Dominik Savio
| Dominik Savio | |
|---|---|
 Sveti Dominik Savio, zaštitnik omladine
| |
| Rođen | 2. travnja 1842. San Giovanni, Riva |
| Preminuo | 9. ožujka 1857. Mondonio, Italija |
| Proglašen slugom Božjim | 1908. |
| Beatificiran | 5. ožujka 1950. |
| Kanoniziran | 12. lipnja 1954. |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 6. svibnja |
| Simboli | knjiga, đačko odijelo, križ |
| Zaštitnik | đaka, ministranata, učenika, nevino optuženih, trudnica, nerotkinja, prvopričesnika, mladih |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | Italije |
| Zaštitnik zanimanja | učenika, zborskih pjevača |
| Svetišta | Bazilika Marije Pomoćnice, Torino |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Dominik Savio (tal. Domenico Savio), rođen kao Domenico Savio Gaiato (San Giovanni, Riva, 2. travnja 1842. − Mondonio, 9. ožujka 1857.) bio je talijanski katolički laik i svetac Katoličke Crkve. Jedan je od najmlađih katoličkih svetaca koji nije bio mučenik. Bio je učenik sv. Ivana Bosca. Zaštitnik je ministranata, djece, prvopričesnika, učenika, mladih, nepravedno optuženih, nerotkinja, trudnica i porođenika. Spomendan mu je 6. svibnja.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u Italiji 1842. Od ranog je djetinjstva iskazivao veliku pobožnost. S pet godina postao je ministrantom. Svetoj Pričesti pristupio je kao sedmogodišnjak.
Za boravka u školi učinio je djelo zbog čega ga se uzima za zaštitnika nepravedno optuženih. To je bilo kad su jedne zime dvojica dječaka napunila školsku peć snijegom i gnojivom. Ta su dvojica pred učiteljem optužila Dominika za to. Bio je kažnjen pred cijelim razredom, no Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Poslije se doznalo što je bila istina. Kad je svećenik-učitelj Savia pitao zašto nije rekao da je nevin, izjavio je da je "nasljedovao našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali."
Kao dvanaestogodišnjak 1854. pošao je u školu koju je vodio sveti Ivan Bosco. U tri godine boravka u Boscovu oratoriju ostavio je značajan trag.[1]
Devet mjeseci prije nego što je umro utemeljio je društvance Bezgrešne i sastavio mu pravila koja odaju duhovnu zrelost.
S 15 godina teško se razbolio i poslan je kući na liječenje. Zdravlje mu se još više pogoršalo te je umro u Mondoniju 9. ožujka 1857. Kuća i radionica njegovih roditelja još su danas dobro očuvani, naročito majki, koje se zahvaljuju njegovu zagovoru za sretan porođaj.
Kanonizacija[uredi | uredi kôd]
Godine 1908. pokrenut je postupak za beatifikaciju. Krajem listopada 1914. tijelo mu je preneseno u baziliku Marije Pomoćnice u Torinu. Godine 1933. papa Pio XI. ga je proglasio časnim Slugom Božjim (Veneratus). Papa Pio XII. proglasio ga je 1950. blaženim i poslije svecem, na 12. lipnja 1954.
Štovanje[uredi | uredi kôd]
Do Drugoga vatikanskog sabora svetkovao se 9. ožujka, a nakon njega, na želju salezijanaca, 6. svibnja.
Župa u naselju Kolonija u Slavonskom Brodu nosi njegovo ime.[2]
Gesla[uredi | uredi kôd]
- »Radije smrt, nego grijeh!«
- »Ako ne vidiš ništa loše (u ružnim stvarima) onda je još gore. To znači da si se navikao da gledaš sramotne stvari i da si duboko zaglibio u zlo!«
- »Moji će prijatelji biti Isus i Marija.«
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
Na hrvatski je preveden i u nekoliko izdanja objavljen životopis Dominika Savia koji je napisao Ivan Bosco. Prvo izdanje objavljeno je 1961. godine u izdanju Salezijanske družbe.[3] Drugo i treće izdanje priredio je i objavio Pavo Martić 2014. i 2017. godine. Uz treće izdanje objavljen je i molitvenik.[4]
Prijevod životopisa Dominika Savia iz pera Teresia Bosca objavljen je 2003. godine.[5]
Prijevod životopisa u obliku stripa objavljen je 2016. godine.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Sv. Dominik Savio, sjemeništarac. Katolički tjednik. 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2015. Pristupljeno 11. svibnja 2015.
- ↑ Župa sv. Dominik Savio, pristupljeno 10. studenoga 2019.
- ↑ Predstavljanje knjige "Svetac mladih, sveti Dominik Savio", IKA, objavljeno 10. ožujka 2014., arhivirano i pristupljeno 29. rujna 2021.
- ↑ Pavo Martić (priredio), Svetac mladih : sveti Dominik Savio, Valpovo, 2014., ISBN 9789535798309; treće, dopunjeno i izmijenjeno izdanje: Rođen za nebo : sveti Dominik Savio, Slavonski Brod, 2017.
- ↑ Teresio Bosco, Dominik Savio (preveo Anto Stojić), Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2003. (48 str.), ISBN 9532050388; II. izdanje 2017., ISBN 9789532051551
- ↑ Dominik Savio (preveo Stjepan Bolkovac), Salesiana, Zagreb, 2016. (30 str.), ISBN 9789532051360
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Sveti Ivan don Bosco: Sveti Dominik Savio - svetac mladih, Valpovo, 2014. Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. svibnja 2015. (Wayback Machine)
- Župa Vela Luka Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2013. (Wayback Machine)
- Katolici na internetu Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. ožujka 2013. (Wayback Machine)