Dominik Budrović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Nikola Dominik Budrović.

Dr fr.Dominik Jakov Budrović (Stari Grad, Hvar, 7. veljače 1901. - 13. svibnja 1979.)[1] je bio hrvatski teolog iz redova dominikanaca. Svrstava ga se u hrvatske neoskolastičke autore.

Rodio se je u Starom Gradu na otoku Hvaru. Prve je zavjete položio 13. listopada 1919. godine. Za svećenika se je zaredio u Rimu 7. ožujka 1925. godine. Školu je prvo pohađao u rodnom Starom Gradu na Hvaru. Nastavio se je školovati u dominikanskom sjemeništu u Bolu na otoku Braču. Studirao je filozofiju i teologiju u Dubrovniku i Rimu.

Za lektora je položio ispit 20. svibnja 1926. godine. Već za dvije godine, 28. lipnja 1928. godine promaknut je u stupanj doktora moralne teologije.

Predavao je na dominikanskom učilištu u Dubrovniku predmete:

  • logiku
  • psihologiju
  • ontologiju
  • kritiku
  • teološki traktat o Objavi
  • Sumu teologije I-II i II-II
  • moralnu teologiju
  • asketsko-mističnu teologiju

21. svibnja 1959. godine mu je rimska kongregacija za redovnike i dominikanski red podokečoča masčpv naučitelja svetog bogoslovlja (magister in sacra theologia).

Bio je vrsni didaktičar koji se dobro služio shematskim prikazima određene problematike. Autor je udžbeničkog materijala iz područja područja filozofske antropologije. Svoj udžbenik Praelectiones de psychologia iz 1960. je sastavio prema Elementa philosophiae Aristotelico-Thomisticae odnosno prema prvom svesku (Philosophia Naturalis – B – Pars II – Liber II – Sectio III – Pag. 402–489) koji je napisao poznati njemački dominikanski autor Joseph Gredt (1863.–1939), no nije preuzimao sve Gredtove teze. Psihologiju je definirao unutar aristotelovsko-tomističke podjele filozofskih disciplina (Psychologia est pars Philosophiae Naturalis, quae versatur circa ens mobile animatum ut tale, principaliter humanum, cuius naturam, faculatetes et operationes sub lumine principiorum rationis scrutatu).

U Dubrovniku je bio zadnji provincijal Dalmatinske dominikanske provincije (1959.-1963.) odnosno lector primarius Dominikanskoga filozofsko-teološkog učilišta (1957.-1958. i 1963.-1966.).

Na hrvatski je jezik prepjevao posljednicu Laetabundus sv. Bernard iz Clairvauxa dok je bio obnašao dužnost provincijala u Dubrovniku.

1975. je na hrvatski preveo poslanicu pape Pavla VI. Svjetlo crkve upućenu Generalu Reda Braće Propovjednika Vinku de Couesnongleu, poslanu u povodu 700. obljetnice smrti sv. Tome Akvinskog. [2]

Umro je 13. svibnja 1979. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

  • O svećeničkom životu, Dominikanski bogoslovi, 1961.

Pisao je za Bogoslovsku smotru o spekulativnoj teologiji.[3]

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Jer tko ne pozna sebe, svoju bit, ne može pravo spoznati, pravo ocijeniti vrijednosti ni jednog predmeta izvan sebe. Može, doduše, i bez spoznaje o sebi, netko savršeno poznavati ‘sastavni sadržaj’, ako hoćete, i čitava svemira (biti astronom, kemičar itd.) – ali ne može ocijeniti vrijednost, stepen vrijednosti, koji pripada tom predmetu (ili skupu predmeta jedne ‘nauke’) u onoj ‘općoj ljestvici životnih vrednota’. A upravo o primjeni ove opće ljestvice životnih vrednota u život ovisi red, sredjenost odvijanja ljudskog života i osobnog i društvenog: pa zato i sreća jednog i drugog života.”
()
Wikicitati „Propust spoznaje o samome sebi, a bacanje sebe na spoznaju svega izvan nas – to je izvor tragedije ‘modernog čovjeka’ i njegova vijeka – rekao je potpuno ispravno Dr. Alexis Carrel. Odatle, dakle, slijedi korist i potreba učenja psihologije. Poznavajući sebe, moći ćemo ispravno upraviti naše djelovanje prema vlastitome cilju: k spoznaji istine i k ljubavi dobra.”
()

O metodi dolaženja do spoznaje naravi duše:

Wikicitati „Moramo svestranim promatranjem njenih djelovanja, učinaka i razumskom analizom svega toga, služeći se vječnim načelima Metafizike, doći do spoznaje biti naše duše.”
()

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Imehrvatsko.net
  2. Svjetlo crkve : Poslanica Generalu Reda Braće Propovjednika Vinku de Couesnongle u povodu 700. obljetnice smrti sv. Tome Akvinskog / Pavao VI., papa, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1975.
  3. Dominik Budrović: Svrha i prednost spekulativne teologije. Povodom jednog govora pape Pavla VI. i jednog »Motu proprio« Pape Ivana XXIII. Bogoslovska smotra, sv.34 br.1 Prosinac 1964.