Domoljublje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Domoljublje kod nogometa
„God Bless the USA“ – domoljubni iskaz u SAD-u
Hrvatska domoljubna humanitarna značka iz 1914. godine

Domoljublje ili patriotizam (iz starogrčkog πατρίς; patris, otac; lat. patria, domovina) označava emocionalnu privrženost svojim narodu.

Osim toga se koristi i pojam domoljublja ili ponosa na vlastiti narod i može biti temeljen na vrlo različitim karakteristikama ili aspektima naroda, kao što je jezik, kultura, politika, povijest ili šport.

Domoljublje se općenito od nacionalizma i šovinizma razlikuje po tome što se domoljub identificira sa svojom zemljom i svojim narodom bez vrijeđanja ili omalovažavanja drugih naroda.

U Srednjoj Europi domoljublje se razvilo iz liberalizma i nacionalizma srednjeg sloja koji je u borbi protiv feudalizma pokušavao stvoriti nacionalnu državu.

Nakon francuske revolucije u godini 1789. domoljublje se u većini europskih država dalje razvijao i prestao biti samo pitanje intelektualnih elita.

Danas se domoljublje u većini zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam.

Hrvatsko domoljublje u bivšoj državi[uredi VE | uredi]

Za vrijeme postojanja bivše Jugoslavenske države javno isticanje hrvatskoga domoljublja bilo je razlog za uhićenje, saslušanja, zlostavljanja od strane policije ili UDBE. Pjevanje pjesama poput Ustani bane, Vila Velebita ili Zrinsko-Frankopansku pjesmu bilo je zabranjeno.[1]

Skupina istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta upustili su se u prosvjednu akciju 10. travnja 1947. godine na vrhu Marjana. Frane Tente skinuo jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak. Akcija je izazvala šok. Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan Frane, zatočen je u kaznionici u Lepoglavi gdje je i umro.[2]

Jugoslavenski komunisti prikazivali su Hrvatsko domoljublje je kao nešto nazadno i natražnjačko, hrvatsku državu kao besmislicu bez uklopljenosti u južnoslavensku zajednicu. Hrvatsvo je proglašeno ustaštvom i krajnje nazadnim reliktom iz prošlosti.[3]

Hrvatsko domoljublje u Republici Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Marko Perković Thompson je učestalo optuživan za fašizam, nacizam i ustaštvo. Od fašizma se u nekoliko navrata javno ogradio.[4] Tako je pred vise od 70.000 gledatelja na stadionu Maksimir izjavio:

"Mene često napadaju i prozivaju da smo fašisti, nacisti time i vas koji me slušate i pratite a mi im odavde poručujemo da nismo fašisti, nacisti nego hrvatski domoljubi."[5]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Bogdanić, Siniša. "UDBA je preživljavala izmišljajući neprijatelje", Dw.com, objavljeno 17. siječnja 2014., pristupljeno 21. lipnja 2016. (Hrvatski)
  2. Organizirani otpor jugoslavenskomu komunističkom režimu u Hrvatskoj 1945.-1953. Tomislav Jonjić Review of Croatian History 3/2007, br.1, 109 - 145
  3. Tihomir Dujmović: Hrvatska u raljama djece komunizma, Krzžić, Zagreb, 2015., str. 13., ISBN 978-953-5-75461-9
  4. "Thompson: Ne trebamo se bojati Europe", Javno.com, pristupljeno 21. lipnja 2016. (Hrvatski)
  5. Grubišić, Petar. "S Thompsonom pjevalo 60.000 ljudi", Vecernji.hr, objavljeno 18. lipnja 2007., pristupljeno 21. lipnja 2016. (Hrvatski)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Domoljublje
Wikiquote-logo.svg Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Domoljublje