Domenico Ghirlandaio

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Domenico Ghirlandaio
renesansa
Domenico Ghirlandaio
Autoportret s Poklonstva mudraca iz 1488.
Rođenje 1449., Firenca, Italija
Smrt 11. siječnja 1494., Firenca
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa Firenca, Venecija, Rim
Utjecao Michelangelo, Andrea Del Sarto, itd.
Utjecali Andrea del Verrocchio, Sandro Botticelli
Poznata djela Posljednja večera, Pohod Marije Elizabeti, Djed s unukom
Portal o životopisima

Domenico Ghirlandaio, pravog imena Domenico di Tommaso Bigordi (Firenca, 1449. - Firenca, 11. siječnja 1494.), bio je talijanski renesansni slikar.

Poklonstvo mudraca, 1488.-89.., tempera na dasci, 285 x 243 cm, Spedale degli innocenti, Firenca

Učio je kod oca zlatara i slikara Baldovinettija, pod čijim je utjecajem naslikao freske Život Sv. Fine u kolegijatskoj crkvi u San Gimignanu (1475.-77.)[1]. Nastavio je raditi u radionici Andrea del Verrocchija gdje je izrađivao je freske sa sakralnim temama pri čemu je zbivanja prenosio u firentinsku sredinu i interijere otmjenih firentinskih kuća s tipičnim arhitektonskim i dekorativnim elementima quattrocenta, a likovi su portreti njegovih suvremenika u svečano ruho onoga doba (npr. freske u crkvi i refektoriju Svih Svetih (Ognisanti) u Firenci kao što su Sv. Jeronim u ćeliji i Posljednja večera, 1480.). Na tim monumentalnim freskama bogata kolorita i uravnoteženih kompozicija oslikao je firentinski način života i običaje toga grada u doba renesanse, te tako zabilježio humanističku atmosferu za vladavine Lorenza de Medicija[2].

Nakon fresaka (Krist povjerava apostolski poziv Petru i Andriji, 1481.–82.) u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli i na zidovima biblioteke Siksta IV. radio je svoja glavna djela: freske u kapeli Sassetti u Santa Trinità (Život Sv. Franje, 1483.–85.) i ciklus prizora u kapeli Tornabuoni crkve Santa Maria Novella (Život Blažene Djevice Marije i Život Sv. Ivana Krstitelja, 1486.–90.)[1].

Naslikao je nekoliko oltarnih kompozicija (Poklonstvo pastira, 1485., s očiglednim utjecajem Huga van der Goesa; Pohod Marije Elizabeti (Vizitacija Marijina), 1491.) i pojedinačne portrete individualiziranih fizionomija (Francesco Sasseti sa sinom; Giovanna Tornabuoni, 1488.; Djed s unukom, 1480./90.).

U Firenci je vodio slikarsku radionicu, a njegov najpoznatiji učenik je bio Michelangelo.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Domenico Ghirlandaio.
  1. 1,0 1,1 Ghirlandaio, Domenico, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; Pristupljeno 24. studenoga 2016.
  2. Ghirlandaio, Domenico, Proleksis enciklopedija; Pristupljeno 24. studenoga 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]