Dominik Savio

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Dominik Savio
Sveti Dominik Savio, zaštitnik omladine
Sveti Dominik Savio, zaštitnik omladine
Rođen 2. travnja 1842.
San Giovanni, Riva
Preminuo 9. ožujka 1857.
Mondonio, Italija
Proglašen slugom Božjim 1908.
Beatificiran 5. ožujka 1950.
Kanoniziran 12. lipnja 1954.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 6. svibnja
Simboli knjiga, đačko odijelo, križ
Zaštitnik đaci, ministranti, učenici, nevino optuženi, majke u blagoslovljenom stanju
Zaštitnik gradova, krajeva i država Italija
Zaštitnik zanimanja prosvjeta, glazba
Svetišta Bazilika Marije Pomoćnice, Torino

Sveti Dominik Savio (San Giovanni, Riva, 2. travnja 1842.Mondonio, 9. ožujka 1857.) je kršćanski svetac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Italiji 1842. godine. Od ranog je djetinjstva iskazivao veliku pobožnost. Još kao četverogodišnjeg dječaka mati ga je zatekla kako se u jednom kutu moli pognute glave i sklopljenih ruku, kako se pokazalo, duboko iz srca. S pet godina postao je ministrantom. Pričestio se je sa sedam godina.

Za boravka u školi učinio je djelo zbog čega ga se uzima za zaštitnika nepravedno optuženih. To je bilo kad su jedne zime dvojica dječaka napunila školsku peć snijegom i gnjojivom. Ta su dvojica učitelju optužila Dominika za to. Bio je kažnjen pred cijelim razredom, no Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Poslije se doznalo što je bila istina. Kad je svećenik-učitelj Savia pitao zašto nije rekao da je nevin, izjavio je da je "nasljedovao našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali."

Kao dvanaestogodišnjak 1854. pošao je u školu koju je vodio sveti Ivan Bosco. Ondje se iskazao velikom pobožnošću, a Ivan Bosco je odmah u njemu prepoznao velikog vjernika. Savio je u Boscovom oratoriju nakon samo tri godine boravka ostavio neizbrisiv trag i podigao je ugled don Boscova odgojnog sustava. [1]

Devet mjeseci prije nego je umro utemeljio je društvance Bezgrješne i sastavio mu pravila koja odaju visoku duhovnost i neobičnu duhovnu zrelost.

S 15 godina teško se razbolio i poslan je kući na liječenje. Zdravlje mu se još više pogoršalo te je umro u Mondoniju 9. ožujka 1857. Kuća i radionica njegovih roditelja još su danas dobro sačuvani i predmet štovanja omladine i odraslih, naročito majki, koje se zahvaljuju njegovu zagovoru za sretan porođaj.

1908. je godine pokrenut postupak za beatifikaciju. Krajem listopada 1914. tijelo mu je preneseno u baziliku Marije Pomoćnice u Torinu. 1933. ga je papa Pio XI. proglasio časnim Božjim slugom. Papa Pio XII. proglasio ga je svete godine 1950. blaženim i poslije svecem, na 12. lipnja marijanske godine 1954. Zaštitnik je mladih, zaštitnik je dječačkih zborova, ministranata i onih nepravedno optuženih. Svetkovao se do koncila 9. ožujka, a poslije na želju salezijanaca 6. svibnja.

Gesla[uredi VE | uredi]

"Radije smrt, nego grijeh!"
"Ako ne vidiš ništa loše (u ružnim stvarima) onda je još gore. To znači da si se navikao da gledaš sramotne stvari i da si duboko zaglibio u zlo!"

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sv. Dominik Savio, sjemeništarac. Katolički tjednik (2006) pristupljeno 11. svibnja 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]