Dilenijevke
| Dilenijevke | |
|---|---|
_(6430631879).jpg) ilustracija, Dillenia triquetra | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Dillenianae |
| Red: | Dilleniales DC. ex Bercht. & J. Presl, 1820 |
| Porodica: | Dilleniaceae Salisb., 1806[1807] |
| Baze podataka | |
Dilenijevke (lat. Dilleniaceae) porodica je drvenastih i rjeđe zeljastih Magnoliopsida i jedina porodica reda Dilleniales DC. ex Bercht. & J.Presl. Salisbury je ime porodice objavio 1807. u Paradisus Londinensis; ime je zaštićeno (nomen conservandum). Tipski rod je Dillenia L., čija je tipska vrsta Dillenia indica L. Kew danas prihvaća 11 rodova, dok noviji izvori procjenjuju porodicu na nešto više od 600 vrsta.
Red Dilleniales objavljen je 1820. u djelu O přirozenosti rostlin, a WFO ga prihvaća s jednom jedinom porodicom — Dilleniaceae.[1]
Predstavnici porodice uglavnom su stabla, grmovi i drvenaste penjačice, a rjeđe trajne zeljaste biljke. Listovi su pretežno naizmjenični i spiralno raspoređeni, jednostavni, rjeđe duboko urezani ili sastavljeni, najčešće bez palistića. Plojka je često kožasta ili hrapava zbog silicificiranih dlačica. Za mnoge vrste vrlo su karakteristične jake, gotovo paralelne sekundarne žile koje se pružaju ravno prema zupcima ruba lista, uz poprečno povezane tercijarne žile.[2]
Cvjetovi su većinom dvospolni, pravilni ili rjeđe dvobočno simetrični, pojedinačni ili skupljeni u terminalne odnosno pazušne cvatove. Lapova je obično pet, ali njihov broj može biti od tri do dvadesetak; slobodni su, preklapaju se i ostaju na plodu, a u nekih se rodova znatno povećavaju tijekom dozrijevanja. Latica je najčešće pet, slobodne su, često žute ili bijele i nerijetko zgužvane u pupu.[3]
Prašnika je najčešće mnogo, ponekad nekoliko desetaka ili više stotina; mogu biti slobodni ili skupljeni u snopiće. Antere se u mnogim rodovima otvaraju porama, pa je oprašivanje vibracijom pčela često. Ginecej se sastoji od jednoga do više plodnih listova, koji mogu biti slobodni ili djelomično srasli. Plodovi su najčešće mjehuri, ali se pojavljuju i bobe, tobolci te drugi tipovi plodova. Sjemenke često imaju mesnati arilus, a raznose ih ptice, sisavci ili, kod pojedinih Hibbertia, mravi.[4]
Porodica je uglavnom pantropska, s prodorom u suptropska i topla umjerena područja, osobito Australije. Rodovi su geografski vrlo zanimljivo razdijeljeni: Curatella, Davilla, Doliocarpus, Neodillenia i Pinzona ograničeni su na Neotropik; Acrotrema, Didesmandra, Dillenia i Schumacheria pripadaju Starom svijetu, dok je golemi rod Hibbertia najvećim dijelom australski. Tetracera je jedini pravi pantropski rod porodice.[5]
Položaj dilenijevki dugo je bio jedna od nejasnijih točaka klasifikacije Magnoliopsida. APG I, APG II i APG III priznavali su Dilleniaceae kao porodicu, ali je nisu pouzdano smjestili ni u jedan red; ime Dilleniales bilo je dostupno, ali se čekalo na bolje filogenetske podatke.[6]
Na temelju molekularnih rezultata Soltisa i suradnika te Ruhfela i suradnika, APG IV (2016.) prvi je u sustavu APG formalno priznao Dilleniales kao samostalan jednoporodični red, sastavljen samo od Dilleniaceae. Autori su pritom naglasili da su različite analize red smještale na različita mjesta, pa ga nisu priključili ni superrosidima ni superasteridima.[7]
APG V (2026.) ne mijenja opseg Dilleniales. Točan filogenetski položaj reda ipak još nije sasvim smiren. Velika nuklearna analiza Zuntinija i suradnika (2024.) povezala je Dilleniales s Gunnerales, dok ih je druga velika analiza iz iste godine smjestila kao sestrinsku skupinu Caryophyllales. Zbog takvog sukoba podataka samostalni status Dilleniales ostaje vrlo praktično rješenje. [4]
Suvremena filogenetska klasifikacija razlikuje četiri potporodice.[8] Smještaj rodova prema Hornu i novijoj literaturi,[2] uz današnje Kewove brojeve vrsta, izgleda ovako:
- Delimoideae Burnett — jedina pantropska potporodica i sestrinska skupina ostatku porodice.
- Tetracera (53 vrste);
- Doliocarpoideae J.W.Horn — neotropski rodovi
- Curatella (1),
- Davilla (35),
- Doliocarpus (63),
- Neodillenia (3)
- Pinzona (1).
- Hibbertioideae J.W.Horn — samo
- Hibbertia, danas s oko 387 priznatih vrsta, golema većina u Australiji.
- Dillenioideae Burnett
- Acrotrema (10),
- Didesmandra (1), — novija literatura napominje da je položaj Didesmandra u toj potporodici još donekle provizoran.
- Dillenia (60) i
- Schumacheria (3);
Zbroj trenutačnih Kewovih popisa tako daje oko 617 prihvaćenih vrsta. Hasslerov World Plants trenutačno je na vrlo sličnih 618–619 vrsta; odnosno „oko 620 vrsta”.
Pachynema R.Br. ex DC. više nije zaseban rod. Kew ga danas vodi kao sinonim roda Hibbertia, a molekularni rezultati pokazuju da je Pachynema ugniježđena unutar Hibbertia. Zato stariji popisi s 12 rodova više nisu aktualni; današnji je broj 11.
Glavni izvor: World Plants – Dilleniaceae i sinonimi Hassler i druge taksonomske baze navode tri sinonimna porodična imena:
- Delimaceae Mart.
- Hibbertiaceae J.Agardh
- Soramiaceae Martinov.
- ↑ Kew, pristupljeno 2. rujna 2026.
- 1 2 Dilleniaceae, pristupljeno 2. rujna 2026.
- ↑ KewOpis, pristupljeno 2. rujna 2026.
- 1 2 Mobot, pristupljeno 2. rujna 2026.
- ↑ Flora of Rio de Janeiro: Dilleniaceae, pristupljeno 2. rujna 2026.
- ↑ An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II, pristupljeno 2. rujna 2026.
- ↑ An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV, pristupljeno 2. rujna 2026.
- ↑ Flora of Ceará state, Brazil: Dilleniaceae, pristupljeno 2. rujna 2026.