Prijeđi na sadržaj

Dijana i Akteon (Tizian)

Izvor: Wikipedija
Dijana i Akteon
Tizian, 1556.1559.
ulje na platnu
185 × 202 cm
Nacionalna galerija Škotske (Edinburgh),
Nacionalna galerija (London)
Portal: Likovna umjetnost

Dijana i Akteon je renesansno ulje na platnu koje je naslikao Tizian oko 1556.1559.; jedna od njegovih ponajboljih slika iz niza od osam mitoloških slika (tzv. poeme) koje je Tizian naslikao za Filipa II. Španjolskog.

Slika prikazuje sudbonosni susret između lovca Akteona i božice Dijane (Artemide). Prema Kalimahu,[1] Artemida se kupala u šumi, a Akteon je loveći nabasao na nju i vidio je golu. Zaustavio se i buljio, očaran njezinom ljepotom. Kad ga je Artemida ugledala, kaznila ga je uzevši mu govor - ako bi pokušao govoriti, bio bi pretvoren u jelena. Kad je začuo svoje lovačke drugove, zapomogao je te je istog trenutka preobražen, a njegovi su psi navalili na nj te ga razderali na komade.[2]

Ciklus od osam slika poema Tizian je naslikao tijekom svog boravka na španjolskom dvoru u Madridu od 1553. – 1562. godine. Prva slika je bila Danaja i zlatna kiša, nakon čega slijedi Venera i Adonis, Dijana i Kalisto, Jason i Medeja, Perzej i Andromeda, Dijana i Akteon, Smrt Akteona i konačno Otmica Europe. Slike se značajno razlikuju po dimenzijama i kompoziciji, no zajednička im je poveznica Ovidijeve Metamorfoze, dok Jasona i Medeju, te Perzeja i Andromedu povezuju olimpski bogovi.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Slike su bile u kraljevskoj zbirci u Madridu sve do 1704. kada ih je kralj Filip V. darovao francuskom veleposlaniku, Louis-Philippeu Orléanskom (1747. – 1793.). Godine 1791., dvije godine prije svoje smrti na giljotini, vojvoda je prodao svoju kolekciju trgovcu umjetninama u Bruxellesu. Nakon izložbe u Londonu, ovu sliku (zajedno sa slikom iz iste serije, Dijana i Kalisto) kupio je britanski graditelj kanala i rudarski magnat, Francis Egerton, treći vojvoda od Bridgewatera, jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj.[3] Egerton je umro bez djece i dio svoje imovine, uključujući Bridgewater kolekciju, naslijedio je njegov nećak, George Gower. Dojmljivu kolekciju od oko 70 slika izložio je u svom londonskom domu, u kući Bridgewater u Westminsteru, a od 1803. u ljetnim mjesecima je bila otvorena za odabrane posjetitelje. Na početku Drugog svjetskog rata 1939. godine, zbirka je zbog zaštite preseljena u Škotsku. Od 1945. do 2009. godine, slike su bile izložene na posudbi u Nacionalnoj galeriji Škotske u Edinburghu.

Godine 2000. zbirku je naslijedio potomak Francisa Egertona, Francis Egerton, 7. vojvoda od Sutherlanda (rođen 1940.). On je 2009. godine dvije Tizianove slike ponudio raznim muzejima u Velikoj Britaniji po cijeni od 100 milijuna £.

Sliku su zajedničkim sredstvima kupili Nacionalna galerija u Londonu i Nacionalna galerija Škotske za 50 milijuna £ (dospjevši na popis najskupljih slika), uz dogovor kako će biti izložene naizmjenično u ova dva muzeja u petogodišnjem ciklusu.[4] God. 2012. ova dva muzeja su uspjeli kupiti i drugu Tizianovu sliku, Dijana i Kalisto, za 45 milijuna £.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kalimah: Peta himna
  2. Ovidije, Metamorfoze 3, str. 135.-250. prijevod Herberta Hungera: Lexikon der griechischen und römischen Mythologie („Rječnik grčke i rimske mitologije”), Rowohlt, Reinbek b., Hamburg, 1974. ISBN 3-499-16178-8
  3. Ian Jack, The industrial revolution brought Titians and Renoirs to Scotland, The Guardian, London (engl.) Pristupljeno 12. listopada 2016.
  4. Hans Pietsch, Diana und Aktaion AnkaufArhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2015. (Wayback Machine), Art 2., 2. veljače 2009. (njem.) Pristupljeno 12. listopada 2016.
  5. Lynn Chadwick, Titian masterpiece Diana and Callisto saved for the nation, BBC News and Entertainment, 2. ožujka 2012. (engl.) Pristupljeno 12. listopada 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]