] Prvi albumski singl pod nazivom Backfired bio je na četrdeset i trećem mjestu američke liste Billboard Hot 100, dvadeset i devetom mjestu Dance club-liste i trideset i drugom mjestu liste singlova u Ujedinjenom Kraljevstvu.[31] Drugi singl pod nazivom The Jam Was Moving bio je na osamdeset i drugom mjestu liste u Sjedinjenim Državama.

Nakon godinu dana pauze od glazbe, Debbie je objavila svoj šesti studijski album pod nazivom The Hunter, u svibnju 1982. godine.[33][34] Album nije bio uspješan koliko njezini prethodni, a svjetska turneja na kojoj je Debbie trebala promovirati album je otkazana zbog slabe prodaje karata za koncerte. U ovom razdoblju, Chris Stein se razbolio, a zbog toga i padaju prodaje sastava Blondie. Nakon što je sastav Blondie raspušten 1982. godine, Debbie se slabo bavila glazbom jer je brinula o bolesnom partneru Steinu. Godine 1983. objavila je singlicuRush koja nije imala komercijalni uspjeh. Iste godine Debbie je igrala glavnu ulogu u filmu 'Videodrome.[35] Za svoju ulogu dobila je sjajne kritike od strane filmskih kritičara.[36][35]

Godine 1985., Debbie je objavila singl Feel The Spin, koji također nije doživio veliki komercijalni uspjeh. Drugi solo album pod nazivom Rockbird objavljen je 15. studenog 1986. godine. Bio je na devedeset i sedmom mjestu liste u Sjedinjenim Državama i trideset i prvom mjestu liste u Ujedinjenom Kraljevstvu.[31] Singl French Kissin' postigao je blagi komercijalni uspjeh u Sjedinjenim Državama, a u Ujedinjenom Kraljevstvu bio je osmi među deset najboljih singlova.[37] Ostali singlovi s albuma su Free to Fall i In Love with Love koji je bio na prvom mjestu Dance-liste u Sjedinjenim Državama. Također je objavljeno nekoliko remiksa te pjesme. Godine 1987. Debbie je glumila u filmu Zauvijek Lulu u glavnoj ulozi zajedno s Alecom Baldwinom.

1988. – 1996.: Glumačke karijera, nastavak glazbene solo-karijere

[uredi | uredi kôd]

Godine 1988. Debbie je snimila pjesmu Liar, Liar kao soundtrack za film Udata za mafiju iz 1988. godine. Iste godine imala je ulogu u filmu Hairspray.

Dana 16. listopada 1989. godine objavila je treći studijski album pod nazivom Def, Dumb & Blonde.[38] Prvi albumski singl pod nazivom I Want That Man bio je hit u Europi i Australiji, kao i na američkoj rock listi singlova. Zbog uspjeha singla, album je bio na dvanaestom mjestu liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje mu je dodijeljen srebrni certifikat.[31] Def, Dumb & Blonde je nakon promocije bio na sto dvadeset i trećem mjestu u Sjedinjenim Državama. Na albumu su se našle pjesme Brite Side i Sweet and Low. Pjesmu Maybe for Sure Debbie je snimila za potrebe animiranog filma Rock & Rule. Albumski singl Kiss It Better bio je na dvanaestom mjestu američke liste modernog rocka i postigao veći komercijalni uspeh od singla I Want That Man. Debbie se nakon objavljivanja albuma pojavila u filmu Priče s tamne strane, koji je objavljen 1990. godine. U ožujku 1991. godine objavljena je kompilacija pod nazivom The Complete Picture: The Very Best of Deborah Harry and Blondie na kojoj se nalazi veliki broj pjesama Debbie, a kompilacija je bila na trećem mjestu liste u Ujedinjenom Kraljevstvu.[31]

Godine 1992. u vrijeme dok je snimala pjesme za svoj četvrti solo album pod nazivom Debravation, Debbie je surađivala s njemačkim post punk sastavom Die Hau na pjesmi Don't Cross My Mind i objavila pjesmu Prelude to a Kiss kao soundtrack istoimenog filma. Također je obradila pjesmu Summertime Blues koja je služila kao soundtrack filma Ta noć u Australiji. Album Devotion objavljen je 24. kolovoza 1993. godine i na njemu se nalazi četrnaest pjesama.[39] Prvi albumski singl pod nazivom I Can See Clearly bio je na dvadeset i trećem mjestu liste u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugom mjestu Dance-liste u Sjedinjenim Državama.[31] Nakon toga objavljen je treći albumski singl pod nazivom Strike Me Pink.[40][41]

U studenom 1993. godine, Debbie je imala glazbenu turneju u Velikoj Britaniji. Na njezinom repertoaru nalazile su se pjesme s posljednjeg albuma kao i do tada neobjavljena pjesma pod nazivom Close Your Eyes, koja je snimljena 1987. godine. Početkom 1994. godine imala je turneju u Sjedinjenim Državama kako bi promovirala album Debravation.[42] Tijekom ovog razdoblja, u Velikoj Britaniji objavljeni su svi njeni solo albumi na CD izdanju i doživjeli su komercijalni uspjeh.

Sredinom 1990-ih godina, Debbie se pridružila nekoliko sastava, pristupila je jazz-ansamblu Jazz Passengers 1994. godine i pojavila se na njihovom album pod nazivom In Love. Debbie je također uspostavila suradnju s klavijaturistom Jimmyem Destrijem kako bi obradila pjesmu Don't Be Cruel, koja se našla na albumu Brace Yourself!. U istom razdoblju snimila je duet s glumcem Robertom Jacksom pod nazivom Der Einziger Weg, a pjesma je bila soundtrack filma Teksaški masakr motornom pilom, koji je objavljen 1994. godine. Pjesma je snimljena na engleskom i njemačkom jeziku. Debbie je također bila vokalistica projekta bivših članova sastava Talking Heads (Jerry Harrison, Tina Weymouth i Chris Frantz) pod nazivom the Heads, na njihovom albumu iz 1996. godine No Talking, Just Head (vokal u dvije pjesame "No Talking, Just Head" i "Punk Lolita"). Nakon toga, ponovno je surađivala sa sastavom Jazz Passengers, ovoga puta na pjesmi The City in the Sea, koja se pojavila na albumu Closed on Account of Rabies iz 1997. godine.

Zajedno s Liv Tyler pojavila se na filmu Heavy koji je objavljen 1997. godine, a bila je u ulozi konobarice njujorškog restorana. Naredne godine imala je ulogu u filmu Zemlja policajaca.

1997. – 2007.: Ponovno osnivanje sastava Blondie

[uredi | uredi kôd]
Debbie na festivalu u Danskoj, 1999. godine

Godine 1997. sastav Blondie ponovno počinje djelovati, prvi put nakon petnaest godina. Dana 23. veljače 1999. godine, sastav je objavio album No Exit, do ožujka 2006. godine prodano je 2 milijuna primjeraka diljem svijeta.[43] Vodeći albumski singl pod nazivom Maria bio je na prvom mjestu liste u Ujedinjenom Kraljevstvu i na prvom mjestu u četrnaest drugih državama diljem svijeta, kao i među deset najboljih dance-pjesama u Sjedinjenim Državama. No Exit debitirao je na trećem mjestu u Ujedinjenom Kraljevstvu i sedamnaestom mjestu u Sjedinjenim Državama.

Godine 2001. Debbie se pojavila na albumu Billya Vera pod nazivom Vibes 4, na pjesmi Me and You, kao i na albumu Andya Summersa pod nazivom Peggy's Blue Skylight, na pjesmi Weird Nightmare. Obradila je pjesmu (Ghost) Riders in the Sky koja je služila kao soundtrack za film Three Businessmen i bila dostupna za digitalno preuzimanje. U svibnju 2002. godine uspostavila je suradnju sa sastavom Jazz Passengers i orkestrom BBC Concert Orchestra, s kojima je održala koncert u Londonu. Godine 2003., snimila je pjesmu Waltzing Matilda koja se našla na albumu House Party. Dana 13. listopada 2003. godine zajedno sa sastavom Blondie objavila je album The Curse of Blondie, koji je do 9. kolovoza 2005. godine prodan u 34.000 primjeraka u Sjedinjenim Državama.[44][45]

Godine 2006. Debbie je počela raditi u New Yorku na petom solo albumu pod nazivom Necessary Evil, koji je objavljen 5. rujna 2007. godine. Na albumu se nalazi četrnaest pjesama, uključujući prvi albumski singl Two Times Blue, koji je objavljen 6. lipnja 2007. godine.[46][47]

2008. – danas

[uredi | uredi kôd]
Debbie Harry, 2011. godine

Godine 2008. Debbie je sudjelovala u snimanju albuma Folie à Deux američkog pop punk sastava Fall Out Boy, na pjesmi West Coast Smoker. Godine 2010. snimila je nekoliko solo pjesama i dueta s Nickom Cavom za glazbeni projekt pod nazivom "Jeffrey Lee Pierce".[48][49][50]

Zajedno sa sastavom Blondie, 30. svibnja 2011. godine objavila je album Panic of Girls, a iste godine i knjigu pod nazivom Debbie Harry and Blondie: Picture This.[51][52][53]

Tijekom 2014. godine, bila je gostovala je u sastavu Arcade Fire na glazbenom i umjetničkom festivalu Coachella.[54] Dana 12. svibnja 2014. godine sastav Blondie objavio je album pod nazivom Blondie 4(0) Ever, a na njemu su se našli singlovi A Rose by Any Name, Sugar on the Side i I Want to Drag You Around.[55][56][57][58] Jedanaesti studijski album grupe Blondie pod nazivom Pollinator objavljen je 5. svibnja 2017. godine. U listopada 2019. godine, Debbie je objavila memoare pod nazivom Face It.[59][60]

Privatni život

[uredi | uredi kôd]

Debbie danas živi u okrugu Monmouth u New Jerseyu i ima četiri kućna ljubimca.[61][62] Bila je u vezi s gitaristom grupe Blondie, Chrisom Steinom, ali su se razišli 1989. godine. Priznala je da su u tom razdoblju koristili drogu, a da su prestali nakon provedenoga vremena u rehabilitacijskoj bolnici.[63] Debbie je kuma Steinovim kćerkama.[64][65]

Diskografija

[uredi | uredi kôd]

Studijski albumi

[uredi | uredi kôd]

Kompilacije i ostalo

[uredi | uredi kôd]

Galerija

[uredi | uredi kôd]
  • Sastav Blondie, 1977. godine
    Sastav Blondie, 1977. godine
  • Debbie Harry, 1977. godine
    Debbie Harry, 1977. godine
  • Debbie Harry, 2008. godine
    Debbie Harry, 2008. godine

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Harry 2019, str. 8. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFHarry2019 (pomoć)
  2. ↑ Kane, Pat. 16. srpnja 2007. Feeling right at home. The Scotsman. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  3. ↑ Durrant, Sabine. 29. listopada 2002. There's something about Harry. The Guardian. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  4. ↑ Sullivan, Caroline. 23. svibnja 2011. Debbie Harry: 'I'm sort of a cult figure'. The Guardian. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  5. ↑ Harry 2019, str. 9–10. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFHarry2019 (pomoć)
  6. ↑ Centenary College Honors Deborah Harry as a Distinguished Alumna. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2012. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  7. ↑ Evans, Tim. 22. srpnja 2007. Harry's game. The Guardian. London. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  8. ↑ Simon, Scott. 5. lipnja 2010. How Times Have Changed, Ex-Playboy Bunnies Say. NPR. Actress Lauren Hutton was a Bunny, as was singer Deborah Harry...
  9. ↑ a b History of Punk The Ramones, Sex Pistols, Blondie & New York Dolls / Max's Kansas City. Maxskansascity.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. kolovoza 2012. Pristupljeno 17. rujna 2020.. former Max's waitress Debbie Harry
  10. ↑ Currently Crushing On: Debbie Harry | Fry Up Friday. Fry Up Friday. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2013. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  11. ↑ The Wind In The Willows. Discogs.com
  12. ↑ The Rolling Stone Encyclopedia Of Rock & Roll c1983, page 48.
  13. ↑ Stevie Chick, Psychic Confusion: The Sonic Youth Story (Omnibus Press, 2007). ISBN 978-0-85712-054-0
  14. ↑ Debbie Harry and Chris Stein. Red Bull Music Academy. 9. prosinca 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2018. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  15. ↑ Blondie Biography. Rockhall.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2013. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  16. ↑ Furdyk, Brent. 3. kolovoza 2019. Blondie Singer Debbie Harry Details Horrifying Sexual Assault In The 1970s. Entertainment Tonight. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. kolovoza 2019.
  17. ↑ Beckett, Warren. 23. svibnja 2011. Blondie: Panic of Girls. BitchBuzz. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2012. Pristupljeno 3. lipnja 2011.. 'Blondie' from what men would shout at her in the street
  18. ↑ On the Road Again: Blondie. USA Today. 2. rujna 2011. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  19. ↑ 30 Hottest Photographs of Debbie Harry on Stage From the Mid-1970s. Vintag.es (engleski). Pristupljeno 15. rujna 2020.
  20. ↑ More Males Per Oxide. Record Mirror (mirrored at Blondie fansite). 28. travnja 1979. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. kolovoza 2012. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  21. ↑ Ruhlmann, William. Blondie – Blondie. AllMusic. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  22. ↑ Bungey, James. Prosinac 2016. Blondie: Plastic Letters. Mojo. London (277): 107
  23. ↑ Plastic Letters – 1978. rip-her-to-shreds.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2014. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  24. ↑ Che, Cathy (1999), 'Deborah Harry: Platinum Blonde', MPG Books Ltd, Cornwall, p.77
  25. ↑ Blondie: Parallel Lines. Entertainment Weekly. New York: 85. 21. rujna 2001.
  26. ↑ Bronson, Fred. 2003. The Billboard Book of Number One Hits. Billboard Books. str. 549. ISBN 978-0-823-07677-2
  27. ↑ Coleman, Mark; Berger, Arion. 2004. Blondie. Brackett, Nathan; Hoard, Christian (ur.). The Rolling Stone Album Guide. 4th izdanje. Simon & Schuster. str. 85–86. ISBN 0-7432-0169-8. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  28. ↑ Piskor, Ed. 2013. Hip Hop Family Tree. Fantagraphics. ISBN 1606996908
  29. ↑ Gotthardt, Alexxa. 21. studenoga 2017. On His MTV Show, Andy Warhol Broke All the Rules. Artsy (engleski). Pristupljeno 15. rujna 2020.
  30. ↑ D Harry, No Exit Tour Book, (New York: Blondie Music, Inc., 1999).
  31. ↑ a b c d e f Roberts, David. 2006. British Hit Singles & Albums. 19th izdanje. Guinness World Records Limited. London. str. 245. ISBN 1-904994-10-5
  32. ↑ John, Christian. "Acufunkture" Revisited: An Interview with Nile Rodgers. PopMatters. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  33. ↑ Liner notes to 2001 remastered reissue (EMI-Capitol / Chrysalis 72435-33670-2-2). Discogs. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  34. ↑ Ralph Heibutzki. Rujan 1999. Once More (Into the Bleach): Blondie Returns For Its Fifteenth Round. rip-her-to-shreds.com. Discoveries magazine. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. rujna 2017. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  35. ↑ a b Harrington, Richard. 30. studenoga 1986. Debbie Harry, On Beyond Blondie. The Washington Post. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2019. Pristupljeno 17. rujna 2020.
  36. ↑ Hampton, Howard. 27. prosinca 2016. Experience Necessary: Deborah Harry in Videodrome. Criterion Collection. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2019. Pristupljeno 17. rujna 2020.
  37. ↑ Kent, David. 1993. Kent Music Report. Australian Chart Book. St Ives, New South Wales. ISBN 0-646-11917-6
  38. ↑ Rolling Stone, precizan nadnevak nepoznat, 1989.
  39. ↑ Deborah Harry Official Website – Debravation Producer's Cut. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. rujna 2011. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  40. ↑ Deborah Frost. 27. rujna 1993. Debravation. EW.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2021. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  41. ↑ Blondie. Strike Me Pink [UK #1] – Debbie Harry | Songs, Reviews, Credits. AllMusic. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  42. ↑ Deborah Harry Solo Appearances (gig list). Archive.blondie.net
  43. ↑ Taylor, Chuck. 18. ožujka 2006. Blondie. Billboard. 118 (11). str. 36. ISSN 0006-2510. Pristupljeno 16. rujna 2020. Prenosi Google Books
  44. ↑ Caulfield, Keith. 9. kolovoza 2005. Ask Billboard. Billboard. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  45. ↑ Shakedown: Blondie’s "The Curse of Blondie" Turns 10. wordpress.com. 8. kolovoza 2013. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  46. ↑ Debbie Harry – If I Had You – Free Music Videos on ARTISTdirect Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2012. Pristupljeno 17. rujna 2020.
  47. ↑ Debbie Harry – If I Had You. ARTISTdirect Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2012. Pristupljeno 17. rujna 2020.
  48. ↑ The Jeffrey Lee Pierce Sessions Project – We Are Only Riders. Glitterhouse Records. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2013. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  49. ↑ The Jeffrey Lee Pierce Sessions Project - The Journey is Long. Glitterhouse Records. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2012. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  50. ↑ The Jeffrey Lee Pierce Sessions Project – Axels & Sockets. Glitterhouse Records. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2014. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  51. ↑ Harry, Debbie. 2011. Foreword. Debbie Harry and Blondie: Picture This. autora Rock, Mick. Palazzo Editions. ISBN 095649420X
  52. ↑ Blondie. New Blondie Tracks for Free. www.blondie.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2020. Pristupljeno 17. rujna 2020.
  53. ↑ Mail On Sunday to release three tracks from ‘Panic Of Girls’. deborah-harry.com. 28. studenoga 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. studenoga 2013. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  54. ↑ Watch Arcade Fire Duet With Debbie Harry. Rolling Stone. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2018. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  55. ↑ Anders, Marcel. Lipanj 2014. I was criticised for being too sexual. But it was innocent compared to today. Classic Rock (197). str. 54. ISSN 1464-7834
  56. ↑ Hill, Michael. Blondie: 40th Anniversary & Blondie 4(0) Ever – Bio. South by Southwest. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  57. ↑ Blondie's Debbie Harry And Chris Stein 'Moderate' Auto-Tuned First Presidential. RTT News. 1. listopada 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2016.
  58. ↑ The Gregory Brothers; featuring Blondie. 27. rujna 2016. TRUMP VS. CLINTON (ft. Blondie) – Songify 2016. Songify the News. YouTube. Pristupljeno 24. listopada 2016.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  59. ↑ Damsker, Matt. 30. rujna 2019. Sex, drugs and rock 'n' roll: Debbie Harry tells all in Blondie memoir 'Face It'. USA Today. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. rujna 2019. Pristupljeno 17. rujna 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  60. ↑ Reed, Ryan. 29. svibnja 2019. Blondie’s Debbie Harry Memoir ‘Face It’ to Release in October. Rolling Stone
  61. ↑ Elton Inspired Debbie Harry To Help Charities. Contactmusic.com. 18. ožujka 2011.
  62. ↑ Debbie Harry: ‘Sex is what makes everything happen’. The Irish Times. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  63. ↑ Debbie Harry talks about aging and her regret at not having children. The Telegraph UK. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  64. ↑ The Tide Is High (Really), but Debbie Harry Is Staying Put. The New York Times. Pristupljeno 28. listopada 2019.
  65. ↑ Debbie Harry Auctioning Off Concert Package For Charity. Contactmusic.com. Pristupljeno 15. rujna 2020.
  66. ↑ Diskografija, Discogs, discogs.com, pristupljeno 16. rujna 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Debbie Harry
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Debbie_Harry&oldid=7030987"