Domenico Ghirlandaio
| Domenico Ghirlandaio | |
|---|---|
| renesansa | |
 Autoportret s Poklonstva mudraca iz 1488. | |
| Rođenje | 1449., Firenca, Italija |
| Smrt | 11. siječnja 1494., Firenca |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo - crtež |
| Praksa | Firenca, Venecija, Rim |
| Poznata djela | Posljednja večera, Pohod Marije Elizabeti, Djed s unukom |
| Utjecao | Michelangelo, Andrea Del Sarto, itd. |
| Utjecali | Andrea del Verrocchio, Sandro Botticelli |
Domenico Ghirlandaio, pravog imena Domenico di Tommaso Bigordi (Firenca, 1449. – Firenca, 11. siječnja 1494.), bio je talijanski renesansni slikar.
Učio je kod oca zlatara i slikara Baldovinettija, pod čijim je utjecajem naslikao freske Život Sv. Fine u kolegijatskoj crkvi u San Gimignanu (1475. – 77.).[1] Nastavio je raditi u radionici Andrea del Verrocchija gdje je izrađivao freske sa sakralnim temama pri čemu je zbivanja prenosio u firentinsku sredinu i interijere otmjenih firentinskih kuća s tipičnim arhitektonskim i dekorativnim elementima quattrocenta, a likovi su portreti njegovih suvremenika u svečano ruho onoga doba (npr. freske u crkvi i refektoriju Svih Svetih (Ognisanti) u Firenci kao što su Sv. Jeronim u ćeliji i Posljednja večera, 1480.). Na tim monumentalnim freskama bogata kolorita i uravnoteženih kompozicija oslikao je firentinski način života i običaje toga grada u doba renesanse, te tako zabilježio humanističku atmosferu za vladavine Lorenza de Medicija.[2]
Nakon fresaka (Krist povjerava apostolski poziv Petru i Andriji, 1481. – 82.) u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli i na zidovima biblioteke Siksta IV. radio je svoja glavna djela: freske u kapeli Sassetti u Santa Trinità (Život Sv. Franje, 1483. – 85.) i ciklus prizora u kapeli Tornabuoni crkve Santa Maria Novella (Život Blažene Djevice Marije i Život Sv. Ivana Krstitelja, 1486. – 90.).[1]
Naslikao je nekoliko oltarnih kompozicija (Poklonstvo pastira, 1485., s očiglednim utjecajem Huga van der Goesa; Pohod Marije Elizabeti (Vizitacija Marijina), 1491.) i pojedinačne portrete individualiziranih fizionomija (Francesco Sasseti sa sinom; Giovanna Tornabuoni, 1488.; Djed s unukom, 1480./90.).
U Firenci je vodio slikarsku radionicu, a njegov najpoznatiji učenik je bio Michelangelo.
Papa Grgur navještava smrt svetoj Fini, u kolegijatskoj crkvi u San Gimignanu, 1477.
Poklonstvo pastira, kapela Sassetti u crkvi Svetog Trojstva iz 1485.
Posljednja večera, 1486., San Marco, Firenca.
Giovanna Tornabuoni, 1488., Muzej Thyssen-Bornemisza, Madrid.
- 1 2 Ghirlandaio, Domenico. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. studenoga 2016.
- ↑ Ghirlandaio, Domenico, Proleksis enciklopedija; Pristupljeno 24. studenoga 2016.
- Domenico Ghirlandaio - sva djela Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine) (engl.)
- Domenico Ghirlandaio, životopis (engl.)