Prijeđi na sadržaj

Dmytro Pavlyčko

Izvor: Wikipedija
Pjesnik Dmytro Pavlyčko, Ukrajina

Dmytro Pavlyčko (ukr. Дмитро Васильович Павличко; Stopčativ, 28. rujna 1929.29. siječnja 2023.) ukrajinski pjesnik, scenarist, kulturni povjesničar, književni prevoditelj, društveni aktivist i političar.

Pavličko govori nekoliko svjetskih jezika, preveo je na ukrajinski nekoliko poznatih svjetskih djela.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Dmytro Pavlyčko je rođen 1929. u karpatskom selu Stopčativ (danas Ivano-Frankivska oblast). Sa svega 15 godina optužen je od sovjetskih vlasti za pomaganje Ukrajinske ustaničke armije (UPA) te je poput tisuće nevino optuženih osoba 1945. pritvoren. Nakon 12 mjeseci provedenih u zatvoru pušten je na svoj šesnaesti rođendan.

Godine 1953. Pavličko je završio psihologiju na Sveučilište Ivan Franko u Ljvivu. Uskoro se zaposlio u mjesnom časopisu «Žovten» (danas «Dzvin»), a nešto kasnije preselio se u Kijev gdje je radio u uredu Saveza pisaca Ukrajine. Od 1971. do 1978. uređivao je časopis «Vsesvit». Osamdesetih godina Pavličko postaje jednim od glavnih pokretača modernog demokratskog pokreta Ruh Ukrajine.

Pavylčko i Hrvatska

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Hrvatska (Pavlyčko)

Poznat je po javnom promicanju i prepoznavanju bliskosti između hrvatske i ukrajinske kulture, književnosti i jezika.[1] U jednom od svojih javnih nastupa iznosi svoje mišljenje: „Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost.”[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Любов і ненависть, 1953.
  • Моя земля, 1953.
  • Чорна нитка, 1958.
  • Правда кличе, 1958.
  • Гранослов, 1968.
  • Сонети подільської осені, 1973.
  • Таємниця твого обличчя, 1974, 1979.
  • Магістралями слова, літературна критика, 1978.
  • Світовий сонет, переклади, 1983.
  • Над глибинами, літературна критика, 1984.
  • Спіраль, 1984.
  • Поеми й притчі, 1986.
  • Біля мужнього слова, літературна критика, 1988.
  • Покаянні псалми, 1994.
  • Антологія словацької поезії ХХ століття, 1997.
  • Золоте ябко, 1998.
  • Сонети В.Шекспіра, 1998.
  • 50 польських поетів, 2000.
  • Поезії Хосе Марті, 2001.
  • Наперсток, 2002.
  • Рубаї, 2003
  • Сонети, (оригінальні твори й переклади), 2004.
  • Не зрадь, 2005.
  • Три строфи, 2007.
  • Аутодафе, 2008.
  • Мала антологія хорватської поезії, 2008.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Letica, Marito Mihovil. 6. ožujka 2022. Suvremeni ukrajinski pjesnici i njihovi stihovi o Hrvatskoj i Ukrajini. vaticannews.va. Vatican News. Pristupljeno 30. svibnja 2022.
  2. Paščenko, Javgenij. 25. rujna 2008. Ukrajinska vizija hrvatskog pjesništva. matica.hr. Vijenac. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2011. Pristupljeno 30. svibnja 2022.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]