Dirichletov aproksimacijski teorem

Izvor: Wikipedija

Dirichletov aproksimacijski teorem jedan je od najvažnijih rezultata u teoriji brojeva, a izniče u njenoj disciplini pod nazivom diofantske aproksimacije, nazvane po starogrčkom matematičaru Diofantu.

Iskaz teorema glasi ovako.

Ako su realni brojevi i , tada postoje cijeli brojevi takvi da vrijedi te .[1]

Oznaka predstavlja udaljenost od do njemu najbližeg cijelog broja. Dakle, općenito vrijedi gdje je razlomljeni dio od .

Ovaj je teorem prvi dokazao njemački matematičar Dirichlet još 1842. godine.

Motivacija[uredi | uredi kôd]

Jedno od glavnih pitanja diofantskih aproksimacija je naći racionalan broj koji dobro aproksimira zadani iracionalni broj .

Osnovni postupak koji bismo mogli učiniti je da lociramo između koja dva prirodna broja se nalazi iracionalan broj . Jasno je da su ta dva tražena prirodna broja pa se očito nalazi u segmentu .

No, ovo je prilično gruba aproksimacija. Za bolju, dijelit ćemo segment na sve više dijelova, tj. podintervala. Recimo da smo podijelili na točno jednakih dijelova.

Pitamo se koji je od racionalnih brojeva najbliži broju . Neka je to .

Očigledno je onda jer je svaki podsegment duljine pa mora biti udaljen od rubne točke podsegmenta u kojem pripada za manje od polovice njegove duljine. Valja uočiti da treba biti stroga nejednakost jer ne može biti udaljen od za točno pola duljine posegmenta, odnosno , jer je iracionalan.[2]

Vidimo da ovime birajući broj generiramo točno jedan tako da je .

No, ovo nije naročito dobra aproksimacija. Na primjer, ako želimo da bude trebamo za nazivnik uzeti čak da bi ova aproksimacija uspjela.

Dirichletov će nam teorem dati puno bolje aproksimacije, , ali za manje parova . Naime, želimo li da bude , Dirchletov teorem kaže da će postojati barem jedan broj za koji će ta aproksimacija uspjeti i to za nazivnike manje ili jednake

Dokazat ćemo Dirichletov teorem u ekvivalentnom (skaliranom) obliku, dakle

Pomoćna lema[uredi | uredi kôd]

Neka imamo dva realna broja Tada je s brojevnog pravca očito da vrijedi

Dakle, vidimo da na udaljenosti od postoji prirodni broj, i to s obje strane broja [3]

Primjer i dokaz[uredi | uredi kôd]

Uzmimo .

Dakle, želimo dokazati da među brojevima u skupu postoji barem jedan koji je udaljen od nekog cijelog broja za manje od .

Jasno je da je dovoljno promatrati razlomljene (decimalne) dijelove brojeva u skupu

U tu svrhu, promotrimo skup

Kako su svi članovi skupa u segmentu , podijelimo taj segment na 100 podintervala. Dobivamo

Prema Dirichletovom principu je očito da barem dva broja (ili više) iz pripadaju istom podintervalu.

Prema tome, postoje barem dva takvi da je .

Prema pomoćnoj lemi slijedi da na udaljenosti od broja postoji .

Kako je stavimo . (Postojanje brojeva očito dokazuje postojanje broja )

Ovime smo dokazali da postoje takvi da je

Zbog toga što je slijedi . Zato vrijedi

Evidentno je da, uz to, mora biti

Slično, ako je pak očito je pa teorem vrijedi i u tom slučaju.

Jasno je da je nejednakost ekvivalentna s čime smo pokazali Dirichletov teorem u aproksimacijskom obliku sličnom uvodnom primjeru.

Analogno se pokazuje za bilo koji a onda očito i za .

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Dirichlet je u svome dokazu ovog teorema, po prvi puta koristio elementarnu i jednu od najvažnijih metoda u kombinatorici, poznatu pod nazivom Dirichletov princip (u nas još poznatu kao princip kutija ili pak u stranoj literaturi kao “princip pretinaca” i “princip golubinjaka”), koja upravo zato nosi njegovo ime.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Andrej Dujella, Teorija brojeva, Školska knjiga, Zagreb, 2019.
  2. Rational approximation
  3. Dirichlet's Approximation Theorem
  4. Detalji se mogu naći na poveznici https://hrcak.srce.hr › filePDF Web-rezultati Dirichletov princip